Izgubili sina zbog tumora, pa dobili novog "dizajniranog" i zdravog

Za pnik Molim Vas, ne izrugujte se vjeri i vjernicima. Ja se vama ne rugam, samo iznosim svoje mišljenje. Vrijeme će pokazati tko je bio u pravu, a Bog neka sudi. Što se tiče teizma i ateizma, postoji na internetu dugački popis najvećih svjetskih znanstvenika koji su bili vjernici. Čak se i ikona ateizma, dr. Anthony Flew, pod pritiskom znanstvenih činjenica na kraju obratio i priznao da je postao religiozan. Udaljila sam se od teme i ne želim se više prepucavati. Svatko ima pravo misliti što želi, a ja svoje mišljenje neću promijeniti pa da mi i svi Nobelovci stave minus na komentar.

ne. embrij nije dijete, o djetetu možemo govoriti najranije u fazi nidacije zametka, ne prije toga.

Hvala Bogu, dobro znam o čemu govorim. Svaka čast svim stručnim izrazima, nisam liječnica i priznajem kad nešto ne razumijem. Međutim, moj je komentar iz dubine srca i tuge za malim bićima kojima nije dopušteno roditi se. Možemo li spojiti dva kamenčića, usaditi ih u utrobu majke pa da iz njih nastane život? Naravno da ne možemo, jer život nastaje samo iz života.

ne, oprostite, ali ne znate o čemu govorite. Kao prvo, vitalistički pristup životu smo otkantali još u 19. stoljeću (vitalizam = samo iz života živo). Kao drugo, kao genetski inžinjer koji je završio medicinu i kojemu je ovo vrlo bliska tema (bila bi da ju je odlučio specijalizirati) vam mogu govoriti o dvojbama i o tome kada počinje život, a kada ne. Slika fetusa u 4. mjesecu trudnoće nije embrij. Embrij je totipotentna (svemoguća) stanica koja se može diferencirati u bilo što i u početnim fazama se samo dijeli i ni sama stanica ne zna što bi sama sa sobom. Tek kada embrij dođe u kontakt sa maternicom i razvije posteljicu (nidacija) dobija signale u što se točno dijeli. Ne znam jeste li svjesni činjenice da je samo 1% genoma aktivno i da aktivacijom određenih gena i utišavanjem drugih možete dobiti sasvim druge jedinke (teoretski, i nadajmo se da će ostati teoretski)? A onda i kada to prođe raspravu, dođemo do pitanja definiranja čovjeka i pitanja kada čovjek postaje čovjek? Razvoj organa? Razvoj živčevlja? Razvoj svijesti?

uglavnom, to je znanost, a ne religijsko vjerovanje, i u medicini i laboratorijima nema mjesta niti misterioznom velu religije (bilo koje) niti patetici. A ovaj postupak je genijalan i revolucionaran početak nove preventivne metode liječenja deformacija koji će svima uštedjeti puno suza, puno živaca i puno novaca. jednostavno rečeno, bolnica i medicina nisu bogomolje i ne povodimo se mantranjima s oltara.

mislim da samo majka koja izgubi djete koje je još "embrij" ili "hrpa stanica" zna da je to bilo njeno dijete koja je jednoga dana moglo trčati, smijati se, tugovati, ljubiti i postati nečiji otac ili majka. ta rana jee na duši i ne treba nikakva teorija da se ona makne. to djete je na nebu i čeka kada će ga njegova majka upoznati po prvi puta... zamislite kada ova žena umre i upozna djecu koju je odbacila. mora biti emotivno. samo se nadam da će njen duh izdržati, neka joj dragi Bog dadne snage.

svašta. tko i što im može garantirati da im to dijete neće imati srčanu manu ili da nakon par godina neće se pokazati da boluje od neke autoimunološke bolesti ili čega sve ne. ja sam osobno zagovornik umjetne oplodnje, međutim znanost je svakog dana sve potpunija, svakog dana se nove stvari otkrivaju. to samo znači da što od si napravio jučer, napravio si to djelomično u neznanju, i danas si već u krivom. biranje djeteta na osnovu genetskog koda.... nemam riječi.

Naravno da je bacanje embrija ubijanje djeteta. Kad mi je kćerka ostala trudna i donijela sličicu sa ultrazvuka, istog trena neizmjerno smo zavoljeli to malo, tek začeto biće. Bila je to samo mala, bezlična kuglica, ali smo znali da je Bog dao da se začne novi život. Ne znam koliko je sebičnosti potrebno dati ubiti jedno dijete da bismo dobili drugo, koje mora biti onakvo kakvo smo si zamislili. Tužno je izgubiti dijete koje je jednom rođeno, ali zar nije tužno izgubiti i nerođeno dijete? Pitajte sve one majke koje su imale spontani pobačaj u ranom stadiju trudnoće. Hipokratova zakletva koju liječnici polažu štiti život od samoga začeća.

Ja imam prijateljicu koja je nositelj gena zbog kojeg postoji 50% šanse da rodi dijete s poteškoćama u razvoju. Njena sestra već ima takvo dijete. I ona isto razmatra ovu opciju i ne usuđuje se na normalnu trudnoću. I ne znam tko bi znajući sve ovo. Tko ne zna, neka šuti.