Nikad dosta novca i uvijek nešto treba reformirati – to su dva galaktička pravila zdravstva, rekao je dr. Samo Fakin, donedavni dugogodišnji direktor slovenskog zavoda za zdravstveno osiguranje, sudionicima 119. kongresa Udruge poslodavaca u zdravstvu. Aktualne izmjene pravila o specijalizaciji prema kojima liječnici uz manje odštete mogu otići iz ustanove trenutačno su glavna tema, u koju je dobro upućen i dr. Fakin te o čemu je i održao predavanje.
Na kongresu ste rekli da je 2002. u Sloveniji politički odlučeno da specijalizacijom upravlja liječnička komora i da se, citiram vas, počela stvarati atmosfera da liječnika ima premalo?
Rezultat je više liječnika u sustavu i koncentrirani su u bolnicama. Istina je da nedostaje liječnika na periferiji i u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Nakon te odluke direktori bolnica ostali su bez utjecaja na to koliko će dobiti specijalizanata iako odgovaraju za rad bolnice. Mi nemamo liječnika primarne zaštite jer u njoj morate obraditi 40 pacijenata dnevno. Dakle, malo para i puno rada. I sada svi pritišću bolnice, a nije određeno koliko liječnika uopće treba neka bolnica, nego je šef odjela određivao broj. Nije se provjeravalo ni koliko liječnici rade. Zato danas imamo 1500 specijalizanata, a u Maribor dolaze raditi anesteziolozi iz Hrvatske, a ima još takvih primjera.
Kako su specijalizacije uređene u slovenskom zdravstvu?
Duljinu specijalizacije određuje liječnička komora i u zadnjih deset godina produljili su je bar za godinu, godinu i pol. A najbolje bi bilo gledati one države gdje ovlašteni specijalist kaže kad ste vi kao liječnik sposobni jer su neki jednostavno sposobniji od drugih. Kod nas nema odštete, specijalizira se za regiju i u regiji ima dvije-tri bolnice pa možete kamo hoćete. Tako su neke male bolnice kao ona u Brežicama ostale bez liječnika.
Analiza količine i kvalitete rada liječnika tema je koju je najavio i hrvatski ministar zdravstva Milan Kujundžić. Jeste vi to napravili u svojem zdravstvu?
Ako hoćete pomoći vašem narodu, morate znati što je donji nivo sigurne medicinske prakse. Koliko je zahvata, operacija, funkcionalnih pretraga neki liječnik odradio da možete jamčiti da je siguran. Mi pratimo rad liječnika, ali koja je donja granica može odrediti jedino liječnička komora, što se obilazi u velikom luku. Podatke o produktivnosti liječnika u bolnicama koju mjerimo nitko ne upotrebljava, a kad bismo objavili te brojke vidjeli biste da se radi četiri sata dnevno.
Zdravstvo je onda dobrim dijelom matematika, je li doista moguće izračunati nečiju učinkovitost?
Kad utvrdite što je siguran medicinski rad i kad znate koliko su ljudi bolesni, onda izračunajte koliko liječnika, bolnica i ambulanti trebate. Nema velike umjetnosti, pa zna se da jedan MR treba odraditi bar šest tisuća pretraga godišnje i za to treba jedan tehničar i jedan liječnik.
Zašto naši liječnici govore da ih je premalo?
Da bi si povisili plaće. Sada je bio štrajk jer traže smanjenje standarda za 25 posto, neće reći da žele veću plaću jer misle na svoj ugled.
>> Jasminko Herceg: Bolnice možemo opskrbljivati lijekovima još samo mjesec dana
40 pacijenata dnevno?!,a kod nas 80-100