Protekli tjedan HSS i njegov predsjednik Krešo Beljak obilježili su 89 godina od smrti osnivača stranke Stjepana Radića.
U jednom od proteklih nedjeljnih brojeva Večernjeg lista hrvatski televizijski autor Robert Knjaz istaknuo je pak kako ga je Stjepan Radić fascinirao jer se vozio u traktorima sa svinjama kako bi od seljaka čuo što oni zapravo žele od svojih političara. Stoga smo na početku razgovora upitali Beljaka je li njegov uzor Stjepan Radić i, ako jest, bi li se i on, poput njega, bio spreman voziti sa svinjama kako bi osluhnuo bilo naroda.
Biste li, poput Stjepana Radića, sjeli u traktor sa svinjama?
Od samog početka bavljenja politikom idem među ljude i slušam njihove probleme. Vremena su se promijenila i više se ne ide na traktore, a ja ga i ne znam voziti. I prije nego što sam bio gradonačelnik išao sam, a i sada idem među ljude i slušam njihove probleme. A vremena vožnje sa svinjama i na balama sijena su prošlost i neću biti populist pa sada ići to raditi, a u biti ne radim za dobrobit seljaka. To bi bilo vrlo licemjerno od mene. Iako sam HSS-ovac, ja sam čovjek iz grada, a ne sa sela i ne znam raditi seoske poslove.
Svi se hrvatski političari kunu u Radića. Idete li vi njegovim putem?
Mislim da ne bismo trebali puno živjeti u prošlosti. HSS je stranka koja ima dobre temelje, ali različita su vremena. Radić je bio čovjek i političar ispred svog vremena, bio je vizionar i prvi školovan političar u Hrvatskoj. Mislim da se od njega može puno naučiti, ali živimo u 21. stoljeću i trebamo gledati naprijed. Radić je, recimo, bio u koaliciji sa Srpskom radikalnom strankom. Išao je u Moskvu i šurovao s komunistima. Bio je panslavist i antiklerikalac, ali veliki vjernik. Upitno je što bi danas od tih stvari, koje se zanemaruju iz biografije i u medijima, bilo označeno kao pozitivno. Radić nije imao nikakvih problema sa Srbima. Bio je čovjek od kompromisa, ali mu je uvijek na prvom mjestu bio hrvatski interes. Stradao je u atentatu nakon čega je i umro, danas takvog političara nema. HSS kao stranka i ideja može puno toga napraviti jer imamo najbolju startnu poziciju i nismo nikome ništa dužni. Nama ne upravljaju ni banke ni trgovački ni uvoznički lobi. Čisti smo što se tiče dugovanja. Zbog toga nas toliko i napadaju jer su svi političari, koji su zvijezde, nekome dužni.
Bili ste na godišnjem odmoru, jeste li se odmorili?
Pa malo jesam. Fizički sam se odmorio, a psihički sam u planovima za budućnost. Tu nema nikakvog odmora.
Kakvi su planovi za budućnost?
Kao stranka, HSS je prošao jedan vrlo težak period, ali uspjeli smo preživjeti sve napade i stvorili smo temelje da gradimo novu političku platformu HSS-a na staroj ideji, na jedinoj izvornoj hrvatskoj političkoj ideji, jer su sve ostale uvezene. Jedina originalna hrvatska politička ideja je ona koju je osmislio Radić, a to je republikanstvo, odnosno HSS. Svi su ostali svojatali tu ideju, od komunista do HDZ-a, i pokušavali je pripisati sebi, ali ideja je Radićeva. Hrvatska republika tek je djelomično ostvarena, ali čeka nas tu još puno posla i HSS će tu svakako imati puno za reći.
Marijana Petir vjeruje da ćete vi otići, a ona se vratiti?
Marijana Petir je izbačena iz strane. Izbacilo ju je Predsjedništvo stranke, žalila se Glavnom odboru koji je njezinu žalbu odbacio i samim tim prestala je biti našom članicom. Ovo joj je bila već treća suspenzija u karijeri unutar HSS-a. Svi predsjednici stranke su je suspendirali, najprije Tomčić, zatim Friščić, pa napokon i ja. Do sada se uvijek izvukla s opomenom, ali sada je napokon isključena. Njezin cijeli politički rad u HSS bio je suprotstavljanje politici legalno izabranih predsjednika stranka i ona kao osoba jednostavno u svom političkom habitusu nema pripadnost stranci. U jednom je trenutku čak pomislila da je ona HSS, a HSS nije ni ona, niti sam to ja, ni bilo koji drugi pojedinac. HSS je Stjepan Radić i njegova ideja ispred svih nas koji smo samo sljedbenici.
