Miroslav Blažević (78) odmara se u Kraljevici. Između ‘đireva’ svojim gliserom najviše energije i dalje troši na nogomet. Legendarni trener još uvijek s nevjerojatnim zanosom prati nogometne promjene. Ne predaje se, razmišlja i važe ponude koje stižu na njegovu adresu. Dinamov poraz od bečke Austrije dodao mu je još pokoju boru.
- Dinamo je izgledao savršeno veći dio utakmice. Neopisivo mi je žao jer po svemu je zaslužio prolazak u Ligu prvaka. Drhtao sam kao vrlo često u u životu.
Mi imamo veći talent
Gdje se opet zakazalo, upitali smo Ćiru?
- Čitam da se traži trener stranac. Pa stranac može ispasti samo smiješan. Najbolji treneri su Hrvati, ali nisu imali mogućnosti da se iskažu. Ma, da sam ja vodio momčad protiv Austrije sve bi bilo riješeno već u prvom poluvremenu jer takva je razlika u kvaliteti između Dinama i Austrijanaca. Morate shvatiti da u nogometu nema čuda, a da su najvažniji treneri. Trener mora imati iskustvo i obrazovanje, a Dinamovu najvažniju utakmicu morao je voditi kvalificiran trener. Ja, recimo, nikad ne bih mijenjao Sammira koji ni sa čim nije pokazao simptome umora. Niti bih iz igre izvadio Soudanija - počeo je Ćiro i povukao kočnicu
U njegovu glasu jasno je bilo koliko mu je Dinamov poraz teško pao. Kao da je želio promijeniti temu... Okrenuli smo se reprezentaciji i srazu sa Srbijom. Utakmica je to koja je oduvijek nosila poseban naboj. Najveći izazov u dosadašnjoj trenerskoj karijeri hrvatskog izbornika Igora Štimca.
- Veliki sam optimist i uvjeren sam da nećemo izgubiti u Beogradu. Ova momčad posjeduje kvalitetu, imamo pojedince koji igraju u najozbiljnijim europskim klubovima. Riječ je o svjetskim klasama u koje se uzda cijela nacija.
Koji bi faktor u toj osjetljivoj utakmici mogao presuditi?
- Bit će tu puno detalja, no trener je tu najvažnija karika. Najvažniji je trener, pa vratar... Trener svojim potezom može dobiti ili izgubiti utakmicu. Siguran sam da će Igor Štimac imati pravi refleks u toj, za njega jako bitnoj utakmici.
Pa tko je bolji trener - Štimac ili Siniša Mihajlović?
- Možda sam ja malo subjektivan, ali prednost bih dao Štimcu. On je kvalitetniji trener i već odavno pokazuje afinitet za taj posao koji radi, a to je jako važno. Iskustvo će doći. Uvjeren sam da je na pravom putu. Za plasman na SP bit će neophodan i faktor sreće. No, varaju se oni koji misle da će hrvatski igrači biti impresionirani nekakvim ozračjem na tribinama. Pa mi smo igrali u Beogradu u težim vremenima pa se nismo uplašili. Sjećam se kako je u trenutku kada je nestalo struje svaki srpski igrač zagrlio svakog mog igrača da mu se nešto ne dogodi.
Ishod utakmice možda bi mogao preusmjeriti trenerske puteve obojice izbornika?
- Ma ne vjerujem da će se takvo što dogoditi.
Kada se govori o utakmicama s našim istočnim susjedima, najviše emocija izaziva sigurno onaj čuveni remi u Zagrebu(2:2) 1999. kada je tadašnja Jugoslavija remijem uskratila Hrvatskoj plasman na Europsko prvenstvo u Belgiji i Nizozemskoj 2000. godine. Alen Bokšić doveo je Hrvatsku u prednost u 20. minuti. Dvaput je Siniša Mihajlović ubacio s desne strane. Najprije je pogodio Predrag Mijatović, a potom u 32. Dejan Stanković. U oba slučaja jugoslavenski igrači pogotke su postigli - leđima... Nije nam pomogao niti crveni karton Mirkoviću krajem prvog dijela, kao niti rani pogodak Stanića u 47. minuti. Sjeća li se Ćiro te čuvene utakmice?
