U Savskoj 66 u Zagrebu prošlog ponedjeljka molila se krunica. Najednom su se začuli krikovi te je nastao stampedo. Čovjek gori, plamen se diže metrima u zrak, okupljeni branitelji pokušavaju pomoći Damiru Čakaniću udarajući ga dekama kako bi ugasili vatru.
Drama pred zgradom
Otrčao sam tamo i vikao da ga ne lupaju dekama jer to nije efikasno. Bio je na zemlji, pri svijesti, disao je i činio svjesne pokrete. U pomoć su pritrčali medicinski tehničar i sestra s kutijom prve pomoći. Rekao sam im da mu najprije skinemo odjeću i tehničar ju je počeo rezati škarama, počevši od ruke. Pipajući kožu, vidio sam da ona pod odjećom nije opečena i da bismo ga skidanjem samo pothladili. Najjače opečena bila mu je glava, ali i šake te noge oko gležnjeva. Lice smo mu pokrili pripravkom za opekline, previli šake i gležnjeve, pokrili ga dekom te pokušali komunicirati s njim. Dok smo mu pružali prvu pomoć, snažno je disao, nerijetko dahtao i uzvikivao: “Pustite me da umrem!” Nije pružao otpor, osim kad smo mu skidali cipele jer su mu gležnjevi bili opečeni – opisuje tragediju ispred Ministarstva branitelja dr. Pavo Kostopeč, kirurg iz KB Merkura, koji je spašavao život ovom nesretnom branitelju.
Ne bi bilo točno reći da se tamo zatekao slučajno jer branitelje posjećuje gotovo svaku večer. Iako, kako kaže, jedino što ga uz njih veže jest pokojni otac koji je bio branitelj kao i nekolicina dobrih prijatelja. Upravo je na poziv jednog od njih, prijatelja Ive, počeo odlaziti u Savsku gdje se zatekao i za ovog strašnog događaja koji srećom nije uzeo nijednu žrtvu. Svoj je život sačuvao i branitelj koji ga je htio okončati upravo tada ispred resornog ministarstva. Doktor Kostopeč čuje da se oporavlja, vjeruje da će Čakanić biti dobro, a on i dalje odlazi u braniteljski šator.
– Kada ga je odvezla Hitna, razmišljao sam kako je zapravo dobro prošao i da će se izvući. Mučile su me jedino opekline glave i mogućnost teških opeklina dišnih puteva, a tješilo to što je plamenu bio kratko izložen – kaže liječnik kojega su branitelji u Savskoj prigrlili kao svojeg.
Po odlasku Hitne pomoći postao je svjestan što se upravo dogodilo te ga je, otvoreno nam priča, uhvatila jeza. Uslijedila su pitanja, što se tu zapravo dogodilo i čemu sam tu večer prisustvovao? Sve te dane branitelji su vrlo rijetko ili gotovo da uopće nisu govorili o nekom svom materijalnom pravu ili o društvenoj povlastici, nego isključivo o Hrvatskoj u kojoj svakodnevno živimo. Prosvjeduju, priča dalje Kostopeč, jer Hrvatska danas nije ono za što su se borili i nesebično podnijeli stradanje i osobnu žrtvu.
– Krici iz mase koju sam tu večer čuo krikovi su straha da će im netko trajno oduzeti ono najvrednije što su svojim životom stvarali, a to je Hrvatska, domovina sretnog hrvatskog naroda, zemlja prosperiteta i blagostanja svih njenih građana. Čovjek koji bukti u plamenu usred mase u molitvi posljednji je vapaj svima nama da još ima šanse ostvariti Hrvatsku o kojoj smo svi jednako sanjali iako nismo svi jednako i uložili – poručuje ovaj ugledni zagrebački liječnik.
Ne ističe sebe
Kirurg Pavo Kostopeč i dalje će odlaziti u Savsku, a kao istinskog spasioca života ovog branitelja ističe Iliju Vučemilovića, predsjednika Zbora veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, koji je zgrabio vatrogasni aparat i ugasio plamen na nesretnom čovjeku.
samo neka se sjeti da je drug ivo dodjelio teršelićki odlikovanje niklića izljubio tri puta te pokušao mjenjati ustav da zaštititi zločince udbaše i sigurno će imati razloga za živjeti...