Po čemu je Krešo Beljak bolji od Hrga ili Marijane Petir?
Gradonačelnik sam u trećem mandatu u jednom ozbiljnom gradu u kojem, po Marijani Petir, HSS ne bi trebao biti jaka stranka jer nema jake poljoprivrede, nema pretjeranog konzervatizma ili nekih drugih stvari uz koje je Petir pokušala vezati HSS. Ali unatoč tome, HSS i u trećem mandatu uvjerljivo pobjeđuje. Gospodin Hrg je isto tako bio dugo godina gradonačelnik, ali i njegova politička ideja, politička vizija išla je s vezanjem uz jednu političku opciju što dugoročno, pogotovo opciju koja nas realno ne voli i kojoj smetamo i koja nas gleda kao čistu konkurenciju, ne može dobro završiti za manju stranku. To je, naravno, HDZ. HDZ-ova politička platforma od ‘90. godine, od Franje Tuđmana, jest da HSS nije potreban Hrvatskoj kao stranka. Mi HSS-ovci smatramo da smo potrebni hrvatskom društvu i naravno da su nam onda bliže politike stranaka koje u nama gledaju potencijalne partnere nego suradnja sa strankama koje nas žele uništiti.
Ako mislite da vas HDZ ne voli, zašto mislite da vas SDP voli?
Ne voli nas nitko, ali SDP-u je jasno da s nama dobiva dodatnu kvalitetu, a HDZ je kroz cijelo svoje političko djelovanje prema HSS-u pokazivao da su njihove namjere da HSS treba ugasiti. To je gospodin Stier javno rekao našim najvišim dužnosnicima prije nekoliko godina, da HSS više nema smisla i da bismo svi zajedno trebali prijeći u HDZ i postati jedan njihov seljački ogranak. To je mišljenje na koje gospodin Stier i svi ostali imaju pravo, ali mi se, naravno, s tim ne slažemo.
Vjerujete li u spas Agrokora?
Naravno da ne vjerujem jer to se ne može spasiti. Agrokor je poduzeće koje bih mogao usporediti s kockarom koji je dužan jako puno novca i koji je došao kamataru tražiti još, ali on nije dao. Tu se našla državna kasa i politika koja sada posuđuje novac nekom tko ne može više vraćati ni kamate ni glavnicu kamatarima, odnosno bankama.
Puno ste razgovarali s Plenkovićem, što vam je zapravo nudio?
Naravno da smo razgovarali. Smatram da sve stranke trebaju razgovarati i da komunikacije mora biti, da postoje neki zajednički interesi što se tiče države gdje bi opozicijske i stranke na vlasti trebale imati neko zajedničko stajalište kada su u pitanju nacionalni interesi. Ali, koliko god mi razgovarali, ponovno se vraćamo na Agrokor kao ključan problem, zatim na pitanje administrativne reforme države, što znači apsolutno ukidanje županija kao ovakvih, ne u smislu ukidanja malih općina, nego decentralizacije države, što je ključ razvoja Hrvatske. Na te dvije osnovne stvari nismo se mogli naći. A kada je Most izbačen iz koalicije, naravno da sam postavio pitanje zašto bi netko mislio da bi HSS bio drukčiji, ako je Most imao svoje stajalište, imat će ga i HSS, posebno o Mariću i Todoriću i “lex Agrokor”. Plenković nama ništa konkretno nije nudio. Razgovarali smo o politici. Dakle, kad god se postavilo pitanje, uvijek je bilo isto protupitanje – ne može gospodin Marić ostati ni u jednoj varijanti, ukidanje županija, decentralizacija društva itd. Sve što HSS zanima, o tome nismo uspjeli razgovarati tako da bi HDZ pokazao imalo volje da se bilo što od toga promijeni. Oni će, naravno, zadržati te županije jer su one institucije u kojima je HDZ uhljebio tisuće i tisuće ljudi, a isto tako je i s brojnim općinama. A to je osnovni i ključni problem koji koči bilo kakav napredak Hrvatske.
