Danas završava neugodno finale izborne kampanje u HSS-u, u kojoj je u samo desetak dana palo više ružnih riječi između protivničkih tabora nego u svim mjesecima prije toga u kojima su izbori pripremani. Večeras će se konačno znati hoće li biti nastavljen 11-godišnji kontinutet Zlatka Tomčića na čelu HSS-a ili će započeti predsjednička era Podravca Josipa Friščića.
U personaliziranom sukobu dvojice kandidata ostala je po strani činjenica da se programski Friščić ne razlikuje od Tomčića. Sve o čemu govori od potrebe jačanja obiteljskih gospodarstava, preko očuvanja hrvatske zemlje za potomke i zaštite malog seljaka u procesu pristupanja EU i Tomčićeva je politika. O novom vođi HSS-a, stoga, neće odlučiti Friščićeve programske inovacije nego količina frustracija Tomčićem.
Iako je, kao i inače u stranačkim prevratima, stvar svedena na osobni sukob u kojemu pobjeđuje onaj tko ostavi čvršći dojam ili onaj tko vještije lobira, za budućnost HSS-a važnije je što će se događati poslije stranačkih izbora. Ako je suditi prema iskustvu stranaka koje su proživjele slične situacije, HSS tek očekuju iskušenja.
Od pozitivne energije koju može donijeti sam izborni rasplet, kao čin koji zaključuje fazu borbe, vrlo brzo neće ostati ništa ako se vodstvo stranke posveti čistkama i odmazdi prema "kvislinškoj" strani umjesto prema razvoju i jačanju oslabjele stranke.
A, ruku na srce, teško je zamisliti da bi pobjednička struja, koja god bila, tretirala poraženi tabor kao partnera, da bi mu pružila ruku, zakopala ratne sjekire i zaboravila teške optužbe koje su ovih dana uzajamno padale. Gotovo je nemoguće zamisliti da bi, na primjer, Tomčić, ako ostane šef HSS-a, s povjerenjem mogao surađivati s petoricom saborskih zastupnika koji su ga pučem pokušali smijeniti s čela Kluba zastupnika HSS-a. Ili da bi oni, u slučaju da pobijedi njihov kandidat Friščić, primili Tomčića iskreno, bez zadrške i zajedno s njime pokušali ojačati HSS kroz rad u parlamentu. Gledajući sa strane, lakše je zamisliti scenarij podjele HSS-a u Saboru i nastavak sukoba na javnoj sceni.
Ako u poslijezbornoj fazi, stoga, ne pronađu u sebi mrvicu dobre volje za prevladavanje osobnih animoziteta, HSS će se, tko god mu bio na čelu, teško vratiti u prvu polovinu prvoligaške ljestvice. Uspiju li se pobjednici, pak, othrvati porivu da nakon izbora zatuku protivnike, HSS ima šanse da u preostale dvije godine do parlamentarnih izbora pokuša vratiti poziciju srednje jake stranke koja je poželjan koalicijski partner i HDZ-u i SDP-u. Bila nakon današnjeg dana Tomčićeva ili Friščićeva, najstarija hrvatska stranka nema vremena za iscrpljivanje u internim obračunima. Naravno, ako sebi želi dobro.
