– Državno izborno povjerenstvo u vrijeme lokalnih izbora, koji su se provodili u svibnju 2009., nije imalo nikakvih spoznaja o tome da su se sredstva za financiranje izborne promidžbe prikupljala putem telefonskih poziva i SMS-a niti je od sudionika na lokalnim izborima zaprimilo obavijest o takvom načinu prikupljanja sredstava. Ako je poneki kandidat i na taj način prikupljao sredstva za financiranje svoje izborne promidžbe, a DIP o tome nije imao spoznaja, to ne znači da je takvo prikupljanje sredstava dopušteno. DIP nema dvostruke kriterije – kaže se u odgovoru Branka Hrvatina, predsjednika DIP-a, na ogorčeni zahtjev stožera Milana Bandića da objasne dvostruke kriterije po kojima je nekima u vrijeme lokalnih izbora bilo dopušteno prikupljati sredstva telefonom ili SMS-om, a sada odjednom nije.
Nedovoljno za 10 sekundi
Bandićev se stožer može oglušiti na zahtjev DIP-a jer sankcija nema, mogu izabrati neki drugi način prikupljanja novca, a mogu se obratiti i Ustavnom sudu za mišljenje. DIP također poziva sve osobe koje imaju spoznaja da su se navodno i tijekom lokalnih izbora sredstva za izbornu promidžbu također prikupljala putem telefona ili SMS-a da ga izvijeste. No ne trebaju čekati jer Josip Kregar, bivši Bandićev protukandidat za gradonačelnika, na čiji su primjer i mislili u Bandićevu stožeru, priznaje da je na takav način prikupljao novac.
– Da, prikupljali smo novac na taj način i skupili nešto manje od 3000 kuna. Ljudi kod nas nisu na to navikli, imali smo pretjerana očekivanja. Naš je model bio nešto drugačiji od ovoga što radi Bandić, mi smo kompaniji koja se time bavi dali da skuplja novac na taj način, a ona je nama prenijela uplatu. Ne ulazim u pravnu ocjenu toga, ali riječ je o malom iznosu koji ne kupuje ni 10 reklamnih sekundi na TV-u – kaže Kregar.
Uspoređivanje troškova
– Da smo znali za Kregara, reagirali bismo i tada. Ako je na taj način prikupljao novac, mora snositi sankcije. Pravila moraju biti jednaka za sve – kaže Dragan Zelić iz GONG-a. On, međutim, tvrdi da je telefonsko prikupljanje donacija sitnica u odnosu na ono što se u kampanjama doista radi. Primjerice, veliki donatori daju veće iznose novca i usluga, a mole da ih se ne prikaže na listi donatora. Ili, medijski se prostor, osobito na radiju i TV-u, može kupiti tako da se račun za propagandnu emisiju nekog kandidata ili stranke ne daje njima, nego nekoj tvrtki, što na kraju nije prikazano u konačnoj listi donatora i sponzora.
– I kad imate savršene zakone, teško je pratiti financiranje kampanja, a naše su daleko od savršenih. Transparency International i GONG zajedno će pratiti oglašavanje svih kandidata na radiju, televiziji, u novinama i potom usporediti troškove koji budu prijavljeni na kraju kampanje pa će se vidjeti tko je lagao – najavljuje Zelić.
Razočarali ste me profesore, kao pravnik i kandidat.