Bivši ministar branitelja, danas SDP-ov europarlamentarac, iskusio je rat na svojoj koži. U tjednu kada se obilježava tužna obljetnica pada njegova rodnog Vukovara Predrag Fred Matić za Obzor govori o ratu u Ukrajini, o tome treba li Hrvatska obučavati ukrajinske vojnike, ali i činjenici da ta tema prolazi mimo predsjednika države s kojim se Vlada uopće ne konzultira te o drugim temama.
Rat u Ukrajini bjesni. Dvije rakete pogodile su teritorij Poljske i usmrtile dvoje ljudi. Strahujete li da će situacija eskalirati?
Situacija je u ovom trenutku vrlo neizvjesna. Izjave nekih svjetskih lidera šalju jasnu poruku da je NATO spreman braniti svaki centimetar teritorija. Moramo pričekati točne informacije, najgore je u ovakvim situacijama ishitreno reagirati. Rat je nešto najgore što se može dogoditi, to nažalost vidimo sada u Ukrajini, a vidjeli smo i 1990-ih na našim prostorima i iskreno se nadam da do eskalacije na svjetsku razinu neće doći. Ponovit ću ono što govorim već godinama: bolje i tisuću dana pregovarati nego jedan dan ratovati.
Paralelno, u Hrvatskoj traje polemika trebamo li Ukrajini pomoći i time da sudjelujemo u obuci ukrajinskih vojnika. O tome će odlučivati zastupnici u Saboru. Mislite li da će ta odluka proći i kako biste vi glasali da morate, s obzirom na naše iskustvo?
Mi smo država koja je prošla rat i koja dobro zna koliko znači međunarodna pomoć, upravo zato što nje u ključnom trenutku za nas nije bilo. To je pogreška koja se ne smije ponoviti i iako ne mogu pretpostaviti kako bih glasao jer nemam sve detalje o tom prijedlogu, mogu reći da se zalažem za potporu Ukrajincima. Europa je tu jasno stala na stranu žrtve i nema sumnje da ruska agresija mora prestati. Ako naše iskustvo i vojska mogu pomoći Ukrajincima u obrani njihova teritorija, ne vidim problem u tome. Ali, naglašavam, ne mogu informirano govoriti dok ne vidim konkretan prijedlog.
Predsjednik države jasno je kazao da neće potpisati takvu odluku. Kako gledate na to da o jednoj takvoj temi Vlada uopće ne konzultira predsjednika države, da zaobilazi sukreatora vanjske i sigurnosne politike pri donošenju vrlo važnih odluka, pa on sve o tome doznaje iz medija? Koliko je ta situacija opasna i što napraviti?
To je veoma loša poruka, i na unutarnjem i na vanjskom planu, a potencijalno je to i opasno jer znamo koliko su to delikatna pitanja. Riječ je o sigurnosti svih naših građana, ali i šire, budući da smo članica NATO saveza. S druge strane, imate državu članicu Europske unije, čija Vlada očito ne poštuje vlastite institucije. Koliko sam vidio, predsjednik Milanović pozivao je da se održavaju redoviti sastanci, ali u Vladi nema sluha za to. To je u skladu s HDZ-ovom politikom isključenja svih koji ne misle kao oni. Već sam mnogo puta komentirao taj sukob na relaciji Banski dvori – Pantovčak, ali naglašavam: privatno mogu jedni o drugima misliti što god žele, ali postoji obveza da surađuju kad je o hrvatskim interesima riječ. Tada se sve se drugo mora staviti u stranu.
Prvi put od 2006. godine u Koloni sjećanja u Vukovaru nije bilo predsjednika države. Zoran Milanović odlučio je taj dan otići u Škabrnju, a u Vukovar je došao dan prije. Kako gledate na tu njegovu odluku?
