Ukoliko budete u mogućnosti, pogledajte DOLCE ÉPOQUE – izvanredan razigran glazbeno-scenski crossover spektakl, koji prikazuje povijesno doba od 1880. do 1941. godine, a inspiriran je brojnim povijesnim ličnostima iz Europe, Amerike i Dalekog istoka, koje su u tom razdoblju posjećivale Opatijsku rivijeru, Rijeku i Kvarner i tako doprinosile međunarodnoj prepoznatljivosti tog jedinstvenog područja.
Oduševit će vas zasigurno, jer riječ je doista o, u Hrvatskoj i u inozemstvu, jedinstvenom načinu promocije turizma, kulturne baštine i povijesti jednoga kraja. Opatijska je rivijera zapravo kolijevka hrvatskog turizma, i to u onom smislu u kojem se turizam i pojavio – nešto što si je mogla priuštiti samo elita, koja je na taj dio Jadrana iz Europe odlazila u potragu za novim iskustvima ili na liječenje. Ovu impresivnu zabavnu glazbeno-scensku priču, nedavno je imala prilike pogledati i publika u talijanskom gradu Modena, u povijesnom Teatro Comunale Pavarotti-Freni, i bili su oduševljeni – tražili su ih čak četiri puta da se vraćaju na pozornicu!
– Dirljivo je vidjeti profesionalne hrvatske umjetnike poput Marine Stanger i Tonia Flego uz strane glazbenike poput sopranistice Ilarie Zanetti ili Kateryne Makhnyk, pet članova vokalnog ansambla VIP (Dresdenu), Marco Ferria (Bologni), Enrico Ferria (Veneciji), Innocenzo Caserio (Reggio Emilia), Matteo Di Bella (Udine), ili iz Modene Marco Bedetti, Enrice Morini i Andrea Tarabusi, koji zajedno opisuju priču o uzbudljivoj povijesti Opatije i Kvarnera kroz 30-ak točaka. Kroz tematske okvire, mijenjaju se i kostimi: od originalnih haljina s početka 20. stoljeća, do kimona kada se prikaže povezanost s Japanom. Program otvaramo šansonom Serenada Opatiji, zatim prikažemo kako je japanski car Yoshihito posjetio Villu Angiolinu 1913. godine i divio se cvijetu kamelije, sorte Camellia japonica – današnji simbol grada, koji je upravo pristigao na hrvatsku rivijeru iz Japana. Kroz gradski okvir pričamo o poznatim turistima koji su posjetili Opatijsku rivijeru, poput James Joyca, Vladimira Nabokova, Alberta Einstajna, Isadore Duncan, ali i plemića poput austrijskog cara Franja Josipa I. i druge. Okvir strasti posvetili smo 1. Velikom ratu i iseljavanju Hrvata prema SAD-u i Australiji, preko luke Rijeka. Tu pričamo i priču o parobrodu Carpathia koji je i sa hrvatskim mornarima u posadi isplovio prema New Yorku iz Rijeke, da bi nekoliko dana kasnije prvi priskočio u pomoć Titanicu. Kroz okvir mora pričamo čarobnu plesnu priču o morskim dubinama, u čemu smo surađivali sa Plesnom školom 'La Capriola Formazione ModenaDanza'. Zadnji je okvir programa posvećen 20-im godinama prošlog stoljeća, kada se nakon ratnih strahota i pandemije španjolske gripe, ljudi vraćaju opuštenom životu, plesu, pjesmi. Dakle, kroz sve te razne okvire pričamo priču o povijesti Opatijske rivijere i Rijeke, o političkim previranjima, o multikulturalnosti i višejezičnosti koja je tada vladala na Kvarneru – priča nam dr. Phil.
Marlene Priskić, liburnijska pijanistica porijeklom iz Lovrana koja je glazbenu i profesionalnu karijeru gradila u Italiji, Engleskoj, Francuskoj i Njemačkoj, a često boravi i u Lovranu. Ona je idejni začetnik, umjetnička direktorica i organizator međunarodnog glazbeno-scenskog projekta DOLCE ÉPOQUE u kojem je okupila dvadesetak hrvatskih i stranih umjetnika s karijerama u renomiranim europskim glazbenim kućama, ali i sa željom da ispričaju priču o jednom dijelu Hrvatske, koji je dio ne samo civilizacije, već i demokratske kulture Europske zajednice.
