Dok mu Rusi pod balkonom kolju, Zapad na tom istom balkonu zalijeva cvijeće

"Nitko nikad nije osjetio da je zemlja okrugla pa zašto bi onda vjerovao da jest?" -- Nikad se nisam vozio u avionu, pa zašto bih vjerovao da avioni lete? Nikad nisam vidio ni jednu bakteriju, pa zašto bih vjerovao da one postoje? Nikad nisam vidio zrak; vidio sam prašinu u zraku, vidio sam ptice da lete u zraku , pa zašto bih vjerovao da zrak postoji? I kakav je znanstveni dokaz da ptice mogu letjeti? Možda one uopće ne lete. I jedro na lađi, kako se ono napuhuje kad ja uopće ne vidim taj zrak? Nisam čitao Krležu "Na rubu pameti", pa postoji li uopće pamet i njezin rub? Što bi to bilo, rub pameti? Večernji list može se kupiti u jutro, a Jutarnji i na večer; postoje li zapravo jutro i večer? I kakav je to list? Zašto se list na nozi zove list kada to uopće ne liči na list na stablu? I postoji li stablo kad se nešto drugo zove stabljika? Vrti mi se u glavi. Bez ogledala, ne vidim svoju glavu, vidim samo vrh nosa. Postoji li moja glava? Postoji li znanstveni dokaz da moja glava postoji? -- Ivkošić piše pjesnički, volim čitati njegove tekstove, pa makar mu sadržaj bio za mene čudan. Pjesnici su čuđenje u svijetu, reče Antun Branko Šimić. Da nemamo čuđenja Ivkošićeva, bili bismo siromašniji.

Mnogi bi da rusi budu kao oni - potcinjeni englezima, usa, njemackoj. Kao u smislu - ako mozemo mi, zasto ne i rusi!? Nisu ista pravila za sve, ne izjednacujte se sa rusima.