Zovu je i ‘šaptačicom konjima’, a njezini kolege ističu da je njezin šapat poseban. Doro Lohmann, osnivačica i direktorica Silent Voices Equine Rescuea čije je sjedište u Sun Valleyu, u Idahu (SAD) nedavno je posjetila Hrvatsku, a jedno od njezinih odredišta bilo je i utočište udruge Bračke šape nazvano ‘Naše malo misto’. U njemu su spas pronašle brojne napuštene životinje. Pa tako isti prostor dijeli sedam konja, koza, dvije svinje, junac, dva magarca, tri ovce i mace. A sve je počelo, kaže nam Doro, još prošle godine, kad je njezin 19-godišnji sin Julian boravio u Hrvatskoj. Povezao se tada s Tinom Duk, predsjednicom udruge Bračke šape, koja je dio svoje djedovine pretvorila u utočište za spašene životinje.
– S obzirom na to da je Julian odrastao spašavajući konje sa mnom, volontirao je i pružao svu potrebnu pomoć u ovom utočištu. Julian je uspostavio duboku i trajnu vezu s Tinom i njezinom obitelji, kao i sa životinjama. Morali smo doći zajedno, morala sam joj pomoći – istaknula je Doro u pismu koje je ostavila u apartmanu u kojem je boravila, nadajući se da će i budući gosti prepoznati trud koji se ulaže u brigu o životinjama i pomoć. A sama je u utočište došla s iskustvom koje je stjecala 30 godina. Još od malih nogu počeo je njezin život s konjima. Odrastala je u industrijskom dijelu Njemačke, a kako bi bila uz konje već sa šest, sedam godina čistila je štale. Zbog ograničenih financijskih mogućnosti njezine obitelji najčešće je jahala ‘teške’ konje. Već tada postala je poznata po tome da ih se ne boji, nego im pomaže da uspostave povezanost s ljudima.
– To se nastavilo tijekom mog života, a ti konji su bili moji najvredniji učitelji. Uvijek kažem da o konjima nisam puno naučila od ljudskih instruktora – govori nam D. Lohmann. Kad bi morala izdvojiti jednu spašenu životinju, a bilo ih je bezbroj i sve su utjecale na njezin život, bila bi to svakako magarica Dolly koja je u Silent Voices stigla 2009. godine.
– Trpjela je ekstremnu bol jer je zbog zanemarene infekcije ostala bez cijelog kopita. Batrljak je bio inficiran, a preostala 3 kopita bila su deformirana i nikad nisu bila podrezana. Svi u mom upravnom odboru složili su se da Dolly treba uspavati, osim mene. Bilo je nešto posebno u njezinoj volji za životom. Odlučila sam je zadržati i pokušati oporaviti. Dva tjedna nakon što je došla iznenadila nas je rođenjem kćeri Pauline. Tad je postalo jasno zašto se Dolly toliko borila za svoj život – prisjeća se. Paulina je postala važan član njezine obitelji, obogatila je njihov život i odrastanje njezina sina. Koliko svima znači, najbolje govori i to što je nazivaju Julianovom sestrom. Doro Lohmann s Brača se u Idaho vratila obogaćena novim iskustvom.
– Upoznala sam sve Tinine spašene životinje i svaka je od njih posebna na svoj način. Najviše cijenim iscjeljujuću energiju koju je Tina tamo stvorila. Njezino imanje osigurano je ogradom, sve životinje žive zajedno i sve se osjećaju sigurno i voljeno, neke od njih prvi put u životu. Tina im omogućuje da izraze svoju jedinstvenu osobnost i da se međusobno povežu. To je posebno dirljivo – ističe Doro, koja je poseban dojam ostavila i na Tinu Duk.
– Velika je čast upoznati Doro. Kao početnik u radu s konjima, u odnosu na njezinih 30 godina iskustva u radu s divljim, zlostavljanim konjima, imala sam puno pitanja i stvarno smo puno razgovarale. Način na koji ona komunicira s konjima zapravo i sama koristim, a da to nisam ni znala. Komunikacija tijelom, energijom, bez ikakve prisile, promatranje ponašanja konja u krdu i poznavanje njihova načina komunikacije, to je ono čemu ja težim. A upravo se time ona služi već godinama – govori nam Tina i dodaje kako je brzo prošlo tih nekoliko tjedana, nisu imale dovoljno vremena pa se Doro sigurno vraća.
– Sviđa joj se otok Brač, a u našem utočištu osjeća se kao doma. Njeno oduševljenje životinjama u utočištu, malom zajednicom različitih vrsta, pokazuje nam da smo na pravom putu i svakako ćemo iskoristiti njezino znanje i savjete kako bismo u budućnosti bili još bolji – ističe Tina.
A dok se ne vrati na Brač, Doro Lohmann nastavit će podupirati utočište Naše malo misto u kojem, kako kaže, Tina Duk i njezina obitelj životinjama pružaju bolju skrb nego mnoge američke organizacije, od kojih neke imaju solidnu financijsku potporu. A rade to odlučno i predano jer imaju veliko srce. Što i kako rade u utočištu možete pratiti na njihovoj Facebook stranici na kojoj trenutno traje i akcija za prikupljanje sredstava kako bi mogli nabaviti dovoljnu količinu sijena. Objavljen je i račun udruge, HR5523400091110590942, na koji se mogu uplatiti i donacije za sijeno.
