Mic po mic i ,evo, globalizacije je pokucala i na vrata obrazovanja,
posebno kada je riječ o učenju stranih jezika. Tako, na primjer, u
Velikoj Britaniji ozbiljno razmišljaju o tome da djeca
više ne uče francuski i njemački, nego kineski ili koji od
egzotičnih jezika, primjerice, urdu.
Dok je kineski izbio u prvi plan zbog gospodarske, ali i političke
ekspanzije Kine, urdu je isplivao na površinu zbog interesa
i utjecaja koji Velika Britanija želi imati na svoje bivše
kolonije Indiju i Pakistan. Ali, i, što nije
zanemarivo, zbog relativno velikog broja britanskih državljana koji su
podrijetlom iz tih zemalja. Dakako, u svemu tome može se vidjeti i
britanska želja da učenjem stranih jezika što bolje upoznaju
druge kulture, a onda i lakše rješavaju probleme.
Hrvatska još
spava
Dok se velike zemlje pripremaju i prilagođavaju velikim svjetskim
promjenama, Hrvatska je, barem kada je riječ o izboru stranih jezika,
još uspavana. Engleski je jezik bez konkurencije, na prvom
mjestu, a tako će vjerojatno ostati još dugo.
Njemački i talijanski su zbog blizine i velikog gospodarskog utjecaja
matičnih im zemalja vrlo prisutni, ali je žalosno da je snažan rast
Kine te buđenje Indije ostalo potpuno nezapaženo. Japanski kod nas
govore tek nepopravljivi zaljubljenici u Japan, poput pisca haiku
poezije Vladimira Devidea te saborskog zastupnika Tončija Tadića,
ljubitelja aikido borilačke vještine.
No, i ovdje ima iznimaka. Četvero zagrebačkih tinejdžera
–_Tino, Bruna, Franjo i Nastasja Chiara – odlučili
su stvari uzeti u svoje ruke te se suprotstaviti žestokoj svjetskoj
konkurenciji čistim znanjem. Usto, što govore gotovo sve
bitne europske jezike, ti mladi i ambiciozni srednjoškolci
uhvatili su se u koštac s teškim i kompliciranim
kineskim jezikom.
Uvjereni su da će kineski gospodarski rast povećati interes za
najnapučeniju zemlju te gotovo sigurni da se pravi posao s Kinezima
neće moći sklopiti bez dobra poznavanja kineskog jezika i običaja.
Kineski za biznismene
– Izabrao sam kineski jezik jer se želim baviti
gospodarstvom, a smatram da će mi kineski jezik u tome znatno
koristiti. Riječ je o milijardu i 300 milijuna stanovnika, a kinesko je
gospodarstvo u stalnom porastu – objašnjava
16-godišnji Franjo Nakić, učenik drugog razreda elitne
zagrebačke privatne gimnazije, zašto je izabrao kineski
jezik.
No, Franjo je i dalje velik ljubitelj engleskog jezika, koji govori
izvanredno, što potvrđuju i brojne nagrade i priznanja.
Njegova kolegica Bruna Čačić (17) kineski je pak izabrala
više iz znatiželje, kao nešto što je
posve drukčije i novo, pa to onda i predstavlja velik izazov. Kaže da
joj je kineski zanimljiv zato što se stalno mora
nadograđivati te što je kod njega sve povezano.
Tinejdžeri najhrabriji
– Malo je teže, ali puno zanimljivije nego što sam
očekivala – opisuje Bruna svoja iskustva s učenjem kineskog.
Bila je u Kini te kaže da je to lijepa zemlja, ali još dosta
siromašna i zagađena. Kineski je iz znatiželje počela učiti
i Nastasja Chiara Fišter (18) kojoj, budući da želi
studirati dizajn, vjerojatno neće previše koristiti u
struci. Ali opet, kaže, nikad se ne zna kakve nas promjene čekaju u
budućnosti. Možda jednog dana, kada je riječ o modi i dizajnu, Shanghai
zamijeni Milano i Pariz.
– Kada sam bio u Kini, naručio sam sok od naranče, ali ga
nisam odmah dobio. Naime, kada i znate neku riječ na kineskom, problem
je s izgovorom jer se vrlo lako može pogriješiti te reći
nešto drugo – opisuje Tino Sven Časl (18) svoja
kineska iskustva i probleme s kojima se suočavaju svi oni koji odluče
učiti taj najrasprostranjeniji, a u Hrvatskoj još uvijek
egzotičan jezik. Tek se šezdesetak tinejdžera u Hrvatskoj
ozbiljno susrelo s kineskim jezikom, što ovim mladim ljudima
daje veliku prednost u odnosu na njihove vršnjake.
Engleski bez konkurencije
Akademik i poliglot Mislav Ježić ističe kako Hrvatska ima dobre jezikoslovce koji su upućeni kako treba podučavati jezike. Mali je problem, kaže, to što se suzio broj jezika koji se uče jer se u velikom broju roditelji i djeca odlučuju za engleski kao prvi jezik. Ističe kako će se Hrvati ulaskom u EU služiti europskim jezicima ne više kao turisti, nego kao građani, te stoga smatra da treba što prije uvesti obvezno učenje dvaju stranih jezika. Smatra da će engleski jezik i dalje biti glavni svjetski jezik, ali da će svi oni koji se žele probiti na kinesko ili sve atraktivnije indijsko tržište morati znati i tamošnje jezike.
