Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 126
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
ježevo

Ježevo: Čekajući slobodu, 23-godišnjakinja otkrila da ima rak

Azilanti u Ježevu, portal (1)
Foto: Boris Scitar/PIXSELL
1/6
30.03.2013.
u 08:02

Šverceri ljudi, koji su povezani s mafijom, uzeli su nam sedam tisuća eura i strpali nas, s još pedesetak osoba, u kamion koji je prevozio odjeću. Dali su nam po litru vode, ali ne i hranu.

Željela je pobjeći od neizdržive neimaštine i potražiti bolji život na Zapadu. “Obećana zemlja” bila je Francuska, a svoju je sudbinu stavila u ruke krijumčara ljudi koji su je nakon što je izdržala pakao dvomjesečnoga putovanja iz Kenije “istovarili” na hrvatskoj granici. Zbog ilegalnog pokušaja njezina prelaska Najjuma Sylivia uhićena je i odvedena u Prihvatni centar za strance u Ježevu, u kojem je morala na obavezan liječnički pregled. Dok je iza visokih zidina čekala vijest o slobodi, nadajući se napokon boljem životu za kojim je žudjela, otkrila je da ima rak.

Moja će duša biti sretna

– Znam da ću uskoro umrijeti, ali moja će duša biti sretna – kroza suze govori ta 23-godišnjakinja dok sjedimo u njezinoj sobi u Ježevu.

U Keniji je ostavila obitelj, a kaže da su roditelji morali prodati komad zemlje kako bi krenula u bolji život. I ona je imala nešto ušteđevine te je za put skupila 3500 eura.

 – Brodom smo plovili više od mjesec dana. Nekoliko puta izgubili smo pravac, ali smo ipak uspjeli stići do Grčke. Ondje su nas dočekali šverceri ljudi koji su nam uzeli ostatak novca koji smo čuvali za najcrnje dane. Strpali su nas u kamione i preko Turske obećali odvesti do Francuske. Nakon duge vožnje iskrcali su nas u jednoj šumi blizu granice te rekli da je prijeđemo i da ćemo odmah biti u Francuskoj. Tri smo dana proveli u šumarku bez hrane, pili smo vodu iz lokvi te čekali da dođe netko i prevede nas preko granice – prisjeća se Najjuma zamišljeno gledajući kroz rešetke prozora.

– Kako nakon tri dana nitko nije dolazio, iscrpljeni, gladni i dehidrirani odlučili smo sami okušati sreću jer više nismo imali izbora. Čim smo provirili iz šumarka, opkolila nas je granična policija te smo doznali da se umjesto u Francuskoj nalazimo u Hrvatskoj – nastavlja drhtavim glasom dok se u njenim krupnim crnim očima skupljaju suze.

Suze tuge zbog bolesti, ali i suze radosti zbog skorašnje slobode.

 – Veselim se što ću ubrzo izići iz prihvatilišta i nastaviti liječenje. Želim ostatak života provesti u miru bez obzira na to koliko će on trajati – iskrena je Najjuma.

 Tužna sudbina 23-godišnje Kenijke jedna je od priča stranaca smještenih u Ježevu. Svi imigranti uhvaćeni pri ilegalnom ulasku u Hrvatsku nakon kriminalističke obrade i prije deportacije dolaze upravo u to prihvatilište u općini Rugvica, nedaleko od Dugog Sela. U zadnjih je mjesec dana na granici sa Slovenijom uhićeno pedesetak stranih državljana iz Somalije, Sirije, Alžira, Eritreje i Sudana, što svjedoči da će Hrvatska nakon ulaska u Europsku uniju biti glavna tranzitna zemlja za prelazak azilanata na Zapad.

Trenutačno je u Ježevu 108 “stanovnika” koji vape za boljim životom u koji bježe od rata, nasilja ili bijede. Neki su prešli tisuće kilometara u kamionima s robom ili u kutijama, a da danima nisu okusili ni koricu kruha, dok su drugi na brodovima proveli mjesece i izgubili najmilije samo kako bi u miru udahnuli malo zraka.

