Pobijedivši u dramatičnu četvrtfinalu Finkinju Mikkonen (7:6), hrvatska tekvondašica Martina Zubčić se u švicarskom Montreuxu vratila na pobjednička postolja velikih natjecanja nakon punih osam godina. Premda joj je ovo već četvrta europska medalja (do ovog Prvenstva imala je zlato, srebro i broncu), članici zagrebačke Dubrave ovo je prvo odličje na velikim natjecanjima nakon olimpijske bronce osvojene u Pekingu 2008. godine.
Martina je europska prvakinja bila još kao 17-godišnjakinja (2005. u Rigi), da bi sljedeće godine bila treća (Bonn), a kolekciju europskih medalja kompletirala je 2008. u Rimu kada je joj je pripalo srebro. Te iste godine je zajedno s Sandrom Šarić bila slavljena kao jedna od samo pet osvajačica olimpijskih medalja u glavnom kineskom gradu.
U međuvremenu, Martina je nastupila na tri svjetska i dva europska prvenstva, no na tim natjecanjima karte joj nisu bile naklonjene. Srećom, ovaj put sve je išlo po planu pa ju je od finala dijelilo samo malo koncentracije i to protiv aktualne olimpijske pobjednice Britanke Jade Jones.
- Sretna sam zbog medalje, no žao mi je tog polufinala jer sam imala osjećaj da sam se jako dobro borila i da je bilo trenutaka kada Jade nije znala što da čini. Nažalost, onda sam ja učinila jednu malu pogrešku. Ukopala sam se, ostavila ruku dolje, a glava mi nije bila dovoljno unazad, pa sam nakon svih tih njenih udaraca u tijelo primila udarac u glavu za tri boda - prepričala je Martina prijelomni trenutak borbe iz treće runde.
I Martina je suparnici plasirala udarac u glavu, no suci to nisu vidjeli. Čak niti na usporenom snimku kojeg je zatražio trener u njenom kutu Veljko Laura.
- Osjetila sam da sam udarila nešto i signalizirala treneru da sam pogodila lice. No, kod pregleda snimke zbog položaja suca to se navodno nije dobro vidjelo pa sam ja ostala bez tri boda. Ma, dobro. Ja sam sretna što sam na Prvenstvu Europe jer ja se volim boriti s najboljima.
Prije te borbe Martina je pobijedila Ruskinju Driamovu (5:1), a potom i Finkinju Makkinen i to u vrlo dramatičnoj borbi u kojoj je gubila 3:6 i na koncu to preokrenula. A onda je došao susret sa starom poznanicom:
- Sa Jones sam se borila šest puta pri čemu sam ja dvaput slavila. Jednom prije no što je postala olimpijska pobjednica, a jednom poslije. Zadovoljna sam zbog medalje, a žao mi je malo zbog polufinala.
Bila je to potvrda njene velike upornosti. Završila je fakultet i zaposlila se u Rimac Automobilima, no te-kvon-do nije prestala trenirati.
- Možda ovo sada nekome izgleda kao lijepa priča, no ja sam cijelo vrijeme trenirala i osjećala da mogu osvojiti još koju veliku medalju, no u nekim situacijama stvari se nisu poklopile. Na koncu je i došla ta medalja, to je nekome znak da sam se vratila, a ja mislim da nisam nigdje niti otišla - kazala je 27-godišnja Martina ostavivši nas u nadi da se doboka i oklopa neće ostaviti tako skoro.
>>Trener: Ne zapne li, Lucija će na OI u Riju biti samo turist
