Kusonje - Ovo su junaci o kojima je snimljen film 'Broj 55'

još jedan primjer prijateljskog naroda srba i njihove žrtve?

A razgovara se o povlačenju tužbe protiv Srbije !

Toliko o ljubavi i poštovanju hrvatskih Srba "svoje" domovine Hrvatske. Upravo temeljem ovoga i drugih "dobara" koje su nam priuštili zaslužuju ćirilicu!! Malo čudno bi izgledalo opravdanje ovog "dara" kojeg su nam podarili pakrački Srbi, jer naša stradala braća i suborci stradaše u borbenom vozilu i akciji, ma kako naivno to ispalo, koliko li su nam "darova" podarili na nedužnim starcima, djeci, civilima, razrušenim kućama, crkvama, selima i gradovima, privredi, jednom rječju spaljena zemlja. Isti ti i danas pričaju o ugroženosti, a samo je 20 godina prošlo! Misle da smo toliko naivni i da smo zaboravili!?

PRESTANITE LAGATI MLADE NARAŠTAJE ! Ovih dana prikazuje se u Bjelovaru film "broj 55" o braniteljima koji su stradali u selu Kusonje kod Pakraca. Bilo je to 08. rujna 1991., kad branitelji su stradali tuđom krivnjom i neznanjem - zanjem - za to nikada nitko nije odgovarao. Narod oprašta laži i to po cijenu svojih bližnjih, a istinu duboko zaboravlja. Ali ja ne opraštam sablazam*, jer u njemu se skrivaju krivci za tuđe živote i druge ljudske patnje... Institucije današnje nominacijske* države rade potpuno neodgovorno i nesvjesno. Svakome treba reći je li kriv ili ne. Nitko nema pravo tuđe zločine skrivati. Ako netko progovori o zločinima on postaje nepodoban. Ako šuti tada se pretvara u "jedno bolesno" bešćutno društvo. Ono što me smeta su laži koje se "množe" i šire nakon 23 godina kao diletanska* propaganda. Ovo ustaljeno društvo se duševno hrani sa obmanama. Zbog toga nam je država na papiru i u teškom kaosu i bezakonju.... Prvo: Laž je da u Kusonjima je stradalo 20 osoba iz Bjelovara. Stradalo je 18 branitelja i to se zna imenom i prezimenom kojih, dok dvojica su ostala živa. Drugo: Laž je da su branitelji imali automatsko oružje - kako je prikazano na filmu. Treće: Laž je da većina njih je poginula u kući na brojem 55 u Kusonjima. Nitko ne spominje pet branitelja koji su zarobljeni od strane JNA i četnika. Oni su živi mučeni i na okrutan način ubijeni... Dok jedan od branitelja je poliven s benzinom i zapaljen i bačen u jednu rupu. Ne može naš "Domovinski rat" biti siguran, ako se o njemu laže,.., to je onda dokaz da u našoj zemlji vlada moralni kaos i anarhija... Nekoć sam bio i ja hrvatski vojnik u ZNG-u, a danas gledam mnoge izdajnike i neprijatelje ove napaćene zemlje. Ljevičari i bivši komunisti na perfidan* način opet su zarobili lažima našu domovinu i oteli joj slobodu... Država "Hrvatska" danas postoji samo na papiru. Jedan od promašaja je "lažan film" iz kojega se skrivaju odgovorni. Što je više "klevete i laži" od pete kolone, to nam je milija i država. U Kusonjima branitelji su stradali kod kuće i broja 197, a ne kako se govori na "broju 55". Pitam se; čija je to izmišljotina? Tko je lud, a tko se ludim pravi? Ova je morbidna laž i atentat na zdravi mozak! Upravo sad kad ovo pišem - prije toga sam pregledao cijelu hrvatsku štampu. Više članaka i fotografija sam u njoj vidio od Stjepana Mesića, doživotnog predsjednika Hrvatske, nego stvarnog predsjednika Ivu Josipovića. Pa onda; tko tu vodi nam glavnu riječ? Za monstruozno ubijanje Hrvata 1991., od Vukovara do Dubrovnika je kriv Vrhovni komandant JNA Mesić. Kako čovjek koji je bio na čelu represivnog UDBA-škog aparata i totalitarne države SFRJ, može nam opet pričati bajke, sa predznakom teških laži i zabluda... Mesić je kriv i za Kusonje i puno toga - što se je desilo za vrijeme njegovog mandata. Stiže vrijeme temeljnog preispitivanja u kojima će se srušiti "piramida" petokraka. Na kraju bi rekao da u Hrvatskoj vlada (ne)izlječiva bolest "UDBA-ško sjeme". S takvim mistifikatorskim filmom skriva se i dalje istina o komunističkim zločinima i užasima iz "Drugoga svjetskog rata i (sad) zločinima 1991., od Jugoslavenske armije, počinjenim zločinima nad Hrvatskim narodom. ----------------------------------------------- HRVATSKI POKRET “ŠTIT” BRANKO STOJKOVIĆ http://crostojkovic1958.blog.hr ———————————– Bjelovar / 24.11. 2014. (ponedjeljak) HRVATSKA / CROATIA Kućni telefon: 00 385 (43) 433 520 Mobitel: 00 385 (0) 95 814 82 90, Žiro-račun: 2340009-1100203086 Privredna banka Zagreb ——————————————– brankostojkovic152@yahoo.com ——————————————— URED: Masarykova 8 Uredništvo: ŠTIT BJELOVAR Članaka; 2326.

