Hrvatska poduzeća koja donose i najmanju dobit u vlasništvu stranaca

Agrokor je loš primjer i šteta što ste s time počeli. Ako nam je to pokretač razvoja, onda bolje da razvoja i nemamo. Osim toga, iz ovoga vašeg članka bi se mogao izvući i nekakav drugi zaključak, vezano uz tu kompaniju. Eventualno želju za državnom intervencijom u toj kompaniji ( koja je nažalost već prisutna, a oslonac na državu postoji od osnivanja kompanije ). Moje iskustvo je da su strani vlasnici puno odgovorniji prema radnicima. Isplata plaće je u cjelini preko računa, što je kod domaćih rijetko. Kao zaključak, rekao bih, bolje strani vlasnici, nego država. Jer kad je država vlasnik, sve je predmet političke trgovine, a ne ekonomske računice. To nas je i dovelo do ove pozicije na kojoj jesmo. EU NIIP? Ja to ne bih uzimao za ozbiljno.

. Priprema Todorića o kojoj se u članku piše bila je izvanredno uspješna jer su se gospodin i njegovo najbliže društvo nauživali rezultata svojeg "uspješnog poslovanja." Ostaje još saznati koliko li je (samo) poreza (na dobit) zatajeno na način dan da su novci umjesto da budu "dobit" ulagani u obijest za privatno uživanje. Tvrdnja "otvaranje Hrvatske inozemnim maloprodajnim lancima, uz ostalo, doista je odvelo Todorićev Konzum u bankrot" ne stoji. Bankrotirali su jer su se ponašali na način primjer "socijalističkom" sustavu. Nisu znali računati na način primjeren otvorenom tržištu odnosno tržištu bez monopola, ali su "odlično" znali kako isisati i zadnju mrvicu iz... Zanima me čemu služe tvrdnje tipa "J znatan dio dobiti hrvatskih poduzeća odlijevat će se u inozemstvo." Zar je to problem? Što bi se dogodilo da se ta dobit "odlije" u lijepu našu? Zar bi bilo koji građanin (osim, naravno, vlasnika dobiti) imao ikakvu korist od tog novca? Ili bi država imala priliku taj novac oteti i potrošiti na način kako se trenutačnoj "vlasti" svidi.? Nevjerojatno je kako još uvijek tkogod/netko misli, ali i javno na "stručan" način ukazuje (ili samo daje naslutiti) kako novac iz dobiti predstavlja nekakvo ("socijelističko") zajedničko vlasništvo.

A što očekivati od nelustrirane nesposobne komunističke bagre i njihove priglupe mladunčadi koja je uspjela već jednu državu sahraniti svojom nesposobnosti. Rat im je došao kao naručen da se preko noći pregrupiraju, rasprše po strankama i povežu s korumpiranim bankarima i političarima i postanu veliki kapitalisti. Samo tu je kvaka 22 - kada dođu stranci s znanjem i kapitalom, ti debili moraju ili propasti ili prodati njima sve što nije direktna uslužna čovjek-sat ekonomija. Naravno ni narod koji ih bira nije ništa bolji pa nek budu sluge, konobari i konjušari kad ne znaju biti gazde...

Glavni problemi Hrvatske, koji dok se ne riješe i ne će biti napretka su: nepoticanje (i na taj način nezainteresiranost) domaćih poduzetnika za razvoj i ulaganja, ogromna javna davanja što se naplaćuju od istih, masovna utaja poreza, kao poslijedica istoga, nepodnošljivo glomazna i skupa javna uprava i birokracija, pre veliko sudjelovanje države u tvrtkama, nepoticanje mladih za učenje. Dakle nisu problem stranci. Problem smo mi sami...