Ma koliko ga smatrali vrhuncem ovozemaljskog kiča, Las Vegas je ipak
čudesan grad koji godišnje privuče 38 milijuna turista. Oaza
blještavila i luksuza usred pustinje, Disneyland za odrasle
sa 130.000 hotelskih soba. Igraonica za one koji vjeruju da će im se
kad-tad nasmiješiti karta i promijeniti život. Ili onih koji
se u kockarnicama igraju desecima tisuća dolara kao da su pikule.
Dubrovačka agencija
Puno je više, međutim, onih koji iz kockarske
prijestolnice odlaze podvita repa. Jer ne kaže se uzalud
“nisu Las Vegas sagradili pobjednici, nego
gubitnici”. Malobrojni srećkovići ionako zbrišu u
slatki život, a gubitnici se vraćaju vjerujući da će ih sreća sljedeći
put pogladiti. I baš zahvaljujući takvima Las Vegas je
američki grad koji najbrže raste.
U Las Vegasu je svakih mjesec dana šest tisuća
novoprijavljenih stanovnika, pa je razumljivo zašto
dubrovačko-zagrebačkom bračnom paru Dijani Kralj i Stjepanu Talanu
posao ide sve bolje. Njihova se agencija “Dubrovnik Ventures
Inc” bavi prodajom nekretnina. To je posao u koji sve
više ulazi i Zoran Sova (44), gurajući sve više
svoj posao taksista u drugi plan. Uostalom, na nekretninama su se
obogatili Frank i Goldi Zrna, umirovljenici u osmom desetljeću života
koji su do prije šest-sedam godina živjeli u jednosobnom
apartmanu.
Ovdašnjim Hrvatsko-američkim klubom predsjeda Tom Buntić u
kojem, kaže dopredsjednik Sova, Hrvati pokušavaju njegovati
vrijednosti iz staroga kraja:
Menadžer koji se ne kocka
– Amerika je “melting pot”, lonac u kojem
se sve topi, pa se trudimo putem kluba sačuvati tradiciju, vjeru,
kulturu i hrvatski jezik, što je pak najteže.
Zato se u domu Zorana Sove, baš kao i kod njegovih najboljih
prijatelja Zvonka Zrnića i Marka Kusture, po dekretu govori hrvatski.
Uostalom, svi se oni nadaju da će njihovi nasljednici jednog dana za
bračnog partnera izabrati nekoga iz hrvatske zajednice. A za takvo
što vrlo je mala vjerojatnost jer obitelji u kojima je barem
jedna osoba hrvatskoga roda u Vegasu ima tek oko 250. Zvonko Zrnić u
Las Vegas je stigao 1998. godine. Prve dvije godine čistio je kazino
hotela Excalibur, u kojem je sada krupije:
– Kada sam menadžeru kazina kazao da bih volio jednog dana
biti krupje, rekao mi je da slabo govorim engleski. No, kada sam
svladao engleski, platitili su mi školovanje. Za one koji
mogu i hoće Amerika je obećana zemlja.
S obzirom na to da je svjedok protoku golema novca, Zvonko katkad i sam
okuša sreću, no on se drži one da je najvažnije podvući crtu
ispod svote koju si spreman izgubiti. Za razliku od njega, Marko
Kustura je prema automatima i kockarskim stolovima
ravnodušan. Premda radi kao pomoćnik menadžera za kazino u
najvećem lasvegaskom hotelu MGM Grand (5300 soba, 12.000 zaposlenih),
Markovo geslo je:
“Da bi u gradu kocke živio normalno, nemoj se
kockati.”
S Excaliburom do 39,7 milijuna USD
U Excaliburu smo sjeli za automat koji se svojom izdašnošću uvrstio u Guinnessovu knjigu rekorda. Las Vegas krcat je za vrijeme finala američkog nogometa, finala rodea, za Novu godinu, ali i za vikend u kojem se igra završni turnir američke sveučilišne košarke. Jednog je takvog dana neki student potegnuo ručku “jednorukog razbojnika” za dobitak od 39,7 milijuna USD. Kako se takav ulov isplaćuje obročno, momak je s prvim obrokom odjurio na Havaje, gdje su ga našli mrtvog zbog predoziranja. Ubrzo se potom počelo govoriti da ga je lakše bilo ubiti nego ga isplatiti.
Živi se od napojnica
Mnogi koji u Vegasu rade, a u kontaktu su s kockarima, žive od napojnica. To su konobari, taksisti, vozači limuzina, krupjei, vratari, nosači... – Bez toga bismo bili prosjaci. Većina nas ne bi to ni radila da nema napojnica – kaže Zoran Sova, kojem je najveća napojnica za vožnju taksijem bila 100 dolara. Veliki dobitnici katkad daju i velike napojnice pa je tako jedna žena konobaricu nagradila sa 100.000 dolara, a to je sveukupna prosječna dnevna svota koju dobiju krupjei u kockarnici MGM Grand hotela. A u lasvegaskim teatrima goste čekaju vrhunski producirane i teh
