SUBOTA 15. 12.
Ipak
nije “po šumama i gorama”!
Premda se u Europi događalo da vladu ne sastavlja relativni pobjednik
na izborima, kao što su radikali u Srbiji, kako je jako,
jako bio naglasio Mesić - ipak je predsjednik mandat dao Sanaderu. A
sve do danas u mnoštvu se komentara pobjeda HDZ-a tumači i
ovako: kad god toj stranci ustreba, ona se vrati retorici i
vrijednostima iz devedesetih, i eto pobjede! Pri tom se misli na
“mračne devedesete” i na stereotipe koje je o tim
godinama u svojoj tvornici negativne propagande proizvela
lijevo-liberalna javnost. Tečevine devedesetih - utemljenje
demokracije, države i svih njezinih institucija, trijumfalna pobjeda u
ratu u kojem je, uz to, zbrinuto milijun izbjeglica,
priznanje države u svijetu, prijam u UN i Vijeće Europe, uvjerljive
pobjede na nizu parlamentarnih, predsjedničkih i lokalnih izbora,
stabilizacijski program, neusporedivo manje zaduživanje u inozemstvu i
neusporedivo manja prodaja nacionalnih dobara nego za kasnijih vlasti,
osporavanje nadležnosti Haaga za “Oluju” ... da,
stvarno, što su te tečevine prema Milanovićevu i Pusićkinu
naumu da nas do nacionalne sreće povedu “po
šumama i gorama”!!!
NEDJELJA 16. 12.
Svjetski
rekord u bazenu nebrige
Osoba je tjedna, osoba mjeseca, a uz Blanku Vlašić, i osoba
je godine Dubrovčanka Sanja Jovanović, europska pobjednica i svjetska
rekorderka u leđnom plivanju na 50 metara. I opet se uvjeravamo kako je
mnogo više riječ o osobnom nego o državnom uspjehu. O
snalaženju na sve strane, jer Dubrovnik nema zatvorenog bazena. O
talentu, koji je, što se tiče uvjeta za darovite
sportaše, mogao biti ugušen ili potražiti
utočište u Austriji, gdje ga potražila i našla
Mirna Jukić. Usput: sve troje osvajača medalja na EP-u, Sanja, Imprić i
Duje, imaju strane trenere! I tako, dok se ti talenti, prije nego
što postignu međunarodne uspjehe snalaze ne zahvaljujući
sustavu brige za sport i sportaše nego unatoč tome
što taj sustav ne postoji, nigdje nema ni predsjednika HOO-a
Mateše, ni premijera Sanadera, ni drugih što vole
sjati tuđim sjajem, ali kad se rekordi i medalje dogode, evo ih, grle,
ljube, fraziraju, daju novčane nagrade prseći se kao da ih daju iz
vlastitog džepa. A i nisu neki iznosi. Otprilike kao vrijednost nekog
Sanaderova sata, a možda i Matešina.
PONEDJELJAK 17.12.
Gotovina
i svi “naši prijatelji”
Tko su “naši prijatelji u
svijetu”, kako ih zove hrvatska vlast? Pogledajmo
samo na primjeru Haaga koliko ih imamo nakon najnovijih,
današnjih vijesti. Florence Hartmann opisala je kako su
“naši prijatelji” Amerikanci, Francuzi i
Britanci sprečavali uhićenje Mladića i Karadžića. Bivši
suradnici glavne tužiteljice Hoare, Nice i drugi opisali su kako je
“naša prijateljica” Carla del Ponte
upropastila tužiteljstvo i spriječila optužbe protiv Kadijevaća i
drugih ratnih zločinaca. Sada pak sama Carla u intervjuima talijanskim
medijima optužbe širi na Njemačku (“Danke
Deutschland!”) te na talijanske političare Prodija
i D’Alemu koji su se zbog interesa u Beogradu
“svrstali sa Srbijom a protiv izručenja Ratka Mladića i
Radovana Karadžića”. Sjećate li se kako su
baš od svih tih “naših
prijatelja” stizale prijetnje i ucjene Hrvatskoj dok je
Gotovina bio u bijegu? Sjećate li se tzv. akcijskog plana za uhićenje
Gotovine koji je pokrenut i radi “jačanja pravne
svijesti”? Svijesti o tome kako mi zbog svoje
ropske bijede svoje heroje moramo izručiti onima koji štite
srpske ratne zločince!
UTORAK 18.12.
Samo
Joža, dragi moj Joža!
