Nakon dramatične ispovijedi Isabelle Dinoire kojoj su presađivanjem lica liječnici vratili identitet istražili smo što može medicina i kako su završili slični slučajevi u Hrvatskoj.
>>Nova Isabelle još traži sebe u ogledalu
Erikova priča
Najviše od životinja volim kuju Auru. Astora više nema, dali su mu injekciju, a onda su ga zakopali – kaže Erik Pavletić iz Rovinja, kojemu su sada četiri i pol godine. O njemu su prije dvije godine svi mediji u crnoj kronici prenijeli vijest. “Trogodišnjeg dječaka u Roču izgrizao je po licu i tjemenu pas mješanac, težak 30 kilograma“, Dogodilo se to 19. svibnja 2008. godine, onoga dana kada je Jelena Pavletić prestala pisati dnevnik, koji piše od rođenja sina.
– Kada je završio u bolnici na Kantridi u Rijeci, liječnici su zbog teških ozljeda pozvali doktora Roberta Cerovića, maksilofacijalnog kirurga. Operacija je trajala šest sati. Lice našeg sina bilo je s desne strane rastrgano od oka do ruba usnica, toliko da su se s te strane lica mogli vidjeti zubi.
Razderotina se od oka račvala i prema nosu. Valjalo je spojiti unutrašnje i vanjske rubove kože i sve živce – sjeća se Jelena, koja je nakon 10 dana u dnevnik zalijepila tekst iz novina i napisala: “Jednog dana pričat ću ti što je bilo. Volimo te, buco, mrvice, beskrajno puno”.
Erika su godinu dana svaki mjesec vodili na pregled, najprije u Rijeku, potom u Rovinj, a sada odlazi na pregled povremeno. O svemu, pa čak i o Astoru, koji ga je napao, govori otvoreno, jednostavnom dječjom logikom. Erikov otac Saša Pavletić kaže da mu je prvi dojam bio da je pas jednostavno sažvakao glavu njihova trogodišnjeg sina, i da mu je “skinuo“ obraz.
– Erik se uopće ne žali, nema nikakvih posljedica, srećom, nijedna kost nije pukla. Vodili smo ga k psihologinji u Pulu kako ne bi imao trauma. Ona je kazala da bi prije pomoć trebala nama nego Eriku – kaže tata. Eriku se danas, iako je imao teške ozljede, ožiljci gotovo ne vide. Obitelj Pavletić nabavila je kremu travara iz Crne Gore i drže da je ta krema “izbrisala“ ožiljke na dječakovu licu.
– Kada smo počeli mazati, tri tjedna nije bilo pomaka, a zatim je iz dana u dan po jedna rupica šava nestajala – kažu roditelji. Erik često nacrta ambulantno vozilo i sebe kao vozača, kaže da ga ništa ne boli, ali ne voli da ga se ljubi u lice. Kuji Auri ipak dopusti jedan liz po obrazu.
za DZvonimir@KNIN Kriv je vlasnik psa . Ovdje ljudi ne znaju što je brnica i uzica. Osim toga često su psi zlostavljani od odraslih a i od djece koja ih nadražuje i postaju agresivni a među one koji ih mrzee ubrajaš se i ti. hvala Bogu da je djetetu vračeno lice.