Prema nerevidiranim podacima koje je objavila Hrvatska narodna banka deset od ukupno 31 hrvatske banke prošlu je godinu završilo s gubitkom. Riječ je, naravno, o manjim bankama, no njihov se gubitak zbrojen penje na gotovo pola milijarde kuna (472 milijuna). I godinu prije je osam, uglavnom istih banaka, završilo s gubitkom, ali je zbroj bio otprilike četiri puta manji. Negdje za šestinu smanjile su se i dobiti (prije oporezivanja) banaka koje su poslovale pozitivno pa je saldo bankovnog sektora, iako u plusu, smanjen sa 4,6 milijardi na 3,45 milijardi kuna. K tome, s obzirom na podatke koliko poduzeća (ali i građana) ne vraća uredno kredite, nije nelogično očekivati da se do konačnih rezultata dobit još istopi.
Počelo je, dakle, trošenje posljednjih rezervi, posljednjih masnih zaliha s kojima je hrvatsko gospodarstvo ušlo u krizu koja traje već petu godinu. Hrvatski je križni put specifičan po mnogočemu, no među zemljama koje su se od 2008. godine našle na udaru financijskog tsunamija (i povratnih valova) ipak se najviše izdvaja izdržljivošću bankovnog sustava. Uz razumnu nadu da će se propadanje u doglednom roku usporiti i zaustaviti, a da će poduzetničko istraživanje ipak napipati mogućnosti za nove poslove, banke su sve dosad stvorene viškove novca (dakle proizvoda i usluga) alocirale relativno uspješno.
Činjenica da im bankari ipak drže leđa političarima je omogućila da krizu prvo ignoriraju, a potom da fantaziraju. Građani pak, dio medija, izvanparlamentarna, a i jedan dio parlamentarne oporbe, u blaženom nerazumijevanju pravih hrvatskih gospodarskih slabosti (i snaga) navalili su upravo na bankovni sustav kao na crvenu krpu koju su po svaku cijenu naumili očerupati.
Napokon, prošlog petka, istog dana kad i spomenute privremene rezultate, centralna je banka objavila i dokument “Financijska stabilnost” u kojem testira daljnju izdržljivost bankovnog sustava u dva ovogodišnja scenarija. U prvom gospodarstvo stagnira (rast 0,3 posto) i tečaj je stabilan, a u drugom – pod utjecajem neočekivanih šokova – ponire 3,6 posto uz stanovit poremećaj tečaja. Jasno je da bi se u drugom slučaju, uz rast loših kredita poduzećima na 47 posto, dobiti banaka ove godine otopile gotovo kao pod utjecajem globalnog zatopljenja. Sustav bi, naravno, opstao, ali više ne bi bilo ni sekunde za popravne ispite, suzila bi se svaka mogućnost za bilo koji pothvat koji za realizaciju zahtijeva pristojan rok. Imalo bi se za potrošnju samo ono što se upravo proizvelo.
Nevolja je to što dobar dio domaćih analitičara ovu godinu vidi negdje između dva HNB-ova scenarija, na minusu od otprilike 1,5 posto. To znači da bi se Hrvatska, kao druga najgora u Europi po padu gospodarstva od početka krize, u svom poniranju još približila najgoroj Grčkoj. A u Grčkoj, kao što je poznato, živi se i posluje od danas do sutra, onako kako se u Hrvatskoj živjelo neposredno prije i u tijeku rata. Utoliko sve karakteristike obiteljskog srebra o kojem se u Hrvatskoj toliko lamentira, pokazuju upravo banke, koje – iako u stranom vlasništvu – još imaju sposobnost da građanima i tvrtkama daju vremena da se priberu i pokušaju uspješnije organizirati. Neobičan je stoga taj hrvatski instinkt koji panično čuva “mrtve kapitale” i manijakalno prekapa po poslovnim zgarištima. Ne prevladava on samo u poljoprivrednoj provinciji gdje su staja i njiva posljednja linija obrane ili među radnicima zombi-poduzeća koji strahuju da stvari mogu ići samo nagore (te među medijskim i političkim zaštitnicima koji na njima parazitiraju). Nefleksibilnost je očito suština sustava, zajedno s regulacijom te nedostatkom imaginacije i sklonosti riziku među vodećim ljudima. Ortodoksne fraze više se ne daju ni slušati.
Ali podaci su neumoljivi: 2013. je posljednja godina u kojoj još ima zaliha da se otvori prilika novim poslovima, novim djelatnostima i da se cijela ekonomija barem pokuša organizirati moderno, kao da će sutra biti bolje. Potroše li se, sljedeće godine za rizik neće ni biti vremena. Čekat će se da se nešto dogodi.
Rone se krokodilske suze kada Hrvatski telekom, Zaba, PBZ i slični mastodonti koji žive na grbači glupavoga naroda objave da im dobit pada. A ono višak blizu miijardu (banke) ili milijardu i pol kuna (telekom)!!! Komentirajte stvari život, a nene kapitaliste kojima HNB i slični drže leđa u pljački Balkanaca nemoćnih da se suprostave ergeli manipulatora.