Ideja o gradnji "broda svih brodova" dogovorena je u Londonu 1907. godine kada su se uz popodnevni čaj J. B. Ismay, predsjednik "White Star Linea", i James Pirrie dogovorili da će sagraditi tri prekooceanska broda kakve svijet još nije vidio. Ambicija im nije nedostajalo, kao ni novca, pa je dvije godine poslije počela gradnja broda čije će ime ostati zapisano u tragičnom kontekstu za sva vremena.
'Nepotopivi' brod
Jedan se brod zvao Titanic, a ostala dva koja su također
trebala zadiviti svijet imala su ipak
malo duži vijek trajanja, ali ne i puno sretniji završetak.
Prvi dodir s morem Titanic je imao 31.
svibnja 1911. godine. Porinuti brod
oduzimao je dah svima koji su ga
vidjeli. Legenda je ubrzo stvorena,
brod je etiketiran kao "nepotopiv", a
današnjim rječnikom reklo bi se da je
PR odradio odličan posao. Te je godine priča o
brodu koji ne može potonuti i bez
interneta i TV-a obišla svijet.
Bolji od 'crvenih vragova'
Bez obzira na uspjeh sjajnog Anthonyja
Wildinga u Wimbledonu i nogometnog naslova Manchester Uniteda koji je i prije
Besta, Cantone i Ronalda harao otočkim
nogometom, Titanic je bio "priča svih
priča" u britanskim medijima. Njegove
monumentalne dimenzije (269 metara dug i 28 metara širok) i za to doba
sofisticiranoj tehnologiji dali su
dodatni "touch" cijeloj priči.
Dan D za Titanic stigao je 10. travnja 1912. godine. Sve je bilo spremno za prvo, a pokazat će se poslije, i posljednje Titanicovo putovanje koje je trebalo trajati pet dana. Na brod se s kartom od Southamptona do New Yorka ukrcalo 1316 putnika, za koje se trebalo brinuti 885 članova posade. Ovo "brinuti se" treba shvatiti uvjetno budući da je gotovo sva pozornost trebala biti usmjerena na gospodu duboka džepa poput bogatih američkih tajkuna ili britanskih plemića u prvoj klasi, njih točno 325.
Rekvijem na Titanicu
Hrana koju su pripremali najbolji kuhari
tog doba, bazeni, knjižnice, igraonice,
unajmljeni orkestar koji je, vidjeli smo
u fimu Jamesa Camerona, svirao i kad je
brod već itekako tonuo, bili su na
raspolaganju putnicima koju su htjeli
malo skratiti vrijeme na putovanju.
Naravno, ne svim putnicima na brodu jer se iz soba
treće klase na glavni bal večeri u
stvarnosti teško dolazilo. Na filmu
je to, pokazao nam je to Leonardo DiCaprio, ipak išlo malo lakše.
Titanicova bajka počela se pretvarati u horor 14. travnja u 23.40 sati. Sudar s ledenom santom, na brzini od 22 čvora, prekinuo je idilu na Titanicu. Panika koja je uslijedila glavni je krivac što se nije spasilo više ljudi. Mnogi su čamci za spašavanje spušteni u more sa samo nekoliko putnika. Brojni putnici nisu htjeli otići jer su i dalje tvrdoglavo vjerovali da Titanic ne može potonuti.
Kapetan koji je premalo znao
Nažalost, bili su u krivu kao i kapetan
Edward J. Smith koji je zanemario
poruke o ledenim santama koje mu
prijete na putu u New York. Sa željom
da osvoji Plavu vrpcu Atlantika krenuo je
kraćim kursom i umjesto nagrade
zajedno sa svojim brodom završio na
dnu oceana.
Zadnji manevar
Samo dva sata nakon kobnog udara u
santu ponos britanske industrije
izgubio je bitku s morem i potpisao
svoju kapitulaciju pred ipak jačim
silama prirode. U 2.40 sati "nepotopivi"
Titanic je u svoj kurs upisao posljednji
manevar, onaj prema dnu oceana.
Od 2223 putnika i članova posade
spas je dočekalo samo njih 706,
kojima je u pomoć pristigla Carpathia
koja je stigla 80 minuta nakon poziva
u pomoć.
Titanic je ušao u legendu, ali nažalost ne na onaj način na koji su zamišljali James Pirrie i J. B. Ismay dok su dogovarali posao stoljeća.
