Ovih se dana narodom proširio vic, koji možda i nije najnoviji, ali je svakako i te kako aktualan. Pa nam kaže da na zidu WC-a u zgradi Vlade Republike Hrvatske stoji grafit u kojemu piše: “Vi ste ovaj trenutak jedini u ovoj zgradi koji točno zna što radi!”. Je li on sto posto točan ili nije, drugi je par rukava. No i taj mali detalj dokaz je kako živimo u sveopćoj neizvjesnosti za našu budućnost, prije svega za budućnost novih pokoljenja. Nije u pitanju opstojnost države kakvu danas imamo, kako se to zna dolijevati s desna, koliko je u pitanju sadržaj te iste države koju imamo, kakva će nam biti, kako ćemo živjeti, što ćemo raditi...
Najveći problem naše zemlje jest mentalitet. Treba nam kritična masa za njegovu promjenu. Poražavajuće je, međutim, da kritične mase nema, a imamo krizu vodstva na svim društvenim razinama, krizu vodstva svih elita koje bi trebale potaknuti promjenu mentaliteta. Tako imamo krizu vodstva u politici, poslovnom svijetu, u moralnim sferama... Među narodom postoji veća volja za promjene, ali je problem u tome što dosta veliki broj ljudi misli da je promjena i uspjeh kada usvojimo sve iz EU-a, što nam najčešće prodaje politika. Ali, ima tu i puno škarta koji oni sami odbacuju ili bi htjeli odbaciti, ali se boje. Treba biti pametan i uvoziti najbolje, a odbaciti propale eksperimente. No, za tako nešto treba imati i pametno vodstvo.
Kriza vodstva u politici očigledna je svakome. Politika je godinama hranila ljude obećanjima i novcem dok ga je bilo, i dok se lako zaduživalo, a ljudi su pak mahom uzimali obećanja zdravo za gotovo, a o novcu da se i ne govori. U krizi je sve to došlo na naplatu, a da nitko ne odgovara, barem ne politički. Sanader se povukao, ali ništa mu ne fali, kao i mnogima drugima koji odu s političke scene, ali su većinom i dalje dobro uhljebljeni.
Hoće li neka od najkrupnijih riba i kazneno odgovarati, to tek trebamo dočekati, da završi iza rešetaka. Tko ispašta? Zna se! Narod! Sad mu treba malo uzeti na plaći, pa na stečenim pravima, i tko zna gdje još. Ali nije ni druga strana posve nevina.
U mentalitetu je nekih ljudi što manje raditi, musti državu, varati... Grci su u bankrotu i svejedno se opiru štednji. Posve nerealno, kao što je nerealno i u nas da sad svi trebamo glavu u pijesak. Treba „stegnuti remen“, ali toga se treba sjetiti i kad dođu izbori, pa paziti koga se zaokružuje na glasačkim listićima, valja širiti civilno društvo, više se angažirati, a ne živjeti u pasivi i stalno gunđati i čekati da isključivo netko drugi riješi problem!
Kriza vodstva je i u gospodarstvu, kojemu su također potrebne korjenite promjene. Tako priča jedan stručnjak za headhunting da velika većina klijenata njegove tvrtke, a riječ je o velikim privatnim firmama, traži glavne poslovne vođe koji neće napraviti previše promjena! Znači, pokraj svih priča iz poslovnog svijeta o promjenama, oni sami nemaju petlje da ih naprave. Drugo, većinom kandidati za ove „vodeće pozicije budućnosti“, znači naši budući poslovni vođe, žele zajamčenu plaću! Nisu spremni uzeti rizik da dobiju bonuse ako uspiju. Onda sve to ispadne farsa. On nosi odijelo kao uspješan poslovni tip, vozi automobil kao i svi drugi takvi tipovi koji se prave veliki menadžeri, ide na skijanje kao svi ti “ljudi od akcije“, ali na kraju nema petlje da išta realno napravi i u biti je kao ona “mala“ koje se šeće po špici s “Dolce&Gabanna“ vrećicom koju je njezina prijateljica ukrala iz dućana.
Tome valja pridodati i krizu vodstva Katoličke crkve. Ona bi danas trebala biti među najglasnijima u prosvjedima protiv svih oblika nepravdi prema ljudima. Treba nam suvremeni Alojzije Stepinac, a još više Ivan Merz, osviješteni katolički laikat, a svega toga gotovo da i nema. Zato umjesto optimizma imamo sve više depresije i tjeskobe.
HM.....? Ne bih se složio s činjenicom da nema dovoljno(ili uopće) ljudih spremnih na promjene. Ima ih-itekako, ali je problem u tome što zdrave snage nemaju mogućnost doći do riječi u državi u kojoj još uvijek stoje zacementirane pravde i pravednosti koje su tamo neki zapisali ko sveto pismo i u njih se ne da dirati... Mi još uvijek živimo u naslijeđenoj logici krivoga sustava koji je naučio ljude da samo trebaju slušati šta im se kaže, i bit će o.k.. Takva vrsta mentaliteta--načina razmišljanja i odnosa prema državi je dežurni krivac svekolike pasivnosti ovoga puka. Previše se očekuje od nekih \'\'vođa\'\', a premalo se uzima rizik vlastite prosudbe.. To se pretače iz političkoga u gospodarsko područje, što je jako loše za državu. Riba uvijek počinje smrditi od glave....pa tek onda prema repu....!