Jučerašnje ređenje don Ivana Štironje za novog kotorskog biskupa nije zanimljivo samo zbog neuobičajena zahvata ređenja biskupa izvan sjedišta njegove buduće biskupije.
Premda je ređenje bilo planirano u Kotoru za 7. travnja, zbog novog pandemijskog vala, koji je posebno pogodio BiH i Crnu Goru, dogovoreno je da se novoga biskupa zaredi u Mostaru, sjedištu njegove dojučerašnje biskupije, kojoj je pripadao kao župnik u Studencima. A ustoličenje je planirano u Kotoru, ako pandemija jenja, dvadeset dana kasnije, 27. travnja, na blagdan bl. Ozane Kotorske.
U tome događaju zanimljiva je sama simbolika. Osim toga da u Kotorsku biskupiju dolazi svećenik podrijetlom Hercegovac, on će i fizički iz Hercegovine doći u Kotor kao već zaređeni biskup. Pa ako je Sveta Stolica imenovanjem mons. Ivana Štironje htjela upravo preko katoličkog korpusa u Hercegovini još snažnije povezati katolike u Kotorskoj biskupiji i Crnoj Gori s hrvatskim i katoličkim korpusom, onda je to ova iznimka pandemijskog ređenja i simbolički dodatno pokazala.
Gledajući iz velikih crkvenih središta dolazak novog biskupa u Kotor možda ne djeluje kao nešto kolosalno. No, gledajući s periferije Crkve, kako često Crkvu promatra papa Franjo, radi se o važnom događaju.
Poznato je da je rat s početka 90-ih devastirao Hrvate i katolike u Boki Kotorskoj, koja je, bez obzira na granice i povijesne mijene, oduvijek (baš kao i Hercegovina) držana kolijevkom hrvatstva na njegovu jugu. Prema shematizmu Kotorske biskupije ona danas ima četiri dekanata s 26 župa i tri podžupe te 13 dijecezanskih svećenika i oko 10.000 vjernika. Biskupijom je do umirovljenja upravljao biskup mons. Ilija Janjić, a u ovom prijelaznom razdoblju mons. Rok Gjonlleshaj, nadbiskup barski.
U biskupiji su još četiri ženske redovničke zajednice s 28 članica te dva bogoslova, a djeluju i pokreti Kursiljo, Schönstadt i Neokatekumeni. Biskupija ima 145 crkava i kapela, od kojih su neke u ruševnom stanju.
Boka Kotorska poznata je i kao zaljev hrvatskih svetaca. Najpoznatiji je, dakako, sv. Leopold Bogdan Mandić, a tu su i bl. Ozana Kotorska i bl. Gracija iz Mula te široj javnosti manje poznati Padre Angelico (Ivan Krstitelj Martinelli), bl. Rafael iz Barlette servita, franjevci bl. Adam i bl. Grgur iz Kotora te franjevci mučenici bl. Marin (mlađi) i bl. Marin iz Kotora. Svetost je, gledano povijesno, natopila tamošnji kraj. Mons. Ivan Štironja ondje dolazi sa svojom svećeničkom karizmom, koju je velikim dijelom obilježio misionarski rad. Prvo u Tanzaniji, a onda u Kanadi.
U Tanzaniju je otišao zadivljen likom o. Ante Antića i sv. Majke Tereze, koje je imao prilike osobno upoznati. Jednom je rekao kako je posve pogrešno shvaćanje da misionari u Afriku dolaze izgraditi tamošnje ljude, jer se događa suprotno – oni izgrađuju nas.
U Tanzaniji je, kao i mnogi misionari, obolio od malarije. A ovdje nedavno i od korone, koja ga je, eto, spriječila da se, zbog strogih epidemioloških mjera, zaredi u kotorskoj katedrali.
Njegov odlazak u Kotor također ulazi u val velike generacijske smjene u hrvatskom katoličkom korpusu, koji se slikovito naziva Crkvom u Hrvata, a njegov dolazak u Kotor posebno očekuje tamošnji kler, koji je vijest o njegovu imenovanju dočekao u božićnom ozračju.
“Biskup je pozvan u prvom redu naviještati Evanđelje, a ako bude se držao samo nekih tradicija, običaja, držanje koncerata, političkih prijema gdje nema Boga, promašio je poziv”, zapisao je na svojem Facebook profilu jedan od tamošnjih svećenika, dodavši da očekuju biskupa koji se neće povijati prema željama političara i moćnika ovoga svijeta, nego će “slijediti Evanđelje i put sv. Ivana Krstitelja” i koračati tako “svojim kršćanskim putem ne povijajući se ni lijevo ni desno”. “Bit će uspješan biskup ako obnovi pastoralno naše župe i u njima bude dvadeset posto vjernika na nedjeljnim svetim misama i na vjeronauku, koliko je bilo u njegovoj župi iz koje dolazi. Sve ostalo je sporedno”, piše spomenuti svećenik, kojemu, kao i vjernicima, dolazak biskupa iz Hercegovine mnogo znači.
Pedofilija