...ja nisam bio u pakrackom selu Kusonje i ne znam sto se dogodilo, ali ako branko stojkovic zaista pise lazi, nije mi jasno zasto ga hrvatska drzava vec nije procesuirala zbog navodne klevete,...uostalom, odakle on to sve vadi, kao da je radio za udb-u, kgb ili cia-u,...pa sve zivo i nezivo zna, poznaje sve i svakoga, kao i kompletnu kronologiju domovinskog rata...jel moguce toliko puno znati i iz kojih izvora je on to sve dobio...a nije bio na licu mjesta i sl. ?!?

Postoje dokazi, osobito o dr. Šrederu, zaista pogledajte ako uspijete, pa nikoga nisu Hrvati napadali! A braniti svoja uvjerenja i svoju domovinu, to niti jedna sila ne može zabraniti, bar meni ne!

Osobno sam poznavala nekoliko ljudi a posebno mučeneg i ubijenog dr. Šredera, nije ništa bilo planski žrtvovano bar ne sa hrvatske strane, ljudi su bili i više nego divni, stali su samo u obranu, nisu bili napadači, koliko sam puta bila u svim obližnjim selima i jednog sam dana osjetila, da se nešto kuha, ali to nije bilo sa strane Hrvata, pokušali su sve učiniti da ne dođe do krvoprolića, ali ako si napadnut, bori se, eto to je jedina i iskrena istina. Sjetite se Španovice i sličnog scenarija. Žrtve su pale jer su vjerovali da će uspjeti nekako smiriti situaciju. Međutim u džungli ili si zvijer ili si žrtva, -možda će čitatelji shvatiti što mislim. Nadam se da se neće više ponoviti!

