Poštovani,
Evo moje priče.
Računam: 2019 -1968 = 51
Moja priča odnosi se na daleke šezdesete godine kada je u Večernjaku, koji se čitao svakoga dana, izašla obavijest o organizaciji Prvomajske karavane Večernjeg lista u Opatiji, za vrijeme prvomajskih praznika. Odmah mi je sinula misao: "Ako budem prvi u prijavi za karavanu, možda me nagrade besplatnim putovanjem i prestižnim hotelom Kvarner." Bio je to preveliki izazov za moje prijatelje i mene. Ni tada plaća nije dopuštala da se san pretvori u javu, a svoju suprugu i kćer htio sam razveseliti. Od kuće sam ponio famozni „šamrl“, računajući na dugu noć. Dobro se sjećam, a kako i ne bih, prvi sam se instalirao već oko 18 h pred tadašnjom redakcijom Večernjeg lista – „vis a vis“ Kazališne kavane – i cijelu noć držao red do otvaranja drugog dana ujutro. Doduše, pala je i “bela“ kako bismo skratili čekanje. No isplatilo se svima, a meni najviše, jer sam bio prvi! Da, osvojio sam Prvomajsku karavanu Večernjeg lista!
Uzbuđenje je bilo preveliko, a nagrada bajna kao i Opatija. Konobari su stajali kao vojska iza stolova i naših leđa u Kristalnoj dvorani, s prebačenim bijelim ubrusima preko ruku, uglancani… Na tanjurima patka u sosu od naranče, slušaju se šlageri – popularni Ivica Percl, mi za centralnim, prvim stolom – jer bila je to ipak prva nagrada.
Kako sjećanja ne bi izblijedjela, sačuvali smo do danas već dobrano požutjele stranice tadašnje reportaže o nama iz Večernjeg lista, ponedjeljak 1. travnja 1968. str.7.
I dok to upravo gledam, mislim – je li moguće da će me u 83. naš Večernjak opet razveseliti? Neka bude kako bude, uspomene nam nitko oduzeti ne može.
Sretno vam bilo svima i nadalje…..
Danijel Kocijančić / rođen u Zagrebu,
8. 7. 1937. za vrijeme kralja Petra