Je li vas iznenadio ulazak HNS-a u Vladu?
Očekivao sam to jer bilo je puno naznaka da će se dogoditi. I nije me iznenadilo. Nemam što reći na to. Očito je njihova ocjena bila takva da oni nemaju što tražiti na prijevremenim izborima. Udaljili su se od SDP-a i svih nas u Narodnoj koaliciji i u tom smislu nisu mogli biti dio te koalicije u slučaju da su došli novi izbori. Samostalan izlazak nosio bi im vjerojatno potpunu propast i tih devet mandata koje su imali odlučili su kapitalizirati i pričekati što će biti za tri godine. Dakle, prolongirali su tako svoj nestanak s političke scene za tri godine.
Govorite o tri godine. Sigurni ste da će ova Vlada opstati?
Mora opstati jer više nema alternative. HNS ne može sad više izići, oni više nisu svoji gazde, sad im je HDZ gazda. Više oni ne mogu postavljati uvjete jer sada su Plenković i HDZ njihovi vlasnici. U svakom trenutku kada se Štromar pobuni protiv bilo čega – Plenković će mu reći: ako ti ne paše, idite na izbore.
I vi ste promijenili smjer, Hrg je uvijek bio u koaliciji s HDZ-om?
Mi smo morali promijeniti smjer. Ako je stranka kao HSS padala zadnjih četiri ili pet izbornih ciklusa i iz izbora u izbore smo praktički dvostruko gubili 50 posto biračkog tijela, ako smo sa 16 saborskih zastupnika 2003. pali na jednoga 2015., onda taj smjer nije bio održiv i trebao se mijenjati. I mi smo ga promijenili.
Kako komentirate mogućnost da se Milanović kandidira za predsjednika države?
To je stvar SDP-a i Zorana Milanovića. Ne bih o tim nagađanjima u ovom trenutku. Činjenica je da Hrvatskoj nedostaje dobrih i kvalitetnih političara, a Zoran Milanović je sigurno jedan od tih.
Ima li u Samoboru ulicu ili trg Josipa Broza Tita?
Nema, bila je ulica, ali su je HDZ-ovci maknuli odmah na početku 90-ih godina. Ja sam tada imao 20 godina, ali, iz perspektive 90-ih, vjerojatno bih i ja to učinio.
Kako komentirate promjenu imena Titova trga u Zagrebu?
Mislim da to nije posao političara 2017. godine. Ako je bilo vrijeme kada se to moglo promijeniti i kada bi to svi pozdravili, bile su to devedesete. A s druge strane, jasno je da je i Tuđman bio Titov general, da je čovjek bio komunist i dio antifašističkog pokreta i da je sam Tuđman najljepši trg u Zagrebu ostavio Titu. Pretpostavljam da je negdje u dubini duše znao da međunarodno priznavanje Hrvatske moramo zahvaliti Ustavu iz 1974. i Josipu Brozu Titu bez obzira na brojne zločine koji su se događali. Taj sistem, kakav god bio, ipak je sačuvao hrvatsku naciju.
U jednom ste trenutku izgubili kontrolu i ušli u fajt, zašto?
Ma da, imam kratak fitilj. Boli me nepravda i licemjerje. Ako sam ja nešto rekao predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću, to je bilo isključivo jer je on meni pokušao nešto spočitavati, a radi se o čovjeku koji je bez imalo grča na licu i imalo srama promijenio četiri predsjednika stranke i kod svih kotirao na najvišoj poziciji. Radi se o jednom licemjeru koji je meni pokušao nešto prigovoriti, a ja sam mu samo odgovorio. U tom smislu imam kratak fitilj i dugu jezičinu.
Jeste li se ikada tukli?
Imam doma vreću za treniranje i redovito je tučem, postoji ta energija u meni kao muškarcu u najboljim godinama koju ispucam na toj vreći. Ali fizički obračuni ne dolaze više u obzir. Naravno, nismo više djeca.
Tko vas najviše iritira u Saboru?
