U trenutku kada se prije dva i pol mjeseca Tomislav Rukavina (39) prihvatio posla u Gradskom vrtu, malo tko bi uopće prišao Wilsonovoj ulici, a kamoli imao hrabrosti Osijek preuzeti u ruke. Jer igrači su netom, nakon što cijele sezone nisu vidjeli ni kune, na Kantridi u znak bunta minutu proveli stojeći na mjestu, a klub je opasno rezultatski visio, sa 16 bodova iz 23 utakmice i gol-razlikom 18:45!
– Ljudi su pitali zašto mi ovo treba. Ali ja sam znao što mi treba, treba mi izazov – objašnjavao je Rukavina.
S novim rukovodstvom stigao je novi trener, kojeg je dobar dio navijača dočekao sa sumnjom s obzirom na to da mu je to bio prvi samostalni posao u karijeri. I sve se posložilo. Rukavina je uspio, spasio je Osijek, s momčadi koja je donedavno bila “kanta za napucavanje” pobijedio je Dinamo, dva puta Rijeku, Split, Lokomotivu... Tri boda protiv Hajduka izmakla su mu u 95. minuti. A opet, sve je stalo u jednu utakmicu, posljednjih 90 minuta protiv Hrvatskog dragovoljca, u kojoj su bijelo-plavi sve do 83. minute bili drugoligaši. Nakon 34 godine među elitom!
– Ovog će se dečki sjećati jer u životu su najbitnija sjećanja. Možete imati novac, kuće, aute i lokale, no ako nemate lijepih sjećanja, onda nemate ništa – otpustio je kočnice nakon utakmice inače uvijek hladnokrvni Rukavina.
Jeste li svjesni toga što ste uspjeli napraviti u Osijeku?
– Tek nakon završetka utakmice protiv Dragovoljca, kada sam vidio tu eksploziju emocija kod navijača, njihovo utrčavanje u teren, pomislio sam “Bože dragi, što bi bilo da nismo uspjeli”. Da je završilo loše, teško da bi se Osijek nogometno uspio u kratkom vremenu oporaviti.
U svlačionici ste završili na rukama svojih igrača, bacali su vas do stropa. Kakav je osjećaj kada igrači javno kažu kako su zbog vas spremni bez pogovora skočiti u bunar?
– Bit ću iskren, prvih tjedan dana sam ih upoznavao, pamtio njihova imena, ali brzo smo pohvatali konce. Ono što je za mene kao trenera bilo najbitnije, a što sam pokušao prenijeti i na cijeli klub, jest da su igrači najvažniji, oni su ti koji donose ili odnose rezultat. Ja sam u svakom trenutku, u svakom razgovoru, jasno davao do znanja tko je gdje na hijerarhijskoj ljestvici. Na vrhu su igrači, njima se sve treba podrediti, ne može nitko u klubu biti iznad njih, a mi ostali smo samo njihova potpora. Stariji igrači su držali svlačionicu, rijetko se sreće svlačionica u kojoj stariji igrači imaju takav utjecaj na momčad. Rekao sam im da su bitni koliko i ja i znao sam da oni te ovlasti koje sam im dao neće zloupotrebljavati.
Kako je bilo cijelo vrijeme nositi se s udarima sa strane, pričama o tome kako se Osijeku pušta.
– Mlad sam trener, tek sam počeo sa samostalnom karijerom i meni je svaka utakmica, svaki rezultat vrlo bitan u građenju samostalne karijere. U prvom trenutku bio sam šokiran jer ne želim da mi itko išta pusti, niti bih ja bilo kome pustio.
Spekulacije su počele nakon utakmice s Dinamom u kojoj je Osijek slavio (3:2), a onda je svaka iduća pobjeda dovedena u pitanje.
– Nije mi moglo pasti na pamet da će netko obezvrijediti tako veliku pobjedu i da se neće pričati o našim golovima, o tome kako smo igrali i načinu na koji smo se suprotstavili Dinamu, već o namještanjima. Svatko normalan i pametan tko je gledao tu utakmicu zna da nema govora o puštanju. Tko bi se nakon 0:2 vraćao na 2:2 pa onda pustio utakmicu? Apsolutno bez ikakvog argumenta obezvrjeđivao se moj rad i rad mojih igrača i to mi najviše smeta. Bilo je iznenađujućih rezultata i drugih momčadi, ali samo su se Osijekove pobjede dovodile u pitanje.
Stvari su otišle tako daleko da čak ni vaša obitelj nije ostavljena po strani. Stradala je i vaša imovina.