Kada stanete pred prihvatilište i ugledate golemi zid i bodljikavu žicu, imate osjećaj kao da ulazite u najstrože čuvani zatvor u kojemu borave kriminalci i ubojice, a ne imigranti. No, atmosfera u centru iznenađuje: mnoštvo stranaca kojima ne smetaju visoke zidine jer im ovo mjesto, a znaju da u njemu borave privremeno, daje nadu da će uskoro doći do slobode i okrenuti novu stranicu života.

 Još više iznenađuje to što ljudi iz raznih zemalja u kojima su vjerski i etnički sukobi postali svakodnevica u Ježevu žive u miru i slozi. Muslimani, katolici, pravoslavci, ateisti, svi u jednoj životnoj zajednici.

Među njima je i bračni par iz Somalije, 26-godišnji Said Omer Muhamed i njegova 24-godišnja žena Afrah, koji su u prihvatilištu tri mjeseca. Iako priznaju da im je svaki dan dug kao godina, sretni su što su u Hrvatskoj, a ne u zemlji u kojoj život vrijedi jedan metak.

 – Prodali smo sve što smo imali jer nismo mogli ostati u Somaliji. Na takav radikalni čin bili smo prisiljeni zbog rata, diktature i neimaštine – govori Said zahvaljujući Bogu što su preživjeli put koji je trajao više od mjesec dana.

Evo, stigli ste u Italiju

 – Šverceri ljudi, koji su povezani s mafijom, uzeli su nam sedam tisuća eura i strpali nas, s još pedesetak osoba, u kamion koji je prevozio odjeću. Dali su nam po litru vode, ali ne i hranu. Možete zamisliti vrućinu u Somaliji, a nas toliko u kamionu! Svaki treći dan dobili bismo nekakav obrok. Budući da nikad nisam izašao iz zemlje, ne znam kojim smo se putom vozili, a nismo mogli ni gledati van. Kada bismo stali na parkiralištu ili odmaralištu, nismo smjeli izaći. Iako je, prema dogovoru, naša zadnja stanica trebala biti Italija, doveli su nas do Hrvatske i rekli da smo stigli. Iskrcali su nas iz kamiona i ostavili. Ubrzo nas je uhitila policija i dovela u prihvatilište, a tada smo i doznali gdje se uopće nalazimo. Predali smo zahtjev za azil pa se nadam da ćemo dobiti pozitivno rješenje i ostati živjeti u Hrvatskoj jer u Somaliji nemamo više ništa – kazao je Said i priznao kako je jako zadovoljan uvjetima u Ježevu.

U kompleksu imaju svu slobodu. Sobe su im otključane, mogu šetati centrom, kada god požele, idu na zrak. Postoje dvije velike prostorije u kojima mogu gledati televiziju ili igrati šah, stolni tenis i stolni nogomet. Ondje je i biblioteka s knjigama iz svih dijelova svijeta pa svatko može pronaći nešto za sebe. Imaju potrebnu liječničku skrb, bez obzira na zdravstveno osiguranje i čim dođu u prihvatilište, obavezno moraju obaviti sistematski pregled.

U centru je i 20-godišnja Hiba Iman Ahmed iz Somalije, koja je željela doći na Zapad zbog poštovanja ženskih prava. Na put je krenula sama, što je neobično za konzervativne muslimanke u Somaliji.

– Iako se ondje godinama vodi krvavi građanski rat, više nisam mogla trpjeti nasilje koje se provodilo nad nama ženama i odlučila sam otići. Mi nemamo nikakva prava, za njih smo mi žene potrošna roba. S nama rade što žele i nemamo pravo glasa. Želim se obrazovati, raditi, udati za muškarca kojeg volim i stvoriti obitelj. To jedino mogu na Zapadu – rekla je Hiba, koja se nada da će u Hrvatskoj uspjeti ostvariti svoje snove.

