Vatikan je djelovao razumom, a ne silom

Gospodine Pavičiću, nije teško zaključiti da se je Papa odricanjem od Petrove stolice ujedno i okrenuo od svih mogućih bezbožničkih integracija nakon svih svojih zabluda, svjesnih ili ne . O tom ese nigdje ne može ama baš ništa pročitati, što je ujedno i dokaz da se od te istine bježi kao tama od svjetla ili vrag od tamjana . O tom eu vašem osvrtu ni riječi. Ako nije to razlog, a toliko negativnosti je izbilo na površinu u Vatikanu, a što je onda razlog. Odgovor je za otvoreni um vrlo jednostavan. Da je Isus ovdje među nama kao čovjek i Bog, bi li pristao na ulazak u tu bezbožničku integraciju, u kojoj čovjek postaje rob i objekt iživljvanja bolesnih umova . Svi teolozi Crkve bi rekli ne ili bi morali reći ne, kako se nauk vjere ne bi poništio, a upravo po tom ei samo u tome je dogma o nepogriješivosti pape.

Svi zvani i nezvani se upiru dokazati nešto čega nema. Tako se susrećemo s raznoraznim ekspertima, vatikanolozima, crkvenim insajderima, ali i onima koji zbog svoje protuteističke, napose protikatoličke zluradosti gataju o mogućim razlozima Benediktovog poteza koji je uzburkao duhove. Žele proniknuti u skrivenu bit Papinog odreknuća od Petrove stolice. A stvari su tako jednostavne. Papa je svima jasno i glasno, bez skrivenih namjera, rekao da ga napuštaju i tjelesna i duhovna snaga za obnašanje tako važne uloge pastira Katoličke crkve. Benedikt XVI čita nepogrešivo znakove vremena i Duhom Svetim potaknut moli za novog Papu koji će nastaviti voditi Kristovu Crkvu u vremenima kušnje.

Blagi bože kojih li budalaština, i u članku i ispod njega.