To je njegovo pravo i pozdravljam tu njegovu odluku jer Škabrnja često ostaje u sjeni Vukovara, a tamošnja je žrtva bila proporcionalno jednaka Vukovaru, ako ne i veća. I kada je Ivo Josipović bio predsjednik, mi smo prvi i jedini uspjeli organizirati da predsjednik posjeti oba mjesta u istom danu, ali to je zaista bilo teško organizirati. A moj je stav dobro poznat: na svaki drugi dan u godini možemo se svađati, prepirati, politički sukobljavati. Ali taj jedan dan u godini moramo dostojanstveno odati počast svim žrtvama Vukovara. Međutim, problem nastaje kada HDZ upogoni svoje braniteljske udruge na daljinski upravljač pa se od Vukovara radi eksces, kao što je to bilo one nesretne 2013. godine s dvije kolone. Predsjednik obilazi taj kraj i tijekom godine, a tako bi i trebalo biti. Moram dodati i to da smatram da fokus Vukovara ne smije biti samo rat, tamo žive dobri ljudi koji žele stvarati, raditi, ostaviti prošlost iza sebe. Upravo završavam s projektom koji radim sa srednjoškolcima diljem Hrvatske, a s obzirom na to da je 2022. Europska godina mladih, moram vam reći da su srednjoškolci iz Vukovara jedni od najboljih u državi. Toliko je ideja, projekata i želje da se stvari promijene nabolje pa vjerujem da će njihova generacija u tome uspjeti.
Nekoliko tjedana prije predsjednik nije bio pozvan na obilježavanje 30. obljetnice oslobađanja juga Hrvatske. Mislite li da bi ove godine uopće bio pozvan u Vukovar da je na vlasti u tom gradu HDZ?
Opće je poznato da sam i sam jedan od organizatora Kolone sjećanja nakon mirne reintegracije i nikada nije bilo posebnih pozivnica. U Vukovar su pozvani i dobrodošli svi koji poštuju žrtvu Vukovara. Ali činjenica je da HDZ svojata svaku takvu priliku i monopolizira rat i oslobođenje kao da nitko drugi u tome nije sudjelovao. To je jadna, ali dobro znana strategija. I oni to rade s ciljem da se busaju u prsa kako su eto kod njih – najveći domoljubi. A s druge strane, pokrali su sve što se pokrasti dalo i ne vidim kako se to vole država i građani ako se od njih krade!
Prema posljednjem popisu stanovništva pripadnici srpske nacionalne manjine u gradu gube pravo na dvojezičnost. Je li to primjer na kojemu se mogla pokazati "ispružena ruka" Srbima ili se slažete s gradonačelnikom Penavom da to ne zaslužuju?
Nebrojeno puta rekao sam da za Vukovar nema spasa dokle god svi ne sjednu za stol i ne dogovore miran suživot. Dvojezičnost i ploče samo su jedna u nizu tema na kojoj se zapale strasti i onda se politika odvede u potpuno krivom smjeru. Ljudima u Vukovaru treba otvarati radna mjesta, osigurati vrtiće za djecu, pomoći onima koji danas teško spajaju kraj s krajem. To su politike koje se trebaju usmjeriti nas sve građane Vukovara, neovisno o nacionalnosti, i tada će manipulacija s dvojezičnim pločama pasti u drugi plan. Što se tiče konkretne situacije, ne znam detalje o podacima iz zadnjeg popisa stanovništva, ali u Hrvatskoj je sve propisano Ustavom i zakonima i njih se trebamo držati.
Kakav je svih ovih godina bio odnos vlasti prema Vukovaru, drži li se taj grad namjerno "u prošlosti"?
Pijetet prema žrtvi Vukovara mora se održati, ali fokus mora biti na izgradnji sadašnjosti i budućnosti. Bilo je nekih pokušaja u prošlosti da se makne pozornost s ratnih priča, ali uvijek postoji dio ljudi koji na ovome, nažalost, politički poentira i teško se tome othrvati. Vukovarci i Vukovarke zaslužuju više, mladi koji su ostali tamo moraju imati radna mjesta, obrazovanje, prostor za rad i stvaranje. Naglašavajući taj aspekt, nitko ne oduzima od žrtve Vukovara, ali to omogućava da se grad razvija neovisno o tome. To je jedini put za budućnost.
Vlada u kojoj ste i vi bili pokušala je dvojezične ploče nametnuti silom. Zašto, trideset godina od rata, još nije došlo vrijeme i za takav iskorak?
Naša namjera nije bila nametanje silom, mi smo se protiv sile i otpora morali boriti. Postoje propisi koji reguliraju te ploče i mi smo se toga držali. Ona skidanja ploča, urlikanje, prosvjedi – to je sve došlo od ljudi koji ne razumiju da taj iskorak znači dobre stvari za cijeli grad. Upravo zbog takvih likova grad i živi u prošlosti, zarobljen ratom koji je odavno završen. No za tango je potrebno dvoje...
