Nekoć je Jadranka Kosor svoju političku sudbinu, barem na riječima, vezivala uz Ivu Sanadera, govoreći: „Kuda Ivo, tud i ja!“ Pa i kada je on otišao, a ona ostala, ostala je jer je on tako htio. U međuvremenu se sve promijenilo, no i sada politička sudbina Jadranke Kosor može ovisiti o Ivi Sanaderu, o njegovoj dobroj volji – ili o zlovolji.
Prikloni li se bivši premijer u Saboru opoziciji, a uz njega i neki njegovi pajdaši, premijerkin bi položaj bio doveden u pitanje. Moguće je da bi joj se, sa Sanaderom i sa sanaderovcima, u Saboru izglasalo nepovjerenje. Moguće je da o eventualnim prijevremenim izborima, pa i o daljnjoj političkoj sudbini Jadranke Kosor, odluči Ivo Sanader.
Kao što je nekad izgledalo nemogućim i „protivno zdravom razumu“ da pukne političko prijateljstvo Jadranke Kosor i Ive Sanadera, barem se jednako apsurdnom činila i odnedavna mogućnost da se Sanader sa SDP-om poduhvati rušenja HDZ-a! Toga valjda čak nije bilo ni u mogućnosti. Pomisliti na nešto takvo moglo je nalikovati samo na neki apsurdni „nadrealistički čin“, na ludost, odnosno političko ludilo.
No, sada se pak vidi da ništa nije toliko suludo a da u politici ne bilo i moguće. Da je netko pred samo desetak godina lanuo da će HDZ jednoga dana u Saboru koalirati s nekom srpskom strankom, najvjerojatnije bi i zagriženiji Hrvati i Srbi toga tko je to izustio proglasili cinikom i političkim pokvarenjakom. A onoga tko bi se usudio reći da će HDZ-ova vlada ovisiti o srpskim glasovima valjda bi proglasili i ludim. Danas se vidi da je u politici sve moguće, pa i ono što je nekad izgledalo ludim. Tako može biti i s „nemogućim paktom“ Sanader – Milanović u kojemu obojica mogu imati svoju računicu, koja nema veze s moralom ni poštenjem.
Sanaderu to može biti motiv da se osveti, a SDP-u da dođe do izbora i do moguće vlasti. Sanaderu SDP može biti politička poluga da prevrne i sruši „izdajničku vladu“, a Sanader esdepeovcima poslužiti kao upaljač da Vladu dignu u lagum.
U politici „mašta radi svašta“, pa bi se čak možda mogao dogoditi i tako nevjerojatan savez Sanader – Milanović. To što se međusobno ne podnose ne mora biti razlogom da ne surađuju glede „zajedničkog cilja“. Vlast mogućnost toga apsurdnoga saveza vjerojatno može spriječiti pošalje li se Sanadera „na odmor“ u mir zagrebačke periferije.
No, možda su te priče o možebitnom savezu Sanadera i SDP-a samo HDZ-ove i SDP-ove besmislice, ono čime jedni druge plaše. Jedni, da bi okupili sve oko „borbe protiv korupcije“, kao nekog novog stranačkog bitka, za koji se misli da osigurava produljenje vlasti.
Drugi, pak, da bi stvorili „narodni front“ protiv sadašnje vlasti, da bi se dogodili prijevremeni izbori. Što bi građani na tim izborima dobili? Sadašnji se na vlasti doimaju nesposobno iritantnima. Tko tu sve nije ministrom!? Ovi koji bi umjesto njih doimaju se pak bahato iritantnima. Koliko su neki na vlasti prazni, toliko su neki u oporbi puni sebe. Dovoljno je vidjeti i čuti Zorana Milanovića, Radimira Čačića i Darinka Kosora. Imamo li mi uopće alternative?
Jedna internetska anketa s pitanjem za koga biste glasali da su sada izbori možda i najzornije oslikava naš „politički pejsaž“. Oko 17 posto sudionika bi za HDZ, dvostruko više za SDP, dok gotovo polovica ne bi ni za jedne ni za druge. To je naša realnost. Vidiš da sadašnji ne rade dobro, a ni ovi koji bi da ih zamijene ne čine se nekim dobitkom.
Ali kako rušenje Vlade, odnosno raspisivanje prijevremenih izbora, ovisi o parlamentarnoj većini, sve je u hrvatskoj realnosti apsurdnih mogućnosti – moguće. Pa čak da o izborima odluči i vlasti i oporbi omrznuti bivši premijer. U Hrvatskoj Sanadera više nitko ne treba, ali mnogi o njemu ovise.
Ovaj Sanader i sva halabuka oko njega izlazi mi već na uši.