"Klasična "sačekuša". Priče o velikom otporu naših dečki su samo priče... Nisu se imali s čim boriti... Pobili su ih kao glinene golubove", tvrdi Branko Stojković, branitelj koji je bio na listi za odlazak u Kusonje Svake godine u ovoo vrijeme prisjećamo se mučkih ubojstava 20-torice hrvatskih branitelja u selu Kusonje. U čast ovim žrtvama napravljen je film, a da su uistinu žrtve, i to one prodane, doznajemo od Branka Stojkovića, tadašnjeg bjelovarskog branitelja koji se i sam našao na spisku za odlazak u akciju Kusonje. Spisak se, kaže, sastojao od 50 ljudi, ali su "nepodobni" izbrisani: - Pod nepodobne, smatrali su one koji su razmišljali svojom glavom. Naravno da mi nije bilo pravo što "tajnu akciju" koja se planirala i uvježbavala četiri tjedna prije masakra, gleda cijeli grad! O toj akciji čak su govorili i mediji, npr. bjelovarski radio. Što se tiče samih priprema, one su sasvim javno održavane u dvorištu bivšeg SUP-a koji je tada pretvoren u stožer teritorijalne obrane. Glavni šef tog štaba bio je Stjepan Budinski, bivši član Saveza komunista i djelatnik JNA, a obuku je držao Stjepan Ivanić, major bivše JNA. Dakle, ljudi vrlo dobro upućeni u strategiju i tadašnje prilike. Ivanić nas je postrojio u tom dvorištu i probrao ljude koji su prikladni za odlazak u Kusonje. Odlučeno je da u akciju idu 4 grupe po 5 ljudi, i to oni koji su se međusobno dobro poznavali. Nije mi bilo jasno niti zašto se ide u Kusonje koje su bile potpuno nevažne, svega par običnih kuća, dakle, o nekakvim četničkim uporištima ni govora. Bio sam među prvima koji su obukli uniformu i želio sam se boriti za čistu, pravu stvar. Međutim, proglasili su me nepodobnim, suradnikom KOS-a, antihrvatom i tko zna čim sve ne i nas nekolicinu maknuli sa popisa za akciju Kusonje – kaže Stojković i u nastavku objašnjava zašto "njegova istina" o Kusonjama ne može već više od dvadeset godina ugledati svijetlo dana: - Mučno mi je kad gledam vijence i svijeće svake obljetnice, jer oni koji o mojim pobijenim suborcima sada pričaju herojske priče, kumovali su njihovoj smrti. Ti dečki su prije odlaska na teren dobili samo uniforme, ali ne i oružje. Priče kako su tamo otišli borbenim vozilom i dobro naoružani su lažne. Ja sam ih otpratio, otišli su autobusom Čazmatransa, naoružani samo lovačkim oružjem. Pitao sam pokojnog Maria Posarića "pa, čovječe, gdje ti je oružje?" Kazao mi je da je uzeo očev vojni karabin... Markić Tadija ponio je pun ruksag bombi "fitiljača"... S tim u borbu? Naročito me boli to što su prije akcije odvedeni u hotel Central na ručak. Nahranili su ih, pa poslali u sigurnu smrt - doznajemo od Stojkovića koji tvrdi da njegovi suborci nisu upali u četničku klopku: - Ni slučajno. Pobijeni su modernim oružjem koju je tada imala JNA, dakle, oni su ih pobili. Sve je dio plana... U to vrijeme, vrhovni zapovijednik JNA bio je Stipe Mesić koji je sjedio na dvije stolice. On je to morao i mogao spriječiti. Ali, ne krivim samo njega – objašnjava Stojković i iznosi teške optužbe: - Lista poginulih je lažna. Poginulo je 18, a ne 20 branitelja. Dvojica koja su preživjela su rođaci, Luka i Stipo Pranjić. Oni su se nakon masakra izgubili i nitko ih nije vidio sve do pada vojarne u Bjelovaru. To je zato jer su bili u milosti svojih zapovijednika i nadređenih, sve redom bivših Titovih učenika. Znam da ih je spasio Mile Ćuk, bivši načelnik SZUP-a koji je već '92. postao general za kojeg se zna da je "koketirao" sa JNA i KOS-om. On je šogor preživjelog Stipe Pranjića. Gore spomenute Stjepana Budinskog te Stjepana Ivanića također, smatram vrlo odgovornim za slanje tih, gotovo nenaoružanih ljudi, u smrt. Želim naglasiti kako su umjesto ove dvojice preživjelih, podmetnuta i sahranjena dva leša potuno nepoznatih ljudi. Općenito gledano, Kusonje se nisu trebale dogoditi, jer u njima ni prije, ali ni poslije tog pokolja nije bilo ratnih djelovanja. Ta njihova jedinica najnormalnije je prošla kroz okupirani Pakrac i nitko ih nije dirao. A onda su došli u Kusonje gdje su ih čekali u svojevrsnom tunelu, s lijeve i desne strane su brda... Opkolili su ih sa svih strana, satjerali u tu kuću i pobili ih. Klasična "sačekuša". Priče o velikom otporu naših dečki su samo priče... Nisu se imali s čim boriti... Pobili su ih kao glinene golubove. Želim i da javnost zna kako sam iste večeri okupio ljude u želji da odemo do mjesta krvoprolića, međutim, Budinski mi je slagao da je tamo poslao specijalce iz Lučkog! I sami znate, pronađeni su u grobnici nakon četiri mjeseca... Zbog ove izdaje koju godinama pokušavam objelodaniti stalno sam u nevolji i napadaju me sa svih strana. Čak me i preživjeli Pranjić pokušao ubiti pištoljem, policija zna sve o tome. Sve je bio plan ratnih mešetara, bilo im je samo do izazivanja kaosa i uzimanja ratnog plijena. Mi, koji u tome nismo sudjelovali, već godinama smo meta – podijelio je s nama Stojković koji na datum obljetnice masakra u Kusonjama, uz tugovanje za svojim suborcima, slavi svoj novi rođendan i koji se, kako kaže, ne miri s činjenicom da nije jedini upoznat s detaljima ove tragične, ratne priče: - Šute jer su potkupljeni. Mirovine, stanovi, sve je to zataškalo činjenicu da smo žrtvovali svoje ljude. I meni su nudili lažnu mirovinu, ali odbio sam – završio je svoju stranu priče Branko Stojković. Izvor:Dnevno.hr TEŠKE OPTUŽBE: 'Pobijeni branitelji iz Kusonja su izdani... Nahranili su ih i nenaoružane poslali u smrt, a ja znam tko je to učinio!'

