Demoni i sveci povijesnog revizionizma

Terry Gilliam, Monty Pythonovac, rekao je nedavno, revoltiran nametnutom mazohističkom političkom korektnošću: "Ne želim više biti bijeli muškarac. Ne želim više biti kriv za sve što je loše na ovom svijetu. Odsad sam crna lezba!"

Ako netko istinu pobija lažima, onda to može biti revizionizam u najgorem obliku i treba ga osuditi. Ako netko leži pobija istinom, onda je to - pravda i treba je podržati, Ako netko tvrdi, a tvrdi, da je moja bakaa ubijena u Jasenovcu - laže! I treba ga osuditi jer trguje sudbinom moje bake i mojih bližnjih. Nažalost, nitko ga ne osuđuje nego osuđuje mene tvrdeći da sam - revizionist povijesti. U Hrvatskoj još uvijek caruje laž. I ne samo u Hrvatskoj. A laž ne trpi istinu koja se uvijek prikazuje kao revizionizam.

"Komunizam se u laži rodio, od laži živi i od laži će i umrijeti! - bl. Alojzije Stepinac.

U trenutku kada je postalo jasno da u komunističkoj naraciji nema baš puno istine, kada su skrivani leševi isplivali na površinu a oni o kojima se stalno govorilo nikada nisu pronađeni i pokazani, tada je postalo jasno da revizija komunističke naracije postaje ne samo dopuštena nego i nužna. Ne postoji razlog zašto bi jedino u povijesti revizija bila smatrana nečim lošim i što se mora izbjeći pod svaku cijenu.

Od svih revizionista najgori i najbestidniji su detuđmanizatori kao što su: Mesić, Manolić, Vesna Pusić, Paraga, Čičak, Banac, Hasanbegović, Pilsel, žgadija iz ferala odnosnop srpskih novosti, Nobilo, i cijela bulumenta koja nas laže u oči o događajima kojima smo bili svjedoci i tvrde da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH. Kolika je količina te veleizdaje i koja su žgadija ti veleizdajnici pokazatelj je da je ta najveća laž 20. stoljeća progurana na haškom sudu, dok je recimo Srbija uspjela u naumu da ne samo što je haški sud nije povezao sa zločinima u BiH, nego da Srbija uopće nije sudjelovala u tom ratu.