Tih šezdesetih njih su se dvojica u bravariji Brodosplita hranili isključivo nogometom. Tomislavu Iviću i Stanku Poklepoviću "balun" je bio doručak, ručak i večera, igrali su u Splitu, satima pričali o utakmicama, taktici. Svjedoci vremena kažu da se već tada znalo da će njih dvojica postati treneri.
Poklepović je 20 godina nosio crveni dres. Igrao je spojku, talent nije bio sporan, ali kažu da je s iksericama bio spor kao kornjača. Legendarni barba Luka Kaliterna rekao je za Poklepovića da ima loptu "ka' pinel", a netko mu je dobacio da je više poput "špacakamina" (splitski izraz za dimnjačara), da miluje loptu, pa je tako dobio nadimak Špaco.
Cijeli život varilac
Poklepović je po struci pomorski inženjer, a u Brodosplitu je jedno vrijeme bio i voditelj škole za varioce. To varenje pratilo ga je cijelu trenersku karijeru, stalno u Hajduku nešto treba variti, krpati.
Ivić ga je pozvao u Hajduk, radio je u juniorima, a u šampionskoj sezoni 1978./'79. bio mu je pomoćnik. Ivić je rastao u veliko trenersko ime, a naš Špaco nikako nije uspijevao domoći se klupe prve momčadi Hajduka. Vječno u Ivićevoj sjeni, za Poklepovića nam vrsni poznavatelji tvrde da je silnog znanja, ali...
– Mogu govoriti i četiri sata ako treba – reći će Poklepović.
I u tom govoru, često odužem, izgubi se nit, a nogometaši, nenavikli na duge priče, ne mogu to pratiti pa Poklepović prečesto ne uspijeva prenijeti nepresušno znanje.
– Puno sam stvari o nogometu naučio baš od Špace – jednom je rekao Tomislav Ivić.
Razbijao utičnice
Poklepović se domogao Hajdukove klupe 1984. godine. Bila je to generacija Sliškovića i društva, Poklepović bi znao u poluvremenu razlupati nekoliko utičnica kako bi ih motivirao. Smijenjen je dvije godine kasnije, između dvije četvrftinalne utakmice Kupa Uefe protiv belgijskog Waregema. Premda je u prvoj utakmici Hajduk pobijedio s 1:0, Špaco je smijenjen, poslije su bijeli eliminirani.
– U Hajduku vlada nered, nerad, nestručnost i nemar – rekao je 1986. godine, a ista situacija dočekala ga je i 2010. godine.
Nije se libio tražiti posao, otišao je u podgoričku Budućnost i tamo u nogometni svijet gurnuo Dejana Savićevića. U banjolučkom Borcu afirmirao je Antu Mišu, u Hajduk se vratio 1991. godine, a sljedeće godine osvojio prvo prvenstvo Hrvatske. U vatru je gurnuo klince Ivicu Mornara i Milana Rapaića.
Trebao bi mu buldog
Istodobno, Poklepović je 1992. godine vodio i reprezentaciju Hrvatske. Istina, bio je izbornik na neuspješnoj turneji po Australiji, ali ostat će zapisano da je u reprezentaciju pozvao današnjega izbornika Slavena Bilića.
Špaco je vodio Hrvatsku i u prijateljskoj utakmici s Meksikom u Zagrebu kada je deklasirao slavnoga Cesara Luisa Menottija.
Poklepović je 1999. godine bio Osijekov trener kada je momčad iz Gradskoga vrta osvojila svoj jedini trofej, Hrvatski kup, a kao prava poštenjačina zasluge za to pripisao je Milanu Đuričiću.
Za Špacu Poklepovića svi će reći da je previše dobar i da ga je to stajalo još veće trenerske karijere.
– Uz njega bih trebao staviti nekog zločestog buldoga – riječi su legendarnog Hajdukova predsjednika Tita Kirigina.
Da, veliki znalac, pitanje je koliko će oni poljudski diletanti imati sluha i razumijevanja za njegov britki jezik.