"Klasična "sačekuša". Priče o velikom otporu naših dečki su samo priče... Nisu se imali s čim boriti... Pobili su ih kao glinene golubove", tvrdi Branko Stojković, branitelj koji je bio na listi za odlazak u Kusonje Svake godine u ovoo vrijeme prisjećamo se mučkih ubojstava 20-torice hrvatskih branitelja u selu Kusonje. U čast ovim žrtvama napravljen je film, a da su uistinu žrtve, i to one prodane, doznajemo od Branka Stojkovića, tadašnjeg bjelovarskog branitelja koji se i sam našao na spisku za odlazak u akciju Kusonje. Spisak se, kaže, sastojao od 50 ljudi, ali su "nepodobni" izbrisani: - Pod nepodobne, smatrali su one koji su razmišljali svojom glavom. Naravno da mi nije bilo pravo što "tajnu akciju" koja se planirala i uvježbavala četiri tjedna prije masakra, gleda cijeli grad! O toj akciji čak su govorili i mediji, npr. bjelovarski radio. Što se tiče samih priprema, one su sasvim javno održavane u dvorištu bivšeg SUP-a koji je tada pretvoren u stožer teritorijalne obrane. Glavni šef tog štaba bio je Stjepan Budinski, bivši član Saveza komunista i djelatnik JNA, a obuku je držao Stjepan Ivanić, major bivše JNA. Dakle, ljudi vrlo dobro upućeni u strategiju i tadašnje prilike. Ivanić nas je postrojio u tom dvorištu i probrao ljude koji su prikladni za odlazak u Kusonje. Odlučeno je da u akciju idu 4 grupe po 5 ljudi, i to oni koji su se međusobno dobro poznavali. Nije mi bilo jasno niti zašto se ide u Kusonje koje su bile potpuno nevažne, svega par običnih kuća, dakle, o nekakvim četničkim uporištima ni govora. Bio sam među prvima koji su obukli uniformu i želio sam se boriti za čistu, pravu stvar. Međutim, proglasili su me nepodobnim, suradnikom KOS-a, antihrvatom i tko zna čim sve ne i nas nekolicinu maknuli sa popisa za akciju Kusonje – kaže Stojković i u nastavku objašnjava zašto "njegova istina" o Kusonjama ne može već više od dvadeset godina ugledati svijetlo dana: - Mučno mi je kad gledam vijence i svijeće svake obljetnice, jer oni koji o mojim pobijenim suborcima sada pričaju herojske priče, kumovali su njihovoj smrti. Ti dečki su prije odlaska na teren dobili samo uniforme, ali ne i oružje. Priče kako su tamo otišli borbenim vozilom i dobro naoružani su lažne. Ja sam ih otpratio, otišli su autobusom Čazmatransa, naoružani samo lovačkim oružjem. Pitao sam pokojnog Maria Posarića "pa, čovječe, gdje ti je oružje?" Kazao mi je da je uzeo očev vojni karabin... Markić Tadija ponio je pun ruksag bombi "fitiljača"... S tim u borbu? Naročito me boli to što su prije akcije odvedeni u hotel Central na ručak. Nahranili su ih, pa poslali u sigurnu smrt - doznajemo od Stojkovića koji tvrdi da njegovi suborci nisu upali u četničku klopku: - Ni slučajno. Pobijeni su modernim oružjem koju je