Neočekivano imenovanje hrvatskog premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića za jednog od dvojice pregovarača Europske pučke stranke o raspodjeli čelnih mjesta u institucijama EU nakon europskih izbora dosad je najvidljivija potvrda Plenkovićeva utjecaja i ugleda u Bruxellesu. A kroz tu ulogu Plenković može još povećati svoj osobni i utjecaj Hrvatske u EU u sljedećih pet godina, koliko će vladati ljudi o čijim se imenovanjima sad pregovara. No to imenovanje Plenkovića još uvijek ne znači da se obistinjuju nagađanja iz nekoliko hrvatskih, ali i europskih medija (poput Financial Timesa ili njemačke agencije DPA) o tome da bi Plenković mogao biti kandidat u igri za najvišu dužnost predsjednika Europske komisije u slučaju da spitzenkandidat europskih pučana Manfred Weber ispadne iz igre.
“Neka se javi za pet godina”
Dva međusobno nepovezana visoka izvora iz najbližeg kruga suradnika dvoje čelnih ljudi europske politike u razgovoru s dopisnikom Večernjeg lista u Bruxellesu ostavila su dojam da Plenkovića nitko, osim medija, ne spominje kao kandidata za čelna mjesta u EU.
– Je li on spitzenkandidat? Nije. Neka se javi za pet godina – rekao nam je prvi izvor na marginama skupa lidera EPP-a. Kasnije, po završetku neformalnog Europskog vijeća (summita EU), drugi izvor ovako je odgovorio na pitanje spominje li se Plenković igdje, osim u medijima, kao opcija za neku od čelnih dužnosti u EU institucijama: – Bio sam u zgradi Europskog vijeća tri sata i nisam nijednom čuo njegovo me. A čuo sam puno imena – rekao je.
Na skupu pučana svi premijeri i predsjednici koji pripadaju EPP-u jednoglasno su potvrdili potporu Manfredu Weberu. I Plenković je jedan od najpredanijih zagovornika Weberove kandidature za šefa Komisije. Bilo bi stoga nelogično da itko, pogotovo on sam, signalizira da je Plenković potencijalna rezerva za dužnost za koju svi podržavaju Webera. No u slučaju da u pregovorima koji slijede Weber kojim slučajem otpadne, a na tome dosta predano rade europski liberali i francuski predsjednik Emmanuel Macron, mogle bi se promijeniti okolnosti.
Ako liberali u pregovorima s pučanima i socijalistima nametnu svoju kandidatkinju Margrethe Vestager za šeficu Komisije, u takvoj križaljci pučanima bi pripala neka druga od čelnih dužnosti o kojima se pregovara u paketu i tek bi tada, ako baš želi i ako procijeni da ima potporu koja mu daje realnu šansu, Plenković mogao istaknuti svoju kandidaturu – ili za mjesto predsjednika Europskog vijeća ili visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku EU. Ali i za to bi se morali ispuniti još neki preduvjeti jer će se u raspodjeli fotelja gledati i na kriterije kao što su zastupljenost žena i geografski kriterij, a ne samo stranačka raspodjela.
Zasad Plenković ni na zatvorenim sastancima ne vodi kampanju, doznajemo od tri različita izvora. U scenariju na kojemu sada svi pučani rade – scenariju instaliranja Webera na čelo EK – malo je vjerojatno da bi pučani dobili još neku čelnu dužnost, tako da za Plenkovića ni teoretski ne bi nigdje bilo mjesta. No uvijek će ostati činjenica da je imao jednu od važnih, pregovaračkih uloga u popunjavanju svih čelnih dužnosti u EU nakon izbora 2019. Činjenica je da su već medijski napisi o Plenkoviću u utjecajnim europskim medijima, a i sada njegovo imenovanje za jednog od dvoje pregovarača EPP-a, stvorili situaciju u kojoj se nije našao nijedan hrvatski premijer ranije. Situaciju da se o njemu nagađa kao o mogućem kandidatu i da mu politička obitelj povjerava posao pregovaranja s drugim premijerima iz drugih političkih obitelji o popuni najviših dužnosti u EU. To je ugodna, povoljna situacija i za premijera i za malu, novu državu članicu koja može kroz to ostvariti veći utjecaj u Uniji.
O Brkiću u Hrvatskoj
– Očito je da Plenkovića u EPP-u vide kao nekoga čije vrijeme dolazi i kojega polako uvode u visoke krugove moći i utjecaja u europskoj politici – kaže jedan promatrač koji, za razliku od gore citiranih izvora, nema utjecaj na formiranje odluka, ali ima dobar uvid u to što se u EPP-u događa. Na odlasku sa summita, u utorak nešto prije ponoći u Bruxellesu, upitali smo Plenkovića bi li od njegova odlaska na neku visoku dužnost u EU najviše koristi imao njegov zamjenik u HDZ-u Milijan Brkić, s kojim je toga dana izmijenio nekoliko postizbornih strelica u izjavama medijima. No ni na to, kao ni na sva dosadašnja pitanja o njegovu mogućem nastavku karijere u Bruxellesu, Plenković nije želio dati odgovor: – Nećemo sada o tim unutarnjim pitanjima, danas rješavamo europska pitanja, a HDZ-ove teme bit će prigode komentirati u Zagrebu.
Tja, kaj se more. Naš "aktualni" vođa, učitelj i usrećitej Andrjuša P. možda i ima kakav ugled u EU-u (bilo mu sa srećom), ali to se nipošto ne može reći za Hrvatsku. Kod velikog dijela stanovništva Andrjuša P. je "ugledan" točno onoliko koliko i svaki politički uzurpator i diktator. To nisam izmislio ja, nego su to pokazali prošlotjedni izbori za EP. Naš Andrjuša dobro prolazi jedino kod onih koji imaju manje ili veće koristi od toga što mu podilaze na ovaj ili onaj način, kao i kod medija koje je podčinio i tzv. civilnih udrugara koje je potkupio. Sve druge "građanke i građani ove zemlje" (citat preuzet od Bernardić Dade zvanog Bero) i predobro znaju s kim imaju posla. Kaj se nas tiče, Andrjuša može u EU već sutra. Što prije to bolje. Amen.