Bez obzira tko što misli o izmjenama Zakona o radu, zanimljivo je pratiti koliko su naši političari po tom pitanju u stanju biti čisti i nepatvoreni – konvertiti. Nakon analize njihova ponašanja i izjava ključni je dojam da im je, kad je Zakon o radu u pitanju, ključna borba za ono što misle da je u tom trenutku najbitnije za njihove karijere. Stoga je vrlo vjerojatno da Hrvatska teško može imati ili jednog dana dobiti lidera koji će uspjeti provesti reforme kojima će oštar otpor pružati gorljivi sindikalci ali i građani bez obzira na to što bi fleksibilizacija Zakona o radu svima donijela učinkovitiju ekonomiju.
Danas žali zbog potpisa
Prvi na rang listi konvertita je, naravno, premijer Zoran Milanović koji praktično nema nikakav kredibilitet kad gura izmjene ZOR-a jer je svojedobno bio potpisnik referenduma kojem je jedini cilj bio zaustaviti promjene ZOR-a. Donosimo izvještaj iz tadašnjeg Večernjaka kao povijesno svjedočanstvo: “Predsjednik SDP-a Zoran Milanović potpisao je danas na Trgu bana Jelačića u Zagrebu peticiju za referendum o izmjenama ZOR-a. Pozvao je sve građane da daju svoj potpis kako bi se mogao održati referendum dodavši da se to tiče svakoga od njih i svake obitelji. Milanović je istaknuo da ZOR štiti radnička prava koja su u Hrvatskoj danas ugrožena i da bi se trebao mijenjati samo u iznimnim situacijama, a ne preko noći.” Milanović je priznao da danas žali zbog tog postupka. Znakovito je da se danas lider oporbe Tomislav Karamarko ponaša baš kao Milanović kad je bio u oporbi. Karamarko je, podsjetimo, bio ministar u vladi Jadranke Kosor koja je gurala izmjene ZOR-a u vrijeme referendumskog natezanja. Tada se Karamarko morao pravdati sindikalcima da policija kontrolom potpisa ne sabotira referendum nego da je policija... prema nalogu Sabora analizirala način prikupljanja potpisa i njihovu ispravnost.” Hm.
Taj isti Karamarko nedavno je primio predstavnike sindikata kojima je poručio da je HDZ čvrsto uvjeren da ovakve izmjene ne bi donijele rast zaposlenosti i gospodarski oporavak, nego bi potakle još veće socijalno raslojavanje stanovništva i osiromašenje radnika. Stoga je, piše u izvještaju, HDZ osudio “neodgovorne izjave predstavnika Vlade RH da je sadašnji ZOR uzrok gospodarske krize te smatra da njima nastoje naći alibi za vlastitu nesposobnost i skrenuti pozornost sa sve teže socijalne stvarnosti na područje radnog zakonodavstva”. Čak i ako bi se moglo prihvatiti da je kao Kosoričin ministar Karamarko imao različite stavove o ZOR-u od tadašnje premijerke, ipak je posebno bizarno ponašanje Đure Popijača. Naime, on je uz novog HDZ-ova gurua Domagoja Ivana Miloševića osvanuo na sastanku HDZ-a sa sindikatima na kojem se zadovoljno smješkao dok je Karamarko iznosio stav stranke o zakonu. Dakle, to je, prvo, onaj isti Popijač koji je je bio direktor HUP-a koji se gorljivo zalagao za radikalne izmjene zakona i, drugo, Popijač koji je kao ministar gospodarstva u vladi Jadranke Kosor gurao izmjene zakona. Sada se Popijač smješka, a još se dobro sjećamo njegovih rezigniranih nastupa kao direktora HUP-a kad je, primjerice, rekao kako je “dobra volja HUP-a potrošena jer su 99 posto pitanja usuglasili, ali sindikati dolaze stalno s novim zahtjevima”. Taj isti Popijač znao je sindikalcima poručivati i da su lažljivci i ozbiljno se “brinuti” da bi izostanak reformi na tržištu rada mogao usporiti pristupanje Hrvatske EU. Sada, valjda, kad smo u EU, opet možemo što hoćemo? Ili?
Predsjednik se suzdržao
Nadodajmo da je ideju HDZ-ova nemijenjanja Zakona o radu odšutio i Domagoj Ivan Milošević, koji je osobno u političke vode došao kao kapitalist-poduzetnik, a kao nekadašnji potpredsjednik vlade zadužen za investicije sigurno je odslušao bezbroj primjedbi domaćih i stranih poduzetnika na – Zakon o radu.
Valja naglasiti da se određene doze konvertitstva, ovisno o tome u kojoj su poziciji stranke (na vlasti ili u oporbi) te ovisno o blizini izbora, pronalazimo i kod drugih stranaka, ali su one ipak manje iznenađujuće i ne tako teško objašnjive.
Primjerice, predsjednik Ivo Josipović znao se gorljivo zalijetati na zla “bezobzirnog liberalnog kapitalizma”, ali se barem suzdržao od potpisivanja referenduma, a danas kad ga sindikalci napadaju da im je izbjegao dati podršku, vadi se vrlo neodređeno: “Evo, ušli smo u fazu kada je Zakon pred usvajanjem, kada sindikati najavljuju i neki generalni štrajk i, evo, sada su se sjetili da prozivaju zašto se nije napravilo ovo ili ono”. Njega se bar ne može uhvatiti, što se kaže, ni za glavu ni za rep.
>> Mrsić: Zakon treba mijenjati jer u njemu ima puno stvari koje su tamo reda radi
Vlada koja privlači investitore i čuva svoje privilegije robovlasničkom radnom snagom umjesto znanjem i uređenom državom. Sigurno svaki od njih zamišlje sebe kao tajkuna na jahtici a robovi zvani zaposlenici im čiste podove i peru noge.