– To je sve utjecalo na obitelj, ljudi jednostavno ne razmišljaju o posljedicama. Bio je tekst u novinama u kojem se mene ne optužuje izravno, ali je izašla moja velika fotografija. Idućeg dana su na mojoj kući u Rogoznici osvanuli grafiti. Ljudi svašta pričaju. Jednostavno, kamo god dođem, imam osjećaj da se moram braniti, opravdavati... A i djeca to osjećaju. Tijekom svoje igračke karijere nisam imao niti jednu mrlju, o meni nitko ništa nije ružno rekao, a sada, kamo god dođem, ispadam čovjek koji namješta utakmice i kojemu se nešto pušta. Bio sam trener Dinama i dolazio sam u Dalmaciju, uvijek sam bio prihvaćen jer, uostalom, dvije sam sezone proveo u Hajduku, iza mene nije bilo nikakvih repova. A sada kada sam trener Osijeka koji nema veze ni s čim, koji grca u dugovima i bori se za goli život, sada odjednom nekome smetam.
Jeste li zbog svega toga nekad možda i požalili što ste uopće preuzeli Osijek?
– Nikada. Nije demagogija niti floskula kada kažem da sam ponosan što sam na početku samostalne trenerske karijere dobio priliku u rodnom Osijeku jer došao sam u klub velike povijesti. Borili smo se za opstanak, nismo imali novca, igrači su bili pred štrajkom i svima smo bili simpatični, ali onda kada su zaredale pobjede, odjednom smo postali nepoželjni. To mi je jednostavno neshvatljivo. U tom nekakvom obračunu mi smo ispali žrtve ni krivi ni dužni.
Ostajete li u Gradskom vrtu i sljedeće sezone.
– Ne krijem kako imam veliku želju ostati. Napravili smo temelje, standarde rada i ponašanja, sve ide u dobrom smjeru, a ja bih želio biti dio te priče.
Završnicu sezone obilježilo je dosta kontroverzija, puno se prašine podiglo zbog prekida utakmica. I vaša je momčad na Poljudu morala privremeno u svlačionicu. Kakav je vaš stav o tome?
– Najbitnija je stvar: ako netko donese nekakvu odredbu, onda je se mora i pridržavati, onda više nema odstupanja i nedosljednosti. Ali svi smo mi bili svjesni toga da se ni jedna utakmica koja ima bilo kakvu važnost u borbi za opstanak neće konačno prekidati zbog povika s tribina. Treba dobro razmisliti, biti puno razboritiji prije nego što se donesu nekakve odredbe, a i kada se donesu, trebaju se primjenjivati jednako prema svima i onda će sve sumnje i sve kontroverze pasti u vodi, ljudi će znati kako se smije, a kako ne smije ponašati.
Puno polemike izazvala je i kazna za vašeg prijatelja Igora Tudora.
– Gledajući s kolegijalne strane, naravno da je šest utakmica kazne previše, ne znam kakav je to grijeh napravio da bi kazna bila tako drastična. I vani treneri na različite načine vode utakmicu, i vani treneri “luduju”, vjerojatno u svemu tome bude i grubljih riječi upućenih sucima, ali još nisam čuo da je netko tako drastično kažnjen. Mora se biti puno razboritiji jer i to je jedan od tih poteza u kojima ljudi vide nedosljednosti i, naravno, tada se svaka odluka automatski dočekuje “na nož” i ostavlja se prostor za razne priče i pričice.
Iznenađenja, barem na vrhu, nije bilo? Može li netko u skorije vrijeme prekinuti dominaciju Dinama?
– Dinamo je u HNL-u još svijet za sebe, ali volio bih da se ta borba za prvo mjesto još više izjednači. Rijeka je napravila dobar posao, vidi se da ljudi znaju što rade, da planski pojačavaju momčad, odabrali su pravog trenera i dali mu maksimalno povjerenje i odriješene ruke u odabiru igrača i struke, vidi se da imaju plan i put.
Tomislav Rukavina bio je na širem popisu Ćire Blaževića 1998., no svjetsko prvenstvo nije vidio. Ima li Hrvatska 16 godina nakon “zlatne generacije” opet momčad za velike stvari?
– Imamo dobru atmosferu, igrače koji su top klasa u svjetskom nogometu, momčad koja svakome može zagorčati i uz malo sreće vjerujem kako utakmicu protiv Brazila nećemo izgubiti. Možemo proći skupinu, a onda je sve moguće.
U Brazilu će puno ovisiti o jednom igraču kojega su trenirali u Dinamu. Koliko događaji iz Bayerna mogu ostaviti traga na Mandžukiću?
– Mandžo je zvijer od igrača! U Bayernu su dali povjerenje treneru i u tom odnosu snaga Guardiola je bio jači od Mandžukića jer on vodi momčad i ima pravo rješavati se igrača na način na koji on misli da je to u redu. Za godinu-dvije čelnici Bayerna podvući će crtu, vidjeti što je Guardiola napravio, a što ne, i na osnovi toga će odlučiti o njegovoj sudbini kao što je on odlučivao o Mandžukićevoj. A za Mandžukića se ne brinem, stekao je veliko samopouzdanje igrajući u velikom klubu, i kamo god da dođe, bit će jedan od ključnih igrača i nositelja igre.
>> Osijek se spasio, iako je do 83. minute bio drugoligaš
kao nisu namještene...hahahaaaa....