Brijune i Pantovčak treba komercijalizirati, a predsjedniku je dovoljno nekoliko prostorija u Banskim dvorima. Kad postanem predsjednik, odreći ću se Pantovčaka, Brijuna, raspustiti savjetnike koji su dijelom kumovali pogrešnoj politici... S Pantovčaka ću otpustiti sve osim kuharice, koja će ubuduće kuhati kavu za sve koji na nju svrate k predsjedniku. Meni ne treba predsjednički avion koji ću, kao i ergelu automobila – prodati.
Što se Pantovčaka tiče, ista je situacija – to je prevelik trošak i predstavlja paralelnu Vladu i Sabor, a to je sve nepotrebno. Predsjednik treba biti jezičac na vagi u kriznim situacijama i faktor ravnoteže u funkcioniranju hrvatskih državnih mehanizama. Za tu funkciju njemu ne trebaju stotine i stotine službenika, a ni tolika logistika. Njemu je dosta samo nekoliko savjetnika i ništa više. Tada ni Pantovčak kao lokacija nije potreban jer je to skupa i atraktivna lokacija koja se opet može koristiti za dobro svih građana Hrvatske. Predsjednik može imati svoje urede ili u Banskim dvorima ili u Visokoj ulici koja je u blizini.
Sve su to rečenice koje je prije 15 godina, tijekom siječnja 2000., izrekao tada budući, a danas bivši šef države s doživotnim privilegijima Stjepan Mesić. On je tako zborio tijekom svoje kampanje za šefa države, ali je nakon izbora o tome posve zašutio. Štoviše, Mesić je tijekom godine dodatno proširio pogon na Pantovčaku, trošilo se i trošilo, a koliko je Mesić držao do ušteda, najbolje je pokazao kad je otišao s Pantovčaka, kad mu je Jadranka Kosor omogućila doživotne privilegije kao bivšem šefu države, posve neprihvatljivo u demokratskom svijetu i neprimjereno hrvatskim prilikama.
Ali Mesiću se oprostilo to što je ostao na Pantovčaku, kao što mu se opraštaju i doživotni privilegiji. Za čiji novac? Za njegov sigurno ne.
Kad je u pitanju Kolinda Grabar-Kitarović, jedno je je li se ona u kampanji zaletjela s Visokom ulicom ili nije, je li to smišljeno ili samo predizborni potez. Kako god, ona zasad i dalje daje signale da se želi riješiti Pantovčaka ili da se Ured predsjednika doista svede na razinu koja je razumna za hrvatske okvire, a ne na Pantovčaku koji je bio predimenzioniran i za jugoslavenske prilike, kojega je čak i Tito u poznim godinama izbjegavao.
Izabranu predsjednicu treba podsjećati na to njezino obećanje, kao i na sva druga, i to je prilika da se ispravi ono što nisu učinili ni Mesić ni Ivo Josipović. Doista je dosta toga da se političarima gleda kroz prste, da ih se ne podsjeća na njihova obećanja. Jer je krajnje vrijeme da se u Hrvatsku počne uvoditi nova politička kultura, ona zapadnodemokratska, odgovorna, pri čemu izabrana predsjednica ima veliku šansu, i što bi mogao biti glavni adut njezina mandata.
Degutantno je, međutim, gledati i slušati ergelu komentatora koji se njoj izruguju, ismijavaju je zbog osvetničkih poteza Zorana Milanovića, premijera izvan svake kontrole, koji je na svaki način želi poniziti, a ponižavaju je i oni koji joj se tako izruguju. Recimo, kažu da je Milanović s njome odigrao šah-mat.
Taman posla, Milanović svakim svojim potezom sam sebi zakucava dodatni čavao u lijes svoga mandata, a ne da bi naštetio predsjednici. Upravo je to ponašanje dovoljan dokaz da u Hrvatskoj manjka demokratske političke kulture i da je jednom dijelu političkog spektra, ovom na takozvanoj ljevici, demokracija samo dekor kad im treba za njihove poteze, a smetnja kad recimo izgube izbore.
Zašto se svih deset godina nije od Mesića inzistiralo da se makne s Pantovčaka, kad je on toliko o tome blebetao? Ili od Josipovića koji je htio biti novi pravednik? A od predsjednice se traži i očekuje sve i svašta, a još nije ni preuzela funkciju. Kako bi se ona trebala postaviti? Vrlo jednostavno – tražiti načine i inzistirati da ovo predizborno obećanje i ostvari. Kao i sva druga moguća. To može biti važan signal da se nešto u hrvatskoj politici mijenja. Malo i sitno, ali bitno
Macherima je nebitan i prostor i vrijeme odnosno Kolinda Grabar Kitarović je svikla na kojekakve neugodnosti i sigurno će već u prvom naletu pokazati kvalitete. Što se tiče Milanovića i Josipovića, dobili su na izborima, da se učtivo izrazim, "topli obrok" od glasača i gledati one komitetlijske face u taboru Josipovića kad su počeli stizati rezultati s terena - ma, neprocjenjivo, za sve ostalo tu je Master s card! Milanović zna da je on na redu, ovo je bacakanje ribe izvučene na brodicu. Zadnji trzaji! Nitko ne utjeruje glasače pod desno krilo kao baš Milanović koji je prvo nesposoban, onda ništa, pa niz sitnijih mana poput arogantan, bahat, svadljiv i dr. On u jednom naletu pomete sve na potezu Špičkovina - Berlin (Merkel) i čeka ga zaslužena kazna na izborima. Svi gospodarski pokazatelji RH su u crvenom već niz kvartala i nemaju što ljudi izgubiti - gore ne može od Vlade Milanovića i Pusićeve, zar ne?