Dok hrvatske tajne službe tajnovito šute kakva im je bila uloga u hvatanju generala Gotovine, ni političari se ne razmeću hvalama o svojoj ulozi. Ono što običavaju poslije svakog "značajnog događaja" ovoga je puta izostalo. Sklonost da se uvijek pohvale kako je to-i-to učinjeno "našim zalaganjem" pa makar bila riječ o kilometru asfalta, deratizaciji glodavaca ili organizaciji vatrogasne zabave za "završetak operacije Gotovina" nije korištena. Jedina je, samozatajna samohvala vlasti izjava: "Akcijski je plan završen", odnosno, najava kako generalova obitelj "opet može slobodno raspolagati svojom imovinom".
Kao što nije jasno je li Akcijski plan (AP) doista okončan, jer predsjednik Mesić najavljuje, kao, njegov nastavak, i "istragu protiv Gotovininih pomagača", još je manje jasno uključuje li vraćanje "slobodnog raspolaganja svojom imovinom" i generalovu mirovinu? Kad bi se vlast čak i hvalila svojim zaslugama u lovu na Gotovinu, zar bi to imalo ozbiljnijih posljedica za nju? Kakve je moralne posljedice imao Šeksov AP-naputak "locirati, identificirati, transferirati"? Osim nešto gunđanja i zgražanja "kakvo licemjerje?", nikakve. Kakve je političke posljedice za vlast nakon Gotovinina hapšenja imao splitski miting? Danas je pitanje: "Kako Vlada vlada?", još samo retoričko. Ova je Vlada pokazala da zna vladati. Drugo je, sviđa li se nekome način kako to čini. Ne samo što je bez stvarnih posljedica Gotovinu otpremila tamo gdje je to izbjegao i "crveni Račan" nego je svoju političku vještinu pokazala i u pretvaranju nauma o političkim prosvjedima glede Gotovine u "skupove podrške" uhićenom generalu.
Vještom alkemijom vlast je pretvorena u moć. Nastavljanjem kulta EU, a pogotovu otvaranjem vrata toga suvremenog panteona, SDP je postao tek kibicom HDZ-a u toj "partiji pokera" sa "starom damom". Pošto je HSP pokazao sklonost političkom suicidu i gotovo se samoubio, HDZ se više zapravo i ne treba osvrtati ni lijevo ni desno. Ni svakoj vlasti do sada ćudljiva HVIDRA (više) nije opasna hidra. Umjesto da bude kao mitski Heraklo i bavi se njihovom sječom Ivo Sanader dopustio je da H(v)idrinih glava bude još više. Pa je na "skupovima podrške" jedna bila u Zagrebu, druga u Zadru, treća u Osijeku, četvrta u Splitu Sa sindikatima koji su "klasne interese" pretvorili u sintagmu "partner vlasti", ozbiljnijih su neugodnosti imali samo prahadezeovci. Račanovoj su koaliciji sindikalci pomogli u hodu do vlasti, Sanaderovu HDZ-u još nisu bitno odmogli.
Dok oporba politički drijema, udruge ratnika suočavaju se s "pluralizmom interesa", a sindikati pričaju o onome što se nekoć zvalo "radničkim pravima", vlast Ive Sanadera splitskim je okupljanjem pokazala i "konstruktivno djelovanje Crkve". Crkva je svojim blagoslovom vlasti neutralizirala iole ozbiljniji politički naboj, a skup pretvorila u "tihu misu", u neku vrstu velike karmine. Neupitnim opozicijskim "okupljanjem za EU", "pacifikacijom" ratničkih udruga, svođenjem sindikata na pojavljivanje njihovih čelnika, prelaskom "kritičkih intelektualaca" i većine medija na pozicije "načelne podrške" te na koncu i dobivanjem Crkvene potpore, vlast može biti bezbrižna. Što pak o njezinu vladanju misli "politička baza", vjerojatno je ne treba previše brinuti.
U kasnojesenske dane svinjokolja, pretakanja vina, domjenaka, shopping-groznice i predbožićne idile "hrvatski čovjek" kani se politike. U to gotovansko vrijeme i od Gotovine i od politike preča mu je topla perina. Uostalom, on se i tako politički budi samo pred izbore, pa još sanjiv i bunovan obično glasuje za krive.
