Toga 9. listopada 1999. godine Ćiro Blažević bačen je na stup srama. Nije mu to bilo prvi put u karijeri, održao se i nakon toga, ali 2:2 protiv Jugoslavije i gubitak Eura 2000. prate nas već dugo kao jedan od najvećih neuspjeha hrvatskog nogometa. No, Ćiri se tada spočitavao i veliki grijeh, u 75. minuti iz igre je izvadio Alena Bokšića, da bi u vatru gurnuo Josipa Šimića...
A Bokšić se poigravao protivnicima, zabio gol, asistirao Staniću za drugi pogodak, namještao šanse Davoru Šukeru. Aktualni šef HNS-a nerado se sjeća te utakmice, promašio je nekoliko zicera, svi mi u Hrvatskoj nerado je se sjećamo, jer smo ispali u igri protiv najvećeg suparnika. Da je Ćiro ostavio Bokšića u igri... Tko zna. Dugo se provlačilo pitanje zbog čega ga je izvadio.
Trinaest i pol godina kasnije kiša je zalijevala Makarsku, Alen Bokšić sjeo je za stol i otvorio se do kraja. Iz almanaha, koji čuva duboko u sebi, izvadio je tih nekoliko, sada već požutjelih stranica.
Jedan od dana kada ti sve ide...
- Igrao sam stvarno dobro. Bio je to jedan od onih dana kada ti sve ide. Uh... Šteta što nismo otišli na Euro, imali smo odličnu momčad. Ali, i Srbija je bila jaka. Primili smo dva glupa gola, sjećam se tih ubačaja Mihajlovića. Ma da je zabio golove iz slobodnog udarca, onako kako je on to znao, ne bih ništa rekao. Ali, onakvi golovi u takvoj utakmici. E, to je bilo previše.
Otkrio je zbog čega je u 75. minuti izbornik Ćiro Blažević na maksimirski travnjak poslao Josipa Šimića, a Bokšić je otišao u svlačionicu.
- Cijelu prethodnu sezonu sam pauzirao zbog ozljede koljena. Nakon SP-a u Francuskoj možda sam odigrao tri-četiri utakmice. Nakon godinu dana pauze, tek sam počeo igrati, nije lako izdržati 90 minuta. Ta Srbija mi je bila jedna od prvih utakmica, nisam bio fizički spreman. Zatražio sam zamjenu, hvatali su me grčevi. Ma, da sam mogao barem hodati ne bih tražio zamjenu. To što su poslije napadali Ćiru nema veze, zamijenio me na moje traženje. I danas Ćiro kaže da me nije trebao vaditi, ali nije pogriješio. Što će ti igrač koji ne može, to je kao da imaš igrača manje.
Peče nas taj listopad 1999. godine. Kod nas, bez obzira na to što je bilo 2:2, ta utakmica ima tretman poraza.
- Mi smo to trebali dobiti, ispali smo, ali na Euro nismo otišli i zbog poraza u Irskoj, zbog remija protiv Makedonije, primili smo gol u posljednjim minutama. Te su nas utakmice dovele do toga da moramo dobiti Srbiju. A u to vrijeme nije bilo lako dobiti Srbiju s Mihajlovićem, Savićevićem, Stojkovićem, Stankovićem... Nama je u toj utakmici nedostajalo dosta igrača, nije bilo Bobana, Štimca, Prosinečkog, Bilića, previše klasa za tako važnu utakmicu, nije bilo ni Šimića, pa još nekih...
Maksimirski dvoboj, ali i onaj u Beogradu, imao je poseban naboj. Nije puno drugačije ni poslije 14 godinas.
- Bilo je slično kao i danas. Utakmice sa Srbijom su posebne, oni su za nas poseban suparnik, kao i mi za njih. Nešto zbog povijesti, koja nas veže i razdvaja, tu je i osobni prestiž...
Tada su Bokšić i Siniša Mihajlović bili na travnjaku. Danas vode momčadi, Alen je pomoćnik Igora Štimca, a Mihajlović predvodi reprezentaciju Srbije. Ne krije Bokšić korektne odnose s Mihajlovićem s kojim je u Laziju dijelio svlačionicu.