- Ma sjećam se svega, sine moj. Sjećam se u prvoj utakmici prvog starta kada je Zvonimir Boban izbacio protivničkog igrača uz aut-liniju. Kako se ne bih sjećao te utakmice! To je bio impuls i to mora biti putokaz i našim momcima. U Zagrebu su nam poništili čisti pogodak, a primili smo golove koje Ladić nikad u životu nije primio. Jednostavno je imao loš dan. A i ja sam pogriješio. Naš najbolji igrač triput je tražio zamjenu i ja ubacim mladog Josipa Šimića koji je promašio šansu u završnici utakmice. Trebao sam staviti iskusnijeg Rapajića. Ali bila je stvorena klima kao da ćemo im dati pet komada, a svaki put kad se takvo nešto najavljuje u pravilu ne završi dobro. U nadolazećoj utakmici najvažnije će biti psihološko stanje igrača. Ono je uvjet učinka na terenu. Jer, ako nisi psihički spreman za utakmicu, onda ne možeš ispoljiti ono sve što znaš. Ne možeš pokazati talent. Naši igrači moraju nadmašiti kapacitete. No, uvjeren sam da će Štimčeva momčad kvalitetno reagirati u skladu s važnosti te utakmice. Ali i kad stavite na vagu kvalitetu i talent tih dviju momčadi, onda ‘kantar’ itekako ide na našu stranu.
Imali ste za suparnika Vujadina Boškova, kako ste njega tada doživljavali?
- On je veliko ime nogometa na ovim prostorima. Iznimno sam mišljenje imao o njemu, a dobro sam ga poznavao jer smo skupa radili u Švicarskoj.
Kakav biste savjet dali Štimcu?
- Moramo se postaviti tako da želimo dati gol više. Moramo ih pobijediti. Ništa drugo ne igra ulogu.
Kako bi ste ocijenili Štimčev trenerski potencijal?
- Štimac je nogometni čovjek. Zna da je ovo prilika da pokaže sav svoj talent i umijeće izbornika. I uvjeren sam da neće ‘omanut’.
S posebnom pažnjom Ćiro prati i zbivanja u Bosni i Hercegovini. Safet Sušić na pragu je povijesnog uspjeha i plasmana na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Sušićevi izabranici dominantna su momčad skupine G sa 16 bodova, tri više od drugoplasirane Grčke.
Tudor fantastično radi
- Safet Sušić radi sjajan posao. Gotovo sigurno će se plasirati na Svjetsko prvenstvo. Ne treba posebno naglašavati što to znači za nogomet u Bosni i Hercegovini.
Osvrnuo se Ćiro i na Igora Tudora, mladog trenera koji bi po mnogima mogao obilježiti jednu eru u Hajduku. Sviđa se Ćiri način na koji Tudor rješava probleme na Poljudu i kako promišlja u nogometnom smislu.
- Tudoru se stvarno mora čestitati jer u teškim uvjetima i s tako mladom momčadi stvara spektakularan rezultat. On želi da Hajduk igra araktivno, brzo, i toga je svjestan. Jako se trudi da apsolvira sve novosti. On razmišlja unaprijed i stalno se nogometno obrazuje. Njegov veliki forte je činjenica što je ambiciozan i jako se trudi usvojiti sve novitete u nogometnoj igri, a to je iznimno važno za mladog trenera. On bi mogao imati veliku trenersku karijeru. No, želim mu dati jedan savjet. Igore, nemoj zanemariti fenomen golgetera. Imaš Kiša koji nema dovoljnu minutažu. Nemate strpljenja za njega. Sine moj, pa koliko sam ja čekao Šukera. Svi su mi govorili nekad: ‘Mijenjajte Šukera!’. Ali ja sam ga često čekao cijelu utakmicu, jer sam oduvijek znao što mi pravi golgeter može donijeti. Sve. Takve igrače uvijek treba čekati - zaključio je Ćiro.
>>Ćiro odgovorio Mamiću: \'Mogu ga 12 sati nositi na... Znate na čemu\'