Ma nitko me ne iritira. Ja nisam zlopamtilo. Imao sam okršaje s Nikolom Grmojom pa smo poslije otišli na piće i ručak, ali nije to zlonamjerno. Kaže se da pas koji laje ne grize, tako da ja ne grizem.
Ima li Most perspektivu?
Oni nisu stranka. Oni su Most nezavisnih lista. Čim je netko nezavisan, ne može se uklopiti u bilo kakvu stranačku strukturu. To su rogovi u vreći. To je jedna priča koju je teško složiti, ali trude se i ide im dobro. Nemaju jasno političku ideologiju jer priča “mi smo protiv svih i mi smo i za jedne i za druge” nije politička ideologija. Također ne znaju što bi trebalo napraviti, što se najbolje vidi u Metkoviću, odakle je Most i krenuo, gdje su nakon jednog mandata izgubili izbore jer nisu opravdali očekivanja. Naime, opozicija nikada ne dobije izbore, već vlast gubi izbore. To je političko pravilo. Trebaju se definirati kao politička stranka koja ima jasna stajališta.
Je li normalno bilo biti u Vladi, a biti oporba?
Očito su vjerovali da mogu kao dio vladajuće koalicije vršiti pritisak i provoditi svoje ideje jer inače ne bi ulazili u vlast. Sumnjam da se radi o foteljašima jer radi se o mladim ljudima. O, recimo, jednom Bulju koji je hrvatski branitelj i nema potrebe ni za kakvom foteljom. Radi se o ljudima za koje vjerujem da imaju dobre namjere, ali su one završile kada su ušli u pakt s ljudima koji nemaju te dobre namjere.
Čime se bavite u slobodno vrijeme?
Ja sam obiteljski čovjek i imam troje djece. Svaku sekundu slobodnog vremena pokušavam provesti sa svojom obitelji.
Volite igrati košarku?
Da, košarka je moja definicija sporta iz mladosti. Ozbiljno sam se bavio košarkom. Dražen Petrović je moj uzor u svakom smislu, ne samo u sportu nego općenito. On je dokaz da se sve može samo kad se hoće. Do svjetskih rezultata došao je napornim radom i talentom. Košarka je takav sport gdje je puno ozljeda i s godinama je teško igrati rekreativno.
Kako na vas život utječu nepodopštine iz mladosti, provaljivanje u automobile?
To je malo prenapuhano kroz moj politički rad. Radi se o mojim neistomišljenicima koji su me pokušali pretvoriti u najvećeg kriminalca u ovoj državi. Nisam napravio ništa što bi se moglo označiti kao ogrešivanje o nacionalne interese kao neki drugi, pojedinci i stranke, koji su to radili zadnjih 25 godina. To što sam ja napravio danas bi bilo obični prekršaj za koji mi je tada izrečena uvjetna kazna i nije se radilo ni o kakvim pajserima i kasetofonima. Ali kad vas jednom ocrne lažima, teško se oprati.
Kakvu glazbu slušate?
Volim rock, Thompsona ne slušam.
Rođeni ste u Sloveniji, imate li kakve emocije i nostalgiju za tom zemljom?
Nemam. Ja sam odmah po rođenju, nakon tjedan dana, došao u Hrvatsku i eto me tu.
Kakav ste bili učenik? Bili ste generacija s Milijanom Brkićem, kakav je on bio učenik? Bolji od vas?
Gospodin Brkić bio je jedan od najboljih učenika naše generacije, za razliku od mene koji sam bio prosječan. I njega su posipali katranom kao i mene. I njega su uvukli u aferu za koju mi koji ga poznajemo znamo da i nije neka afera. Gospodin Brkić je ‘91., kad je bilo najteže, kao i mi svi iz te generacije, uzeo pušku u ruke i branio svoju domovinu. Za to je trebalo imati hrabrosti. Ali to ne znači da se ja s njim slažem u političkom smislu. Naprotiv, na posve smo suprotnim stranama.
čitam ovo i ne vjerujem, mislim si, pa ovaj Beljak bi u najbolju ruku u nekoj ozbiljnoj državi bio na uvjetnoj, kod nas je to predsjednik stranke?! što je udba napravila od ove države.....?!