Potpredsjednik HDZ-a i ministar obrane Ivan Anušić prikupio je najviše preferencijalnih glasova na parlamentarnim izborima u srijedu, pa čak i više od svoga šefa Andreja Plenkovića. Anušić je predvodio HDZ-ovu koaliciju u četvrtoj izbornoj jedinici, gdje je baš njegovo ime zaokružilo 37.520 birača. Plenković je dominirao u prvoj izbornoj jedinici i dobio 32.874 preferencijalna glasa.
– Ne mogu reći da sam to očekivao, ali postoje neki razlozi kojima se to može objasniti. Ako si vjerodostojan u svom poslu, ne ideš prema ljudima s figom u džepu, radiš ono što si obećao, onda se to i prepozna i nagradi preferencijalnim glasovima – komentirao nam je Anušić, koji je i na prošlim izborima dobio popriličan broj preferencijalnih glasova, više od 23.000.
Kada je Ivan Anušić kročio u HDZ, bilo je to, na neki način, iznenađenje. Tekao mu je te 2011. već drugi, i to uspješni mandat načelnika u Antunovcu nadomak Osijeka. U načelničku fotelju zasjeo je, inače, kao pravaš, razišao se kasnije s HSP-om pa politički put nastavio kao nezavisni. Ušao je u HDZ u danima kada je ta stranka, nakon uhićenja Ive Sanadera, na niskim granama. Osječki je ogranak, usto, tada već kronično izmrcvaren vlastitim, poprilično bespoštednim sukobima. Prepoznao je, rekao je kasnije, trenutak. Doživljava strelovit uspon koji se nastavlja i nakon previranja u stranačkom vrhu, rušenja Tomislava Karamarka i izbora Andreja Plenkovića za šefa stranke. Postaje saborski zastupnik, čelnik saborskog Odbora za ratne veterane, vodi osječko-baranjski odbor stranke, a potom i Osječko-baranjsku županiju. Postaje najprepoznatljivije lice HDZ-a u Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji još od doba Branimira Glavaša, dakle od 2005.
GALERIJA Nisu svi ministri jednako popularni: Evo koliko su glasova dobili na izborima
Izbijale su na vidjelo i trzavice između njega i stranačkih mu kolega, pa i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, a kulminiralo je sa smjenom Nataše Tramišak s mjesta ministrice regionalnog razvoja u siječnju prošle godine. Tramišak se vraća u Osijek i Županiju, no u Zagreb u studenome odlazi Anušić, i to na mjesto ministra obrane. I mnogi će ocijeniti kako se jako dobro snašao na toj poziciji.
Ivan Anušić rođen je 1973. u Osijeku, a odrastao sedam kilometara dalje, u Antunovcu.
– Napustio sam Građevinsku školu u trećem razredu i otišao u rat, još u travnju 1991. Antunovac je bio ugrožen od strane Tenje. Nisam dvojio ni sekunde i mi smo, sva tri brata i otac, završili na bojištu – ispričao nam je svojedobno Anušić. Bilo mu je tada 17 godina, jednome bratu 25, a drugome 28 godina.
VEZANI ČLANCI:
– Otac mi je to branio, tražio je da vratim oružje i uniformu koju sam zadužio, ali bio sam spreman napustiti kuću i otići u rat, tu nije bilo nikakve dileme – prisjetio se. Brat mu Ante, 25-godišnjak, poginuo je kod Paulin Dvora 16. prosinca 1991. Ostala je iza njega trudna supruga.
– Nakon pada Antunovca otišao sam se boriti na južno hrvatsko bojište. Oslobađali smo zaleđe Dubrovnika, u strogo tajnoj akciji koju je vodio Janko Bobetko. Trideset posto branitelja iz te se operacije nikada nije vratilo, nisu im pronađeni ni ostaci. Imao sam tada 18 godina i pohvaljen sam za hrabrost – ispripovijedao nam je ranije. Kao dragovoljac proveo je mjesec dana i u Mostaru, uslijedila je akcija Maslenica, a nakon nje završava u Specijalnoj policiji MUP-a. Borio se potom u akciji Bljesak i na položaju na Velebitu. Zadržao se u uniformi sve do 2003., kada je umirovljen. Nakon 15 godina progonstva i života u Osijeku, vraća se u rodni Antunovac. Profesionalno se bavi borilačkim sportovima.
– Htio sam ostati u vojsci, voditi, primjerice, sportsku pripremu, ali dolaskom na vlast Ivice Račana i Stjepana Mesića, dobio sam, kao i mnogi, rješenje o mirovini. Dvije godine nisam ništa radio, vodio sam svoj kick-boxing klub u Antunovcu, trenirao sam 40-ero djece i 18 seniorskih boraca. No, smetalo me što se Antunovac, u kojem je u ratu poginulo 43 mještana, ne razvija. Iz protesta sam se počeo baviti politikom. Kandidirao sam se 2005. za načelnika i pobijedio – ispričao nam je. Bio je tada u redovima HSP-a, kojem se pridružio još 1993., ali zbog službe u vojsci i kasnije policiji, nije bio politički aktivan.
– Nisam se slagao s načinom rada u HSP-u, razišli smo se na ljudski način, zamolili su me da napustim stranku i to sam i učinio 2009. Prešao sam u nezavisne pa sam odlučio, u kontaktima s Tomislavom Ivićem, prijeći u HDZ, u siječnju 2011., jer smo vidjeli da je bez političkog zaleđa teško rješavati i probleme općine. Tajming je bio jako čudan, Ivo Sanader završio je u zatvoru, HDZ je bio na najnižim razinama, paljene su zastave. Kada sam obznanio svoju odluku, mještani su mi rekli da nikada više neće glasovati za mene. No, bio sam uvjeren da HDZ baš tada ima priliku presvući se u nove ljude. Izborio sam potom novi načelnički mandat u Antunovcu, i to s gotovo 70 posto glasova u prvom krugu – rekao je Anušić.
Uspio se relativno brzo izboriti za svoju poziciju u stranci, a preferencijalni glasovi potvrđuju i kako se uspio izboriti i za birače.
Na stranu Plenković. Glas u političkom osinjem gnjezdu kao što je Zagreb nema istu težinu kao onaj u Slavoniji.