– Zagreb je za mene nakon noćne more koja se dogodila prije pola godine završena priča – nekoliko je puta u razgovoru ponovio Slavko Goranović, sin Vukosave Goranović (55) koja je sa svojom sestrom Milicom Zebom (53) lani u prosincu hicima iz pištolja smaknuta na pragu svoje kuće na zagrebačkom Žutom bregu. Točno šest mjeseci prošlo je od dvostrukog ubojstva u kojem je još uvijek nepoznati ubojica ubio njegovu majku i tetu te teško ranio tetka Stipu Zebu (53).
Prašina se slegla
– Prvi mjesec nakon ubojstva mobitel mi nije prestajao zvoniti, zvali su svi, prijatelji, rodbina, poznanici, novinari... Sve je zanimalo što se dogodilo, koji je motiv ubojstva dviju nedužnih žena, kako napreduje istraga... Danas više nitko ništa ne pita, ne zove, prašina se slegla i kao da nikoga nije briga da istina izađe na površinu – pomalo razočarano govori Goranović. No već idućeg trenutka napominje kako ne gubi nadu u policiju. Ističe da se prema njemu od prvog dana do danas svi ponašaju izuzetno korektno, da je pola godine imao policijsku zaštitu na koju nema ni riječ prigovora, kao i da je dobio kontakte nekoliko inspektora koji su mu na raspolaganju 24 sata.
– Obećali su mi da će sigurno pronaći ubojicu i da taj slučaj neće pasti u zaborav, da i danas rade na tome. Znam da su neke slučajeve uspjeli riješiti i nakon sedam ili osam godina i zato ne gubim nadu. No frustrira me to što sa mnom ne žele podijeliti ni slova o tome kako istraga napreduje, ima li pomaka ili sve stoji na mjestu – kaže.
Ipak, kada se prisjeti kako je izgledao rad policije prvih dana nakon što je ostao bez majke i tete, kao da i sam prestaje vjerovati u ta obećanja.
– Kada su ubijene, bio sam u Njemačkoj gdje radim nekoliko godina. Odmah sam dojurio u Zagreb, ali prva dva dana nisam mogao u kuću jer je bila zapečaćena. Kada su policajci otvorili vrata, ne znam tko se više šokirao, oni ili ja. Ispred nas je u hodniku bila golema lokva krvi, a po podu su bile razbacane krhotine vaze koja se razbila kada se ubojica naguravao s tetom. Inspektor je tada poludio. Počeo se derati što to radi ovdje, zašto to nisu izuzeli u očevidu... Naredio im je da se odmah ponovno bace na posao, a ja sam za to vrijeme od šoka petnaestak minuta stajao na dvorištu i plakao – prisjeća se Goranović.
Iz informacija koje je uspio prikupiti iščitava i neke zanimljivosti. Ubojica nije nosio rukavice, dakle vrlo je vjerojatno da je negdje, pogotovo u hrvanju s njegovim tetkom, ostavio otiske. Zatim, njegova je majka, nakon što je on zapao u određene financijske probleme, počela zaključavati i dvorišna i ulazna vrata, a otključavala bi ih samo ljudima koje poznaje. Upravo zbog toga vjeruje da ubojica nije bio potpuni stranac. Da ubojica vjerojatno nije netko nepoznat, svjedoči i to što je s njegovom majkom izmijenio nekoliko grubljih riječi prije nego se na hodniku pojavila njegova teta, nakon čega se ubojica najvjerojatnije uspaničio i zapucao na sestre.
Famozni dugovi
– Kao mogući motiv ubojstva spominjali su se moji navodni dugovi, odnosno da je to trebalo biti upozorenje meni. Ti famozni dugovi moje tvrtke iznose 3600 kuna, a nikada mi nitko nije prijetio, ucjenjivao me ili išta slično. Prije desetak dana jedan inspektor koji radi na slučaju potvrdio mi je da su 99 posto sigurni da ubojstvo nema nikakve veze s mojim dugovima. Međutim, ako i ima, samo neka pronađu ubojicu, to je jedino bitno, koji god bili njegovi motivi. Stradale su dvije predivne žene, Vukosava i Milica bile su kao prst i nokat. Cijelo su kućanstvo zajedno držale na leđima, uvijek su se povjeravale jedna drugoj, bile su si potpora, nikada se nikome nisu zamjerile. Pitajte koga god hoćete u kvartu, svi će vam reći da boljih susjeda nije bilo. Zbog njih molim sve koji na bilo koji način mogu doprinijeti da ovaj slučaj ne padne u zaborav da to i učine – kaže Goranović.
Iako je u ovom slučaju dosad ispitano stotinu ljudi te iako tragova ne nedostaje – ubojicu je vidio i Stipo Zeba koji se s njim kratko hrvao, kao i jedna prolaznica, a sa sigurnošću se zna da je imao i pomagača koji ga je čekao u automobilu – policija tapka u mraku, a dvojica interventnih policajaca i dalje svakog dana stoje pred kućom u kojoj su u nekoliko sekundi ugašena dva života.
A joj pa to je kao iz nekog teskog kriminalnog romana, nemogu vjerovati da se tako sta strasno kod nas dogada a istraga tako povrsinska??? :-(( Tuzno