Kurt Anders Richardson, jedan od sudionika skupa „Imaju li religije značenja za Europu“, teolog je i profesor teologije na Institutu za primijenjenu lingvistiku u Dallasu u Teksasu. Uz teme vezane za religije proizašle iz judaizma, bavi se i odnosom religija i demokracije te temama o religiji i nasilju.
Kakvo je vaše viđenje odnosa religija u Europi. Mnogi misle da je upravo ona postala bojište na kojem se sukobljavaju kršćanstvo i islam. Koje je vaše mišljenje o tome i gdje vidite izlaz iz takve situacije?
U Europi su velik problem migracije i pitanje manjina. U posljednjih je desetak godina u Europi prisutna svojevrsna moralna panika. Čak 80 posto Europljana smatra da je islam glavni europski problem. Stoga je jasno da ovo nije novi proces i nova percepcija islama u Europi. Odgovor na to, međutim, nije bio: „Oživimo kršćanstvo i počnimo ga živjeti!“ No ipak je papa Franjo shvatio da je to jedini put i počeo je ljude poticati da se vrate korijenima kršćanstva. On je vrlo veliki entuzijast i jako zanimljiv papa, mogu reći da tako toplog i otvorenog pape u Katoličkoj crkvi nije bilo od Ivana XXIII.
Vidite li upravo njega kao ličnost koja bi mogla ujediniti ono što je trenutačno razjedinjeno?
Da, on to zaista pokušava. No možda postoji strah da će radikalni islam prevladati i potisnuti sve one koji propovijedaju istinski islam. Jedan od velikih problema jest da mi danas o religijama jako malo znamo. Upravo zbog toga postoji velika potreba da svi ljudi uče o religijama i shvate njihovu pravu bit. No treba napomenuti da većina Europljana uopće ne prakticira svoju vjeru. Treba također napomenuti da svaka religija u sebi nosi golemu količinu ljudskosti. Većina Europljana, iako ne prakticiraju svoju vjeru, u biti jesu duhovna bića, pa je nužno da postanu upućeniji u suptilan govor religija kako bi bolje razumjeli religioznu dimenziju ljudskog bića. Zato teolozi i svi oni koji se bave religijom trebaju podučavati o tome kako razlikovati vjerski ekstremizam i istinsku, duboku, civilnu religioznost. Samo se tako pripadnici različitih vjera mogu međusobno približiti i početi istinski razlikovati ekstremizam od prave vjere. Tako će nestati i strah koji sada postoji, koji je zapravo rezultat neznanja.
Bliski istok kolijevka je judaizma, kršćanstva i islama, a u ovom je trenutku to i regija na rubu eksplozije. Jesu li te religije u ovome trenutku izvor problema?
Religije su oduvijek bile i zauvijek će biti dvoznačne. Govorimo o tome doprinose li one u ovome trenutku stvaranju konflikata ili njihovu rješavanju. Kada je u Danskoj izbila kriza zbog karikatura proroka Muhameda, najžešće reakcije na to dogodile su se na Bliskom istoku. Ono što se u tom trenutku zaista dogodilo jest to da su muslimani u Danskoj imali dobar dijalog s kršćanima, ali i razumijevanje o tome da je riječ o satiri.
U tom društvu već je bila stvorena neka vrsta razumijevanja i tolerancije, ali vjerski vođe na Bliskom istoku pokrenuli su val prosvjeda zato što ne žele da se takva vrsta tolerancije i međusobnog razumijevanja pojavi i na Bliskom istoku.
>> Veliki međureligijski skup u Zagrebu
Znaju oni na Zapadu razlikovati, kršćanstvo im ne valja, a islamu sve dopuštaju. Ne treba ni sanjati o povratku Zapada kršćanstvu, a za razumijevanje islama imat će vremena dok postotak muslimana raste, te još više kada postanu većina.