Nekidan ste izjavili da je Europa premekana prema Srbiji i da Vučić šarmira birokrate iz Bruxellesa. Kako pridobiti Srbiju prema Europi?
Za početak, treba odvojiti Srbiju od Vučića i sličnih likova oko njega. Srbija je talac režimske politike na čelu s Vučićem koji bi htio sjediti na nekoliko stolica. A to tako ne ide. Ako želiš europsku budućnost, ne možeš se odricati naših vrijednosti i politika. A s druge strane, ljudi u Bruxellesu na vodećim pozicijama ne znaju s likovima poput njega i daju se lako zavesti praznim floskulama. Jedini ispravni put za Srbiju i njezine građane jest Europa. No strahujem da do toga neće doći dokle god je Vučić na vlasti.
Čitava Europa ide prema obnovljivim izvorima energije. Rat i kriza s energentima dodatno su ubrzali cijeli proces. Vi ste u ponedjeljak predstavili rezultate istraživanja prema kojemu 95 posto građana ne proizvodi električnu energiju u kućanstvima, ali iz njega proizlazi da za to postoji velik interes. Što država mora napraviti u vezi s tim?
Građani su jasno dali do znanja da postoji golem interes za proizvodnju vlastite električne energije, međutim, ne samo to: otvoreni su za ideju dijeljenja energije sa svojim susjedima i iskazali su da u njihovim zajednicama postoji želja da se energija zajednički proizvodi u okviru novodonesenog koncepta energetskih zajednica. Građani su u istraživanju rekli da smatraju kako državne institucije, ponajprije nadležno ministarstvo, ne pružaju potrebne informacije onima koji su zainteresirani o mogućnostima proizvodnje vlastite električne energije i da ne promoviraju dovoljno poticaje za primjenu obnovljivih izvora energije u kućanstvima. Moje je stajalište da država u trenutnoj energetskoj krizi mora pokazati veću solidarnost sa svojim građanima i aktivnije ih uključiti u energetsku tranziciju pružanjem obuhvatnijeg paketa poticajnih mjera. Primjerice, ukidanje PDV-a na solarne ploče pozitivan je pomak, ali nedostatan da širu populaciju potakne na vlastitu proizvodnju, što je u ovom trenutku prijeko potrebno. Ukidanje PDV-a na solare djelomična je polumjera koja ne daje poticaj građanima u financijskom smislu jer će ljudi i dalje morati plaćati PDV na sve ostale dijelove opreme za fotonaponske elektrane u kojem su paneli tek jedan mali dio. To vam je kao da kupujete auto, a država vam ukine PDV na gume kako bi vas ohrabrila da ga kupite.
Istraživanje je naručio vaš ured u kojemu, kako čujemo iz medija, kao pripravnik radi i sin predsjednika Milanovića, ali i sin vašeg stranačkog kolege, bivšeg ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića. Jeste ih angažirali po prijateljskoj ili stranačkoj liniji i može li se u vaš ured i bez veza i poznanstava?
Moj ured jedan je od najtransparentnijih u Europarlamentu jer dajem priliku svim mladim osobama koje su zainteresirane za stjecanje novih iskustava i žele raditi. Sve cure i svi dečki koji su kod mene stažirali, vjerujte mi, imaju besprijekoran životopis i svi su tijekom stažiranja u mom uredu briljirali pa sam im rado dao preporuku za daljnje radne pothvate. Neke mlade osobe dođu kod mene na staž prema preporuci, jer želim dati priliku svima koji žele raditi i učiti, a svojim su prijašnjim angažmanom na fakultetima ostvarili zavidan rezultat. No to nije gotovo nikad pravilo. Jedan sam od rijetkih zastupnika koji redovno raspisuje natječaje za stažiranje upravo radi pružanja prilika mladim osobama koje nisu politički aktivne i ne poznaju me, nego samo žele da im se pruži prilika. Ja im tu priliku i dajem i nastavit ću tako tijekom cijelog svog mandata. Uz to, želim naglasiti da mi sljedeće stažistice dolaze iz Ukrajine što je simboličan i praktičan dio pomoći i iskaz suosjećanja prema tome što prolazi ukrajinski narod zbog ruske agresije.
Zašto je on relevantan? Sad kad je sam izjavio kako zapošljava preko veze, ide kampanja "pametan Matić"?