Dinamo je vratio duplu krunu. Nakon što mu je Rijeka sve uzela prošle sezone, plavi su se vratili trofejima. Nakon osvajanja naslova prvaka, plavi su u Vinkovcima u finalu kupa pobijedili Hajduk s 1:0 i tamo još jednom, po 15. put, podigli Rabuzinovo sunce.
Puno je bilo bojazni oko organizacije ove utakmice, pogotovu iz sigurnosnih razloga jer očekivao se veliki broj navijača oba kluba. No, policija je do utakmice odradila posao – vrhunski. Napravila je puno točaka za pregled, cijeli je grad držala pod kontrolom i nije dozvolila da se navijači iz dva tabora približe jedni drugima.
Veće je skupine navijača vodila posebnim, odvojenim rutama. I s te strane je organizacija bila besprijekorna. Detalji o radu akreditacijskog centra, nepostojanja parkirališnih mjesta za medije izuzev TV-a i još nekih detalja, javnosti ionako nisu važni.
I na stadionu su strogo bili podijeljeni navijački sektori, 240 redara pazilo je na red uz ogroman broj policijskih snaga na i oko stadiona koji je za ovu priliku lijepo uređen.
Mali 'gaf' su napravili organizatori, na pokretnim reklamnim panoima ukazala se sat vremena prije utakmice čestika pobjedniku kupa – Hajduku. Veliku zastavu koja se nekoć vijorila na tvrđavi iznad Knina na stadion su unijeli hrvatski branitelji, a onda je, nakon zvižduka i uvreda Davoru Šukeru i predstavnicima HNS-a, lopta krenula s centra u 27. finalu hrvatskog kupa u kojem je Dinamo tražio svoje 15. Rabuzinovo Sunce, a Hajduk sedmo.
Dinamo je puno bolje krenuo u ovaj susret, malo mu je vremena trebalo da počne kontrolirati igru, a onda su ubrzo stigle i prilike za plave, no Soudani nije uspio iz voleja proći pored bloka, pa je Stipica obranio velike prilike Soudanija i Ademija. Hajduka u tom trenutku nije bilo nigdje, nije moga složiti ozbiljniju akciju.
No, onda je jednom pobjegao Said, suci su označili zaleđe, vrlo dvojbeno, ali nakon toga kao da je Hajduk živnuo i počeo igrati i prvi put nešto opasno napravio kada je Fomitschow iskosa bio neprecizan. Uslijedio je i druga jako dvojbena odluka sudaca, u duelu
Stojanović – Gyurcso sudac Zebec odlučio je dati žuti karton Mađaru, no to sigurno nije bilo simuliranje jer ga je Stojanović nagazio i trebao je to biti kazneni udarac.
Kasnije je Mađar zaprijetio ubačajem sa strane, loptu nitko nije dirao a ona je prošla pored same vratnice na sreću vratara Zagorca koji može sreći zahvaliti i u 44. minuti, Mijo Caktaš je nakon udarca iz kuta glavom uzdrmao prečku. A Hajduk je pak mogao još kako zahvaliti svom vrataru Stipici, ne samo što je sve obranio u prvoj četvrtini utakmice nego je i na kraju 'skinuo' veliku priliku Hajrovića.
Nije to bilo nimalo loše poluvrijeme, u svako slučaju zanimljivo s dosta prilika, očekivalo se da će biti tvrdo, ali ovaj put je ipak bilo više igre.
U nastavku je Torcida na jugu nastavila tamo gdje je stala, trganjem i bacanjem stolica na atletsku stazu. Potom je došlo i do gužve na toj južnoj tribini, napadnut je redar, poletjele su nove stolice, tresla se ograda, no onda su ušli pripadnici specijalne policije.
I kad se situacija s navijačima Hajduka primirila, onda su sve zakuhali igrači za svoju momčad, točnije Savvas. Petljao je s loptom, spotaknuo se na nju i poklonio Gavranoviću zicer kojeg napadač Dinama nije promašio i plavi su u 55. minuti poveli s 1:0.
Očekivali smo da bi se mogao dogoditi prekid susreta zbog nevremena koje se približavalo stadionu, ali nastao je prekid u 66. minuti zbog bakljade Torcide pri čemu je jedan policajac pogođen i pao je.
Utakmica je na kraju ipak privedena kraju, plavi su mogli početi slaviti svoj novi trofej. Zasluženo, jer bili su bolja momčad iako će ostati sjena zbog dosuđenog zaleđa Saida u izglednoj prilici, te nedosuđenog jedanaesterca na Gyurscu. No, po igri, Dinamo je zaslužio pobjedu bez obzira na to što je i Hajduk imao svojih prilika, pa i zadnjim trenucima.
"Danas je u planu bilo da delegacije Dinama, Hajduka i HNS-a odu na zajednički ručak, ali predstavnici splitskog kluba to su odbili"......Bezobrazno ponasanje hajdukovih navijaca i uprave prelazi sve granice.