tada imala JNA, dakle, oni su ih pobili. Sve je dio plana... U to vrijeme, vrhovni zapovijednik JNA bio je Stipe Mesić koji je sjedio na dvije stolice. On je to morao i mogao spriječiti. Ali, ne krivim samo njega – objašnjava Stojković i iznosi teške optužbe: - Lista poginulih je lažna. Poginulo je 18, a ne 20 branitelja. Dvojica koja su preživjela su rođaci, Luka i Stipo Pranjić. Oni su se nakon masakra izgubili i nitko ih nije vidio sve do pada vojarne u Bjelovaru. To je zato jer su bili u milosti svojih zapovijednika i nadređenih, sve redom bivših Titovih učenika. Znam da ih je spasio Mile Ćuk, bivši načelnik SZUP-a koji je već '92. postao general za kojeg se zna da je "koketirao" sa JNA i KOS-om. On je šogor preživjelog Stipe Pranjića. Gore spomenute Stjepana Budinskog te Stjepana Ivanića također, smatram vrlo odgovornim za slanje tih, gotovo nenaoružanih ljudi, u smrt. Želim naglasiti kako su umjesto ove dvojice preživjelih, podmetnuta i sahranjena dva leša potuno nepoznatih ljudi. Općenito gledano, Kusonje se nisu trebale dogoditi, jer u njima ni prije, ali ni poslije tog pokolja nije bilo ratnih djelovanja. Ta njihova jedinica najnormalnije je prošla kroz okupirani Pakrac i nitko ih nije dirao. A onda su došli u Kusonje gdje su ih čekali u svojevrsnom tunelu, s lijeve i desne strane su brda... Opkolili su ih sa svih strana, satjerali u tu kuću i pobili ih. Klasična "sačekuša". Priče o velikom otporu naših dečki su samo priče... Nisu se imali s čim boriti... Pobili su ih kao glinene golubove. Želim i da javnost zna kako sam iste večeri okupio ljude u želji da odemo do mjesta krvoprolića, međutim, Budinski mi je slagao da je tamo poslao specijalce iz Lučkog! I sami znate, pronađeni su u grobnici nakon četiri mjeseca... Zbog ove izdaje koju godinama pokušavam objelodaniti stalno sam u nevolji i napadaju me sa svih strana. Čak me i preživjeli Pranjić pokušao ubiti pištoljem, policija zna sve o tome. Sve je bio plan ratnih mešetara, bilo im je samo do izazivanja kaosa i uzimanja ratnog plijena. Mi, koji u tome nismo sudjelovali, već godinama smo meta – podijelio je s nama Stojković koji na datum obljetnice masakra u Kusonjama, uz tugovanje za svojim suborcima, slavi svoj novi rođendan i koji se, kako kaže, ne miri s činjenicom da nije jedini upoznat s detaljima ove tragične, ratne priče: - Šute jer su potkupljeni. Mirovine, stanovi, sve je to zataškalo činjenicu da smo žrtvovali svoje ljude. I meni su nudili lažnu mirovinu, ali odbio sam – završio je svoju stranu priče Branko Stojković. Izvor:Dnevno.hr TEŠKE OPTUŽBE: 'Pobijeni branitelji iz Kusonja su izdani... Nahranili su ih i nenaoružane poslali u smrt, a ja znam tko je to učinio!'

bili su planski ztvovani da bi rat se rasplamsao!