- U dobrim smo odnosima, igrali smo zajedno dvije-tri godine za Lazio, nešto smo zajedno igrali i u mladoj reprezentaciji. Nedavno smo se vidjeli u Milanu na utakmici Inter - Partizan. Neću o svemu tome što je bilo prethodnih godina i njegovim izjavama. I one mogu biti pod upitnikom, netko malo nadoda i onda ispadne tko zna što. Mogu pričati o njemu kao o nogometašu, ono što me kod njega uvijek fasciniralo je profesionalizam. On je jedan od najvećih profesionalaca koje sam vidio u karijeri, zbog toga je dugo i igrao. Pretpostavljam da je i kao trener takav. Primjerice, ako nam je trening bio u tri sata, on je već u jedan sat bio u svlačionici. A odlazio bi u sedam sati. Ma, kad god bih došao u trening-centar, Siniša bi već bio tamo, to je strašno. Nije to baš uobičajeno za ovaj naš regionalni mentalitet.
Navijače, pasionirane ljubitelje nogometa, uvijek zanima što pričaju takvi tipovi kada se susretnu. Primjerice, o čemu su Bokšić i Mihajlović razgovarali kada su se jesenas susreli u Milanu.
- Pričamo normalno, kako si, kako obitelj. Izbjegavamo pričati o našoj utakmici, pričamo o nogometu.
Mi trebamo biti Juventus
Bokšić ne želi usporedbe s utakmicom iz 1999. Tad je u 90 minuta sve bilo na stolu, morali smo juriti pobjedu. Danas je situacija bitno drugačija.
- Naboj oko utakmice je isti, ali što se tiče same utakmice sve je različito. Srbija je tada bila superiskusna, danas ima momčad u stvaranju. Imaju dosta dobrih mladih igrača, posebno u fazi napada, počinju jedan ciklus. Ono je bio odlučujući meč, ovaj nije.
Na svoj je način Bokšić opisao kako vidi kvalifikacije za SP u Brazilu.
- Kvalifikacije su kao mini prvenstvo, svi pričamo o Srbiji. Strašno nam je važna ta utakmica iz milijun razloga, ali utakmica u Walesu četiri dana kasnije, 26. ožujka nije ništa manje važna. Ne smijemo upasti u zamku da se fokusiramo samo na Srbiju, Wales je teren na kojem je Belgija uzela tri boda i to moramo i mi napraviti. Evo vam Italije i prvenstva. Juventus i Napoli se bore, u međusobnom derbiju bude neodlučeno, može i Napoli pobijediti. Ali, Juventus ode u Veronu i ne gubi. A Napoli izgubi u Veroni, izgubi u Bergamu. Na kraju Juve bude prvi sa 4-5 bodova prednosti. Kvalifikacije su slične tome, moraš skupljati bodove bez obzira na ime suparnika. Sada ulazimo u najdelikatniji dio kvalifikacija, svaki bod je bitan.
Proučili smo svaki detalj Srbije, najveća je sreća što ne igra Stanković...
Štimac i Bokšić pomno su proučili sve detalje o Srbiji. Mihajlović je, otkako je preuzeo reprezentaciju, koristio 48 igrača, svaki je od njih seciran u našem stožeru. Laknulo je našima kada je za utakmicu otpao iskusni Dejan Stanković. Bokšić zna njegove vrijednosti, s njim je igrao za Lazio. A taj Stanković ima više od sto nastupa u tri reprezentacije. Igrao je za SRJ, SiCG i na kraju za Srbiju.
– Najviše smo prethodnih mjeseci pričali o njima, više nego o nama. Dosta njihovih igrača nama je bilo nepoznanica, Mihajlović je dosta zarotirao. Bili smo koncentrirani na upoznavanje njihova kadra, karakteristika. Onaj mali Đuričić je opasan, za nas je dobro što neće igrati Stanković. Žao mi je zbog njega, bio je dugo ozlijeđen, ali za nas je to super. On je igrač koji ima iskustvo, može mladoj momčadi donijeti motiv. Nezgodan je igrač, taj traje na vrhunskoj razini u Italiji od 1998.!
Ne zanima me nikakva osveta
A Hrvatska? Nije bilo većih iznenađenje prigodom objave popisa za dvoboj sa Srbijom.
– Naši su već dugo zajedno, većina momčadi, kod nas nema nepoznanica, samo je pitanje forme ili ne daj Bože neke ozljede kao što je ova Perišićeva.
Nedostajat će nam Perišić...