Njihov su nastup do sada vidjeli, osim u Hrvatskoj gdje su imali prvu izvedbu, i u Beču, Münchenu i Modeni. Publika i kritika dočekali su ih s oduševljenjem, a nastupi su im bili pod pokroviteljstvom diplomatskih predstavništava Republike Hrvatske, Italije, Austrije, Njemačke, Mađarske, Francuske, Japana i Europskog parlamenta.
– Predstava je prvi puta izvedena 2017. u Villi Angiolini u Opatiji, a odmah potom nastupili smo u Deutsches Theater u Münchenu, gdje je dvorana Silbersaal bila kompletno bukirana već dva dana unaprijed, te 2019. u dvorani Marmorsaal u Palais Strattman-Trautson u Beču prigodom 130. obljetnice imenovanja Opatije carskim lječilištem i međunarodnom turističkom destinacijom. U Beču je izvanredni pokrovitelj bio austrijski nadvojvoda Markus Salvator Habsburg-Lothringen, dok je Europski parlament, koji je prepoznao u sadržajima Dolce Époquea inovativnu i originalnu produkciju europskog nadahnuća, bio naš pokrovitelj već tri puta za redom. U Modeni bio nam je prvi nastup nakon pandemije, i tu nam je prvi puta dodijeljeno i pokroviteljstvo Generalnog Konzulata Japana. Naš doprinos međunarodnoj prepoznatljivosti RH dokazuje kroz takva priznanja, koliko su Hrvati i hrvatska povijest ne samo duboko ukorijenjeni u Europskoj zajednici, već i povezani s drugim državama diljem svijeta – priča nam Marlene Priskić.
Iako je Dolce Époque jedinstven projekt koji pridonosi prepoznatljivosti hrvatske kulturne povijesti i hrvatske turističke baštine u svijetu, organizatori su suočeni s teškoćama u komunikaciji s hrvatskim institucijama.
– Kada Kristjan Staničić, kao predsjednik Hrvatske turističke zajednice, kaže da su projekti iz domene kulturnog turizma ključni, nije jasno na koje se odnosi, budući da nas HTZ već tri puta nije htio uključiti u program rada svojih predstavničkih ureda u Münchenu, Beču niti u Milanu, čiji predstavnici nisu došli na naše izvedbe. Dužnost je HTZ-a surađivati s ključnim partnerima i podupirati međunarodne projekte koji promoviraju turističko-kulturnu baštinu, kao što je Dolce Époque. TZ Kvarnera nije nas htjela podržati ni u Beču ni u Modeni. Nismo naišli niti na razumijevanje u Ministarstvu vanjskih poslova, gdje smo se za nastup u Modeni prijavili na Javni poziv za dodjelu sredstava za promociju kulturnih projekata koji doprinose prepoznatljivosti RH u inozemstvu. Tražili smo u skladu s uputstvima 100.000 kuna, tabelarno naveli sve troškove i obrazložili poveznice Rijeke s Modenom, no, dobili smo kontradiktorno pojašnjenje da nam je dodjeljeno 20.000 kuna „uvažavajući Vašu stručnost i stručnost Vaših kolega“, te da „aktivnosti predloženog projekta nisu izravno povezane s provedbom projekata ovog Javnog poziva u organizaciji MVEP i diplomatsko-konzularnog predstavništva RH u Talijanskoj Republici“. No, kako nam MVEP nije htjelo objasniti čije honorare je odobrio, a čije nije, pošto 20.000 kuna nisu bili dovoljni za podmiriti sve umjetničke honorare, odlučili smo iz kolegijalne solidarnosti odreći se sredstva ministarstva. Nakon dvije godine pripreme projekta u Opatiji, Trstu, Modeni, Dresdenu i Londonu unatoč pandemiji, hrvatski su umjetnici sa talijanskim i njemačkim kolegama nastupili sasvim besplatno u Modeni, da bi zajedno promovirali Hrvatsku u 30. godišnjici njezinog međunarodnog priznanja – kazala je Marlene Priskić i dodala da, kada se dožive takve stvari, postane jasno zašto sve više mladih Hrvata razočarani izostankom podrške i razumijevanja, masovno napušta domovinu i gubi nadu u njezin napredak.
VIDEO: Znate li što trebate napraviti ako vas ubode osa? Nekoliko stvari nikako ne biste smjeli!