Nisu nas puštali iz hladnjače

Zanimljivo je da se većina Arapa u prihvatilištu predstavlja kao Sirijci koji danas, zbog rata u njihovoj zemlji, najlakše mogu dobiti azil. Od pedesetak muškaraca koji su nas okružili te se predstavili kao Sirijci, samo su petorica to doista i bila. Nisu mogli prevariti reportera Libanonca koji poznaje arapski jezik i dijalekte, pa se otkrilo da su zapravo mnogi od njih Alžirci, Marokanci i Tunižani.

Ahmad Davud, međutim, jest Sirijac, iz okolice Alepa, i samo mu je 17 godina. Nakon što su mu poginuli otac i dva brata, majka je u strahu za njegov život odlučila poslati ga u Tursku.

– Ondje sam bio u prihvatilištu za izbjeglice. Preko posrednika koji je svaki dan dolazio u kamp uspio sam dogovoriti da me prebace u Italiju za 3500 dolara. Nas su 20-ak strpali u hladnjače za prijevoz voća. Put do Zagreba trajao je 25 dana. Nije nam bio problem malo hrane i vode nego to što danima nismo izlazili iz hladnjače te smo svu nuždu morali obavljati u njoj. Kad sam stigao u Ježevo, nisam ni sanjao kakvo ću iznenađenje doživjeti. Samo nekoliko dana poslije stiglo je i mojih pet bratića koji su iz Turske krenuli puno prije mene. Svi smo predali zahtjev za azil i nadam se da će nam biti pozitivno riješen – pun nade kaže Ahmad.

Prihvatilište u Ježevu pod ravnateljstvom je policije i zatvorenoga je tipa jer se u njemu, pojašnjava načelnik centra Josip Biljan, smještaju stranci koji su zbog kršenja pravnih propisa uhićeni i procesuirani te im je izrečena mjera izgona iz Hrvatske.

– Svima koji se ovdje nalaze ograničena je sloboda na šest mjeseci dok se ne utvrdi njihov identitet, što se može produljiti i do godinu dana dok ne pribavimo putne isprave. Centar može primiti 116 ljudi, a sada ih je 108, što znači da smo gotovo popunjeni. Brojka se stalno mijenja jer kada dobijemo potrebne dokumente strance deportiramo u njihovu matičnu državu ili u zemlju iz koje su ušli u Hrvatsku – ističe Biljan.

Najzastupljeniji su državljani Somalije, Sirije, Afganistana, Alžira, manje ih je iz BiH, Kosova, Pakistana, Sudana, Gvineje, Irana, Kenije, Libije, Malija, Maroka, Senegala, Obale Bjelokosti... A osamdeset posto njih nema putne isprave, koje su bacili ili sakrili.

 – Broj imigranata rapidno raste. U ova dva mjeseca uhićeno ih je 108, a u 2012. godini kroz centar prošlo je 705 stranaca. Većini je želja otići dalje na Zapad, ali ima i onih koji zatraže azil u Hrvatskoj. U tom slučaju službe za odobrenje odlučuju ostaje li stranac ovdje ili ide u centre za azil u Kutini ili u Dugavama – rekao je Biljan, koji je zadovoljan i zato što u prihvatilištu, unatoč tako velikom broju ljudi različitih vjera i nacija, nije bilo težih incidenata.

Pojačava se nadzor

– Zasad sve držimo pod kontrolom i ne dopuštamo da dođe do sukoba širih razmjera. Uspijevamo u tome jer reagiramo na najsitnije iskrice i netrpeljivost te ih nadziremo 24 sata jer ne želimo ništa prepustiti slučaju – zaključuje načelnik Biljan, koji je uvjeren da će se ulaskom Hrvatske u EU povećati broj ilegalaca. Zato se već sada, dodaje, pojačava nadzor na granici, a za svaki su slučaj pripremili i nekoliko objekata kako bi nakon 1. srpnja mogli prihvatiti veći broj ilegalnih imigranata.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije