Muslimani diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, počeli su s proslavom Kurban-bajrama, koji je uz Ramazanski bajram jedan od dva najveća blagdana u životu islamskih vjernika. S time da se Kurban-bajram slavi četiri dana, za razliku od Ramazanskog bajrama, koji se slavi tri dana i najveći je muslimanski blagdan. Kurban-bajram blagdan je žrtve i hodočašća.
„Bez žrtve ne može se postići cilj“, protumačio nam Mevludi ef. Arslani, zamjenik muftije Islamske zajednice u Hrvatskoj, dodajući kako se Kurban-bajram naziva i Hadž-bajram zbog svih onih koji su se odazvali Božjem pozivu da jednom u životu obave obvezu hadža, pa se sada nalaze u najsvetijim mjestima islama, tj. u Meki i okolici Meke. „Naše hadžije posjećuju i Medinu, bez obzira što to ne ulazi u prostor gdje se obavljaju hadžijski obredi, jer je poslanik rekao da onaj tko ga posjeti nakon njegove smrti kao da ga je živoga vidio“, objašnjava nam ef. Arslani.
Zašto je Kurban-bajram blagdan žrtve?
„Zato što se Ibrahim a. s. ili Abraham, otac svih nas, u znak zahvalnosti Bogu što mu je u starosti podario sina, zavjetovao ako mu Svevišnji usliša njegovu dovu (molitvu ili molbu), kako bi pokazao svoju zahvalnost prema Bogu i iskrenu vjeru, on će njega žrtvovati za 'kurbana'. Kako je Bog znao o kakvom se vjerovanju radi kad je Abraham, odnosno Ibrahim a.s. u pitanju, to je pouka nama koji dolazimo poslije njega i u znak solidarnosti s Ibrahimom a.s. to isto činimo.
No, kasnije Bog nije dopustio da se prolije ljudska krv, pa onoga trenutka kada je htio žrtvovati svoga sina, onda mu je svemogući Bog preko meleka, tj. arkanđela Gabrijela ili Džibrila, poslao velikoga ovna, pa životinja zamjenjuje ljudsku krv. Ta zamjena ima važnost i u tome što znači da je ljudska krv sveta i nitko nema pravo nauditi, a kamo li ubiti čovjeka. Jer, život je Božji dar i život ne može oduzeti nitko osim onoga tko je darovao taj život, a to je svemogući Bog“, kazao je ef. Arslani.
Praoca vjere Abrahama štuju i kršćani i Muslimani i Židovi, a jedina je razlika kada je u pitanju žrtva. „U kur'anskom tekstu to bio njegov prvi sin Ismail a.s. ili Jišmail, a prema biblijskom da je bio Ishak odnosno Izak. Poruka je žrtvovanje. Nije islam došao s tim. Naime, Kur'an kada govori o žrtvovanju onda kao prvi primjer navodi žrtvovanje koje su učinili Adamovi sinovi, koji su, da bi riješili svoj sukob, morali žrtvovati „kurban“. Kurban koji mi danas prakticiramo povezan je s Ibrahimom a.s.“, objasnio je ef. Arslani.
U današnjem svijetu kurban se ne može, kao nekad, klati u dvorištima kuća, pa je zbog toga Islamska zajednica već niz godina preuzela obvezu da olakša Muslimanima u Hrvatskoj da preko nje, odnosno preko klaonica koje imaju halal-certifikate uplate kurbane i da Islamska zajednica obavi klanje kurbana. S time da ljudi onda dobivaju jednu trećinu, koja je lijepo i elegantno zapakirana u paketu od 10-ak kilograma, a ostale dvije trećine idu za potrebe mekteba, odnosno vjeronauka u Zagrebu i za potrebe islamske gimnazije. A ako bude više mesa nego što potrebe vjernika, ono se dijeli javnim kuhinjama, pa i humanitarnim udrugama.
Kao kurban može biti govedo starosti dvije godine ili ovca od godinu dana, ali i janje od šest mjeseci, koje se ne smije razlikovati od ovaca kada ga se pusti u stado tj. ne smije se vidjeti da je janje. U arapskom svijetu, normalno, ima i deva. „Kurban ima i socijalnu dimenziju, jer se kurbansko meso dijeli na tri grupe. Jedna trećina ostaje u obitelji, jer je u islamu obitelj na prvome mjestu. Druga trećina dijeli se siromašnima i susjedima, dok se treća trećina dijeli susjedima bez obzira jesu li ili nisu muslimani.
Budući da 'kurban' znači približavanje Bogu, on znači i približavanje čovjeka čovjeku. I svaki Musliman koji to ne shvati, od njegova kurbana nema ništa. Bogu hvala, ljudi ovdje kod nas, u Hrvatskoj, osobito u Zagrebu, itekako su svjesni da time pomažu i potrebitima. Čini se da nikada više nije bilo potrebe za pomoći, kao što je to danas“, kazao nam je ef. Arslani, a trend povećanja broja kurbana tumači tako što da ljudi iz godine u godinu sve svjesniji, jer je kurban obvezan žrtvovati svatko tko na dan Kurban-bajrama ima viška novaca koliko stoji jedan kurban.
Jedan kurban, inače, stoji nešto više od 200 eura. „Prvi dan muškarci idu u džamiju klanjati Bajram-namaz ili u medžlis ondje gdje nema džamije. Nakon toga idu na groblja, gdje se „uči“ fatiha ili jasin, koje se „uče“ umrlima, jer molimo svemogućeg Boga da našim umrlima olakša zagrobni život, da im oprosti grijehe, da ih svrsta među dobre sluge svoje i da im podari ono za čime svaki vjernik i vjernica žude na ovome svijetu, a to je raj ako Bog da.
POVEZANI ČLANCI:
Nakon toga dolazi se kući. U Zagrebu, normalno, za taj prvi ručak ne možemo imati kurbansko meso, jer ga dobivamo tek treći dan Bajrama, zbog organizacije i nemogućnosti da se žrtvuje toliko kurbana u jednom danu. A kurban se može žrtvovati samo nakon klanjanja Kurban-bajrama. Onaj tko žrtvuje prije, to je obično meso kurbanom“, protumači nam bajramske običaje ef. Arslani, dodajući kako je tradicija da prije bajramskog ručka djeca roditeljima ljube ruku, osobito očevima, nakon čega im otac daje tzv. „Bajram-banku“, kako se u BiH zove bajramski dar u novcu.
„Naravno, dariva suprug suprugu i obrnuto. Dakle, to je dan kada se treba darivati jer poslanik Muhammed a. s. kaže: 'Darujte, voljet ćete se više.' Bez obzira na to, kad je darovanje u pitanju, ne daruje se samo u obitelji nego i prijateljima itd. Nakon ručka slijedi posjet bližoj rodbini, a drugi dan prijateljima. Kad je bajramski ručak, znam mnogo slučajeva u Zagrebu da na taj ručak dolaze i susjedi nemuslimani. A na tome ručku, bez obzira na to što je slavlje, ne smije se konzumirati alkohol, pa makar bili prisutni i nemuslimani“, kazuje Arslani.
Danas je moderno i Bajram, kao i Božić kod kršćana, čestitati SMS porukama, pa nam kažu da se još i ne izađe iz džamije, a mobitel je zatrpan bajramskim čestitkama. „Ti običaji nisu kao što su bili nekada, pa ljudi misle, ako su nekome čestitali porukom preko mobitela, da ga više ne moraju posjetiti doma, što je običaj na taj dan. S obzirom na promjene u društvu ipak smo zadovoljni time koliko se drže običaji koji su utemeljeni u vjeri“, kazuje ef. Arslani.
Osim kurbana, Kurban-bajram obilježen je hadžom, tj. hodočašćem u Meku, koje je dužan obaviti svaki odrasli Musliman barem jednom u životu ako ima materijalnih mogućnosti i ako je zdrav. „Ako je čovjek dobro materijalno situiran, ali nema zdravlja i ne može putovati, ima mogućnost poslati zamjenu koja se zove 'bedel'. Ta osoba onda obavlja hadž u njegovo ime. Kad se donosi odluka, prije nego što oblači hadžsko odijelo, donosi odluku da hadž obavlja za toga i toga. Naravno, svemogući Bog to zna i ne treba čak to ni izgovoriti, ali eto kod nas, u našoj pravnoj školi, ipak je određeno da se to izgovori.
Uz plaćanje puta, smještaja i hrane, onaj koji šalje nekoga dužan mu je dati i džeparac kako ne bi potrošio nešto od svoga novca. Ako ipak potroši, pri povratku će mu reći i ovaj će mu nadoknaditi. Tko može biti „bedel“? samo osoba koja je već bila za sebe na hadžu, koja je upoznata s hadžskim propisima. Danas neki roditelji vode i djecu, s time što su ta djeca obvezna kasnije ponavljati hadž ako nisu punoljetna“, tumači ef. Arslani.
Na hadžu se nosi i posebna bijela odjeća 'ihram'. „To su za muškarce dvije bijele plahte (gornji i donji dio), ne smije se imati nikakav drugi odjevni predmet, ni potkošulja ni gaće. Zašto? Zato što hadž znači strpljenje. To je vrlo zahtjevna obveza i zato se preporučuje da se na hadž ide dok je čovjek mlad i u snazi. Osobito sada kada je hadž na kraju kolovoza, a ondje su vrlo velike vrućine. Neki misle kod nas da će odgoditi hadž zato što se više ne smije griješiti kada se čovjek vrati s hadža, što je posve krivo, jer čovjek ne smije griješiti ni prije hadža, tj. ne smije griješiti nikada u životu.
Jer Poslanik a. s. kaže da onaj tko obavi hadž po propisima, a da se ondje npr. ne naljuti ili ne načini neki prekršaj, jer dok si u ihramu ne smiješ slomiti ni grančicu ni ubiti insekta, vraća se bez grijeha kao onoga trenutka kad ga je majka rodila. To ne znači, dakle, da prije hadža možemo raditi svašta, a poslije hadža samo se klanjati. Ne, poslije hadža treba raditi, ali i prije i poslije treba raditi pošteno, ne smije se varati. Osobito je uvriježeno mišljenje da se ne smije više baviti trgovinom nakon hadža jer se može nekoga zakinuti. A to je zabranjeno i prije hadža, a ne samo nakon njega“, priča o hadžu zamjenik muftije Arslani, tumaćeći nam kako postoje tri vrste hadža.
„Najlakši način zove se temetu, što dolazi od glagola 'uživati'. I onaj tko obavlja takav hadž, mora ondje žrtvovati kurban. Cijena kurbana je stotinu eura, ali ne dobije se nimalo mesa, jer sve ide u afričke zemlje. Uplati se na kiosku i dobije se potvrda, ali ako netko želi sudjelovati u klanju kurbana, to je moguće. Ali rijetko to ljudi rade. Hadž se sastoji od umre, tj. maloga hadža i hadža, koji je pravi, veliki hadž. Čim se dođe u Saudijsku Arabiju, mora se obaviti umra, što traje oko dva sata i poslije toga, da bi da bi skinula odjeća (ihram), mora se platiti kurban, žrtvovati, zato što se tako 'krši' zakon da se ne skida ihram.
Zamislite da nosite ihrame cijelo vrijeme, premda ima onih koji nemaju mogućnosti pa hadžsku odoru nose osam dana, što je jako komplicirano jer treba npr. osam dana paziti kako ćete sjesti jer ste umotani u plahtu. To je samokontrola i čovjek mora biti stalno pri svijesti da nema ničega ispod toga i da mora voditi računa o stidnim mjestima. Ni kapa se ne smije nositi. I onda, zbog toga što skidate ihram i oblačite ga dan prije Arefata tj. 8. prosinca, a 9. prosinca svi su hadžije na Arefatu i tko nije bio par trenutaka ondje kao da nije bio na hadžu“, kaže Arslani i dodaje kako su se, prema islamskom učenju, kod Arefata, 20 kilometara od Kabe, sastali Adem a. s. i h. Hava tj. Adam i Eva nakon progona iz dženneta (raja).
„I to je početak čovječanstva, odnosno ljudskoga života na zemlji. I zato na Arefatu, kaže islamsko učenje, molitve koje hadžija ili hodočasnik upućuje ne odbijaju se“, kaže zamjenik muftije ef. Arslani, dodajući kako dvije riječi na hadžu svatko razumije, makar ne znao ni jedan jezik osim vlastitoga, a to su „sabur“ i „hadž“ tj. „strpljenja, hodočasniče“.
>> VIDEO Na Trnskom se srušilo stablo na aute, žena ostala zarobljena, izvukli je građani
Svaka vjera ima svoje bajke.