– S tehničkim i fizičkim potencijalom koji ima, od njega očekujem da u idućih nekoliko godina postane ono što je Srna na desnoj strani. Ima sve što treba imati jedan bočni igrač, može deset puta probiti bok po utakmici. Te kvalitete mora biti svjestan. Nedostajat će nam u utakmici protiv Srbije, mi ionako imamo problem bočnih veznih igrača. Pritom mislim na ove koji igraju uz liniju, koji su prodorni. Više imamo centralnih veznih, ali što ćemo. Perišića neće biti, moramo se snaći i bez njega.
Oči nacije bit će najviše uprte u Luku Modrića i Marija Mandžukića.
– Luka već godinama igra dobro, bilo mi je smiješno kad ga se dovodilo u pitanje. Meni nije bio potreban Modrićev gol u Manchesteru da bih dobio potvrdu njegove kvalitete. Luka je godinama među nekoliko najboljih veznih igrača tog profila. Real zna zašto je kupio Modrića, on je razigravač koji ne gubi lopte. Mandžukić se razvio u super igrača, oduševljava me. Svaki mjesec napreduje, nekad mi se čini da leti. Pun je samopouzdanja, snage...
Puno je toga na našoj strani. Ne samo kvaliteta Modrića i Mandžukića.
– Ma možemo mi pričati što hoćemo, jedino je bitno što će se dogoditi 22. ožujka između 18 i 20 sati. U utakmicu ulazimo uvjereni da imamo odličnu momčad, izvanrednu poziciju na tablici, da ćemo imati pun stadion i fanatičnu podršku, da smo iskusniji od Srbije i sve to nas stavlja u ulogu favorita. Sve je na nama. Ali, kad krene utakmica, imaš i protivnika, imaš i suca, utakmica može otići u tko zna kojem smjeru.
Boka smatra da će to biti meč otvorenih karata. Nema iznenađenja.
– Ni mi njih ne možemo iznenaditi, ali ni oni nas. Ovih posljednjih mjeseci proučili smo ih detaljno, tako vjerojatno i oni nas. Ne može biti većih ni taktičkih ni igračkih iznenađenja ni s naše ni s njihove strane. Recimo, neka Mihajlović stavi tri u zadnju liniju, ali to nas ne može iznenaditi. Može igrati s tri ili četiri, neće staviti šest igrača u zadnju liniju. Ne vjerujem da će biti eksperimenata, ovo nije utakmica za velike promjene.
Bit će puno emocija, nacija je na nogama. Želimo Srbiji vratiti za onaj Euro, želimo vratiti za puno toga...
– To je novi ciklus kvalifikacija, kakva osveta? Nećemo upasti u zamku razmišljanja o toj utakmici iz 1999.
Problem je biti uspješan trener
Okrenuo se zbrajanju bodova. Štimac i on nisu zaboravili Garetha Balea.
– A Wales? I o njemu mi pričamo. Četiri dana nakon Srbije čeka nas Bale. Sada je na razini Messija i Ronalda, odmah iza njih. Ima drugačiji stil, ali on je taj top. Kad se pojavio, mislio sam da će igrač te siline pasti, da neće izdržati u tom ritmu ove silne godine. A on sve bolji i bolji. Što igra, kako ga čuvati... Kad je počeo, bio je lijevi bek, a sada je svugdje... Lovit ćemo ga, možda je najbolje loviti one koji mu dodaju loptu. U Osijeku smo to uspjeli, ali to je bila utakmica u kojoj smo imali stalnu inicijativu. I tada nam je nekoliko puta opasno prijetio. Jedino bih ga pustio da uzima loptu u svom šesnaestercu, onda mu je valjda daleko da dođe do našeg.
Za kraj smo malo razgovarali i o Bokšiću treneru. Nema ga puno u javnosti, sjećamo se da je, kada je ulazio u Štimčev stožer, govorio da je to njegov povratak u nogomet. A budućnost?
– Nakon svakog okupljanja osjetim još veći užitak, osjećaj da sam sve više unutra. I sviđa mi se. Vidjet ćemo kako će se moja karijera razvijati. Nije problem biti trener, problem je biti uspješan trener. A i među tim uspješnim trenerima ima više kategorija. Nije ovo vrijeme za priču o tome, sad nas čekaju dvije važne utakmice.
>> Srbi stigli u Zagreb, ipak im zabranili otvoreni trening
a nas srba je vise strah od muva nego od tebe..