Ipak se dogodilo! Netko ne baš bezačajan u Hrvatskoj
narodnoj stranci, međimurski župan Josip Posavec, zatražio je
od predsjednice stranke Vesne Pusić da podnese ostavku. Tako
neprispodobivu čelnicu HNS-a, arogantnu, samouvjerenu, samozvano
utjelovljenje “građanske Hrvatske”, to jest
jugonostalgičarskih relikvija, znanstvenicu koja je kolektivistički,
izrazito antiliberalni habitus iz komunizma kao političarka lako
zamijenila izazito liberalnim u demokraciji, sigurnu da je nezamjenjiva
valjda zato što je politička ikona elitističkog
lijevo-liberalnog miljea u Zagrebu i unutarnji jamac za vanjske optužbe
protiv Hrvatske - pokušava detronizirati naivko iz
“provincije”. Neupućen čovjek! Jer, Pusićku, kao i
njezinu počasnu predsjednicu Savku Dabčević-Kučar, smijeniti može samo
jedan autoritet, samo jedna osoba - Josip Broz Tito! Kojemu su i nakon
toga vjerne!
SRIJEDA 19. 12.
Veliki
pisci - veliki licemjeri
Ne bih se složio s Brankom Hećimovićem, organizatorom Krležinih dana,
koji kaže da nije važna Krležina pripadnost komunističkom
pokretu i socijalističkom establishmentu, jer, “bitno je,
ipak... odijeliti čovjeka od pisca.” Držim,
naprotiv, da bi svuda, i djeci u školi i svekolokoj
publici trebalo govoriti o golemoj razlici između idealne
slike koju pisci preko svojih djela stvore o sebi i njihova stvarnog
života, koji je također njihovo djelo. Spoznaja stvarnosti mnogo je
lakša i ljudskija ako se, uz poznavnaje njihovih velikih
djela, zna, na primjer, da su i Andrić i Krleža bili sluge zločinačkih
režima. Zašto prešutjeti da se Tolstoj sam
osjećao licemjerom jer je kraj svoje silne sućuti za bijedu ruskog
čovjeka (na opisu koje se i bogatio) živio raskalašeno, a
vlastiti sin, što ga je imao s jednom
sluškinjom, bio mu je sluga. Zatim, da je
Dostojevski obljubio 12-godišnju djevojčicu koju mu je
podvela njezina guvernanta, da je i mnoštvo drugih velikih
umjetnika bilo sklono opačinama na način vrlo sličan načinu političara
koji su za javnost ljeporječivi a iza leđa javnosti obični kriminalci i
nitkovi.
ČETVRTAK 20. 12.
Je
li “bolesna” koalicija HDSSB-SDP
Kakvih je sve sprega bilo - mogući savez SDP-a i HDSSB-a u
Osijeku ne bi bio iznenađenje. Izbliza sam upoznao ljude iz vodstva
HDSSB-a, stekao sam dojam da je to po obrazovanju, sposobnostima i
projektima jedna od najozbiljnijih političkih skupina u Hrvatskoj. Nije
slučajno dobila toliko glasova, pri čemu poštovanje prema
Glavašu ne bi bilo dovoljno da stranka nema i programe i
ljude spremne da ih ostvare. Osječki čelnik HDZ-a Dragan Kovačević o
koaliciji HDSSB-SDP kaže: “To je bolestan projekt, Bože me
sačuvaj!” Nije jasno što je sve, izgovarajući te
riječi, mislio Kovačević, ali mislio ili ne mislio na
ideološke razlike između tih dviju stranaka, treba
pretpostaviti ovo. Nisam siguran da bi SDP, da je bio na
vlasti, onako upotrijebio pa odbacio Glavaša, te
da bi nakon toga, uz pritiske s vrha države, zbog kojih je
intervenirala i udruga sudaca, Bajići, Kirini, Faberi, Fehiri, Hedli i
drugi priredili proces komičan po uvjerljivosti i tragičan za niz
ljudi. Pogotovo za čovjeka koji je, braneći i obranivši
Osijek, postao simbol toga grada a i cijele ratne Hrvatske!
PETAK 21. 12.
Tragom
Petračevih pisama
“Ako je njegov (Petračev - op. M. I.) iskaz o navodnim
draguljima bio dovoljan za pokretanje istrage protiv Vladimira Zagorca,
zašto mu se ne bi vjerovalo na riječ kad govori o drugim
aferama?” To se u “Globusu” pita Gordan
Malić koji je javnosti otkrio pisma što ih je zatvorenik
Hrvoje Patrač pisao Ivi Pukaniću, a u njima se ili zbog neispunjenih
dealova ili zbog korupcije spominju Stjepan Mesić, Ivo Sanader, Miomir
Žužul... Znače li selektivnost, o kojoj piše Malić, i
svekolika pozadina tih pisama, da su od istrage i kazni moćni
političari zaštićeni, te da istrage i kazne čekaju one na
koje oni upru prstom? Znači li to da bi, s pletivom koje počinje od
vrha vlasti, cijela zemlja mogla biti premrežena takvom vrstom
“pravde”? Znači li to samovolju, opću nesigurnost,
kaos ucjena, trgovine i osveta u sprezi političke moći, kriminala i
represije? Znači li to da je istina što je netko rekao: neke
države u svijetu imaju mafiju, u Hrvatskoj mafija ima državu!? Hoće li
to državi biti prepreka za EU ili će upravo EU biti protektor takve
države kao što zna biti slučaj s kolonijama!?
