Izgubljeni u 23. poglavlju

A ako se Srbija pravi da "ne cuje" sto dolazi iz ZG, zasto bi se Hrvatska koja IPAK JEST clanica EU pravila da "cuje sto dolazi iz Brisela" !? Sto je Srbija bitnija od Hrvatske po tom pitanju? Problem hrvatske diplomacije je njena "kolebljivost" i "nekonzistentnost" koja se mijenja od izbora do izbora .Ako si odlucan i u pravu - nema toga koji ce te natjerati na suprotno! A Hrvatska tu je u paravu! Sto EK zna, njima je svejedno, ALI nama nije! Srbija nije clanica EU ,Hrvatska je i moze i mora lobirati i inzistirati da se njezin glas- misljenje u EU cuje. A ako gospodi u Berlinu i Briselu to nije bitno - onda molim, referendum o KROEXIT-u , ko ih j...be! I tako nakon Brexita i Trumpizma je buducnost EU projekta na staklenim nogama, a nova "prosirenja" odgodjena do daljnjega.

Dovoljno je samo gospodi iz EU poručiti da će Hrvatska, ako ne bude kako mi hoćemo, o pristupu Srbije u EU odlučivati referendumom a ne kroz odluke Sabora ili vlade. Naime, takav način odlučivanja je suvereno pravo svake članice EU. Pa ako hrvatski narod bude odlučivao zna se kada će komšije ući u EU ukoliko ne promijene zakon o jurisdikciji. A i onda je upitno, jer ima još dosta toga što treba razjasniti.

Novinara bi trebalo podsjetiti da je Slovenija blokirala gotovo trećinu poglavlja (a ne jedno ili dva kao Hrvatska), i to u vezi s bilateralnim pitanjem koje nitko drugi isto tako u EU-u nije smatrao bitnim. I što onda? Slovenija je naposljetku dobila što je tražila, i što će svoj vrhunac doživjeti sljedeći četvrtak. Kovač je ovdje naravno kriv, ne zato što je krenuo u blokadu oko pitanja koja se tiču hrvatskih državljana koje je svaka vlada dužna štiti, nego zato jer je od blokade onako nemušto odustao. A odustao je zato što je Plenković procijenio da mu blokada jako šteti u Berlinu. No da ne bude samo po Plenkiju, Kovaču i ovoj i prošloj vladi, treba podsjetiti da je Hrvatska još 2014. kad je diplomaciju vodio dvojac Milanović-Pusić propustila pri izradi mjerila bilo što reći. I tu je već Hrvatska sama sebi opalila najveći mogući autogol. Tada je doduše Plenković bio glasan u Europskom parlamentu, ali to je sve bilo očito u svrhu pripremanja uskakanja u fotelju HDZ-ova predsjednika. Sad šuti jer bi Berlin jednog dana mogao biti jako bitan pri njegovu prelazu u neku briselsku fotelju. I to je dakle naša stara priča. A Srbija koja je daleko od bilo kakvih europskih standarda i dobrosusjedskih odnosa, napreduje prema EU-u. Tragično jer će nam se to, prije ili kasnije, odbiti u glavu.