Hrvati godišnje PET bocama prekriju površinu otoka Silbe

i što sad? sve dok su oceani tako veliki, i taj otpad daleko od ljudi, neće se ništa promijeniti. imamo problem sa smećem, otpadom, kako ga god zvali, i ne rješavamo ga, jer politika ne želi izazivati. pa zato imamo vječna prijelazna i privremena rješenja, dozvoljavamo i odlaganje i obradu, glumimo da nešto radimo, a trošimo milijarde! plastiku se jednom da reciklirati, i proizvod iz te reciklirane plastike više nije tako kvalitetan ni trajan, a daljnja prerada daje izuzetno loše proizvode, materijale. zato su kinezi na svojim starijim proizvodima imali lošu plastiku, koja se raspadala, gubila boju, pa se govorilo o kineskoj plastici. otkako su zabranili uvoz plastike, njihovi proizvodi su jednako kvalitetni kao i 'zapadni'. sve treba platiti, a to treba platiti ipak krajnji potrošač. on je taj koji u trgovini bira plastičnu flašu sa mlijekom, i treba platiti svu obradu te flaše. papir? ajmo se igrati i dalje, nema tih šuma ni novih sorti drveća brzorastućih da zadovolji naše potrebe za ambalažom.

da se želi rješiti problem prisililo bi se proizvođače na promjenu ambalaže..