Buntovnik s razlogom, čovjek s tisuću lica, ovih je dana u
središtu pozornosti javnosti, i to ne zbog stalne
prisutnosti na TV ekranu u serijama Naša mala klinika i
Odmori se, zaslužio si, nego zbog BOK festa, čije je peto izdanje u
punom jeku. Spontana ideja velikoga glumačkog mušketira
prije pet je godina uz podršku gradonačelnice Đurđe
Adlešić uvelike promijenila kulturnu sliku Bjelovara.
Tadašnja šaljiva najava jubilarnog i
tradicionalnog prvog izdanja Bjelovarskih odjeka kazališta
prerasla je u ozbiljnu priču, koja se do danas prometnula u kulturni
događaj godine, pretvorivši Bjelovar u hrvatsku
kazališnu meku.
Glavnu ulogu kulturnog preobrazitelja svog rodnoga grada igra, naravno,
Goran Navojec, kojemu zbog zasluga sugrađani upravo tu rolu pripisuju
kao najcjenjeniju u njegovoj bogatoj glumačkoj karijeri. Zato nije
čudno što se BOK fest u ovim krajevima od milja naziva i
"Goranovo proljeće". I da ne bude zablude, ta prvotna suluda ideja da
publika u manjoj nekazališnoj sredini u 20 dana pogleda 20
predstava, nakon prvog se izdanja reinkarnirala u bezrezervnu
podršku jer danas praktično cijeli grad sudjeluje u
organizaciji i živi za BOK fest.
Nije naodmet spomenuti koliko su Goran i njegovi sugrađani susretljivi
domaćini svim glumcima. Dobrodošlica se osjeti na svakom
koraku, a ponajviše na večernjim partyjima koji traju do
jutarnjih sati. Na njima uz jelo i piće opušteni glumci
nerijetko pokazuju svoje pjevačke, plesačke i sviračke sposobnosti.
Ali, za razliku od Zagvozda, u kojem je gastronomska poslastica
janjentina, u Bjelovaru isti epitet zavrjeđuje roštilj.
Riječju, Navojec daje do znanja da, uz atraktivan repertoar, BOK nudi
opuštajuće ozračje, sjajan provod, iznenađenja i
nepredvidive spontane glumačke smicalice, koje zabavljaju sve
Bjelovarčane.
Iz današnje perspektive, kad zbog uspjeha može odahnuti,
zanimljivo je kako Goran razmišlja o BOK-u. Kaže da su
najzaslužniji mama Mira i tata Zlatko jer da nije bilo njih, ne bi bilo
niti njega. To sve uvodi u kompleksnu priču, djetinstvo, te otkriva
kako je iz nestašnog dječaka izrastao u jednog od
najdarovitijih hrvatskih glumaca sa zavidnom brojkom od 30-ak filmskih
i još više kazališnih uloga.
- Neprestano sam pravio neku štetu. Tu nijedna
pedagoška mjera nije uspijevala uroditi plodom. Krao sam,
tukao se, bio piroman. Jedanput sam, zabavljajući se, umalo zapalio
robnu kuću. Bio sam dr. Jekyll i mr. Hyde, s jedne strane mali
razbojnik, s druge uzoran učenik, koji je kući nosio petice, uglavnom
nezaslužene. Slobodno sam vrijeme upotpunjavao svirkom, pri čemu sam s
bendom svirao gdje god su nas zvali, vođeni uzrečicom Ramba Amadeusa,
estrada nam je bila mati, a business ćaća. Nastupali smo svugdje gdje
se dobro plaća - o djetinstvu kaže Navojec.
I danas se za nadaleko poznatog i traženoga Gorana glumački može
ustvrditi, dobar, loš, zao jer poznavatelji će prepoznati da
na filmu i u TV serijama uvijek igra dobričinu, a na
kazališnim daskama ima uloge bahatog nasilnika, razvratnika
i zgubidana. Na to kaže da mu je i bio cilj da istodobno može igrati
Hamleta i Metu, dr. Grgeča i Dudu. Jedino, kaže, prehranom izbjegava
uloge ljubavnika, za koje misli da ima mnogo zgodnijih glumaca,
primjerice sada ih nakon stroge dijete, s 30 kg manje, može igrati brat
Bojan.
- Ideja BOK festa dugo se rađala, baš kao i ja, i napokon je
prije pet godina zaživjela kao proizvod privrženosti Bjelovaru. To je
najmanje što sam mogao učiniti za rodni grad. Ali istina je
i to da sam BOK izmislio da bih mogao što češće
biti u Bjelovaru. Zbog prebukirana rokovnika, osim blagdana Božića i
Uskrsa, jedino me BOK natjera na dolazak - domišljat je
Goran. Priznaje da BOK-a ne bi bilo bez susretljivosti glumačkih
kolega, koji na prvi poziv pristaju gostovati pa svi Bjelovarčani mogu
uživati u najboljim predstavama. A tu je i povod za rukavicu u lice
Mlikoti i Gregureviću.
- Ostvaruje se naš san da BOK ne bude petparački festival
poput glumaca u Zagvozdu ili onaj filmski u Orašju. Tamo se
dolazi preko veze, a mi idemo na kvalitetu. Toliko smo ih
prešišali da mi već pozivamo hollywoodske
zvijezde. Evo, prije tri godine na BOK-u je gostovao Goran
Višnjić, lani nam je 1. travnja, na žalost, otkazala Sharon
Stone, a ove je godine bio spriječen Robert de Niro - s figom u džepu
poručuje Navojec.
A na upit o glumačkom uzoru, Goran je neočekivano, ko iz topa, ispalio
da je riječ o bratu Bojanu kojim se ponosi jer je čista suprotnost,
ozbiljniji, pametniji, ljepši, bolji, talentiraniji,
vredniji i hrabriji.
Govorimo li o Goranovu životu izvan pozornice i filma, o privatnosti
kaže kako nije točno da je skriva ko zmija noge, nego se nema Bog zna
što reći u kuloarima. Može samo reći da je svoju dragu,
Larisu Lipovac, nakon performancea njezinog plesnog studija Tala
publici najavio kao bjelovarsku snajku, iako to ona još ne
zna. No na izravan upit kada se misli ženiti, Goran je diplomatski
uzvratio:
- U srijedu.
Ali zato je bio iskren na pitanje je li spreman spakirati kofere i
odlučiti se na drastičan korak u slučaju da mu se poslože karte kao
imenjaku Višnjiću.
- Meni je svejedno pakiram li se za Split, Pulu, Los Angeles ili New
York. Ići ću gdje god su zanimljive uloge. Sama Amerika nije
nešto što bih htio pod svaku cijenu. Prema njoj
ne gajim ni respekt ni autoritet po glumačkom pitanju, osim, naravno, u
financijskom smislu. Da mi se otvori prostor kao Višnjiću,
naravno da bih otišao - priznaje Goran.
Pošast epidemije UN-dijete zaobilazi u velikom luku,
dobacivši da se to i vidi. No kaže da će uskoro morati na
drastičnu kuru mršavljenja zbog ponude za film
slovensko-meksičko-britansko-peruanske produkcije. Nadalje, sprema se
za ulogu u predstavi Biće, biće, u kojoj će glumiti s Tarikom
Filipovićem, i za novu sezonu serije Odmori se, zaslužio si.
