Dinamo u posljednje vrijeme igra jako dobro, uvalio je po šest komada Slaven Belupu, pa Pamićevoj Istri. No, kako bi tek igrao da su mu na raspolaganju igrači koji su otišli u inozemstvo. I Igor Tudor je od svojih klinaca napravio respektabilnu momčad, donosi sportski tjednik Max! koji je od subote na kioscima.
Koja bi bila znatno jača da ni u Poljudu rado ne pišu ispisnice igračima samo da bi s pokojim eurom pokrpali proračun, rupu koja kraja nema.
Po zakonima nekadašnje države igrači nisu mogli u inozemstvo prije nego što su napunili 28 godina. Nije to zakon koji bi trebalo zazivati, poželjeti da se vrati, ali kad bi doista bio na snazi, onda bismo u subotu u Poljudu gledali malo drukčiji derbi Hajduka i Dinama.
Mandžo bi istisnuo Čopa
Igor Tudor mogao bi izvesti momčad u kojoj su vratar Blažević, pa Strinić, Radošević, J. Buljat, Livaja, Perišić, Tičinović, Oremuš, Vukušić, Kalinić, uza sve današnje mlade zvijezde.
A vozač plavog autobusa, Mile, na Poljud bi vozio zvijezde kao što su Lovren, Sammir, Jedvaj, Kovačić, Vrsaljko, Kelava, Badelj, Puljić, Vida, Ćorluka, a iz vrha napada Čopa bi ‘vjerojatno’ istisnuo - Mario Mandžukić.
No, danas možemo samo zamišljati kako bi to izgledalo. Doduše, po imenima i ostvarenoj karijeri tih dviju U-28 momčadi, Dinamo bi bio jači, a na strani Hajduka, kao što je i danas, bio bi navijački puk i dišpet.
Što je još gore, sad još možemo biti i zadovoljni igračima koje gledamo na našim travnjacima, jer pravi egzodus tek će se dogoditi. Prvi val brojnih odlazaka dogodio se ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, kad naši više nisu bili stranci pa su otišli i znani i neznani.
Zdravko Mamić nedavno je Fifine propise proglasio diskriminacijskima. Zato što pogoduju bogatim klubovima, a uništavaju one manje koji su osuđeni na proizvodnju igrača i od te prodaje žive. Naime, igrač prvi profesionalni ugovor ne smije potpisati prije nego što napuni 16 godina. I tada ga smije potpisati na najviše tri godine. Dakle, Dinamo ili Hajduk u ovom slučaju, a tako i svaki naš klub, lijepo će razvijati klinca i pripremati ga, raditi od njega igrača, a onda će taj klinac s 19 godina otići besplatno, odnosno uz simbolične odštete koje idu na ime razvoja igrača, do nekih 300.000 eura, a mnogi od njih imat će mnogo manju odštetu. Teško će biti velikih transfera kakve je imao Dinamo, skupo je prodavao i imao za život i kupovinu igrača. Za razliku od Hajduka koji je prodavao za bilo kakav novac samo da preživi.
Zato su sad menadžeri već zakaparili klince od 16 godina, polakomili su se i roditelji i već pakiraju svoju djecu za put u neki od obećanih nogometnih velikana. Klubovi neće imati od čega živjeti, kao što velika većina u Hrvatskoj više i ne živi nego preživljava. A mi ćemo ovdje gledati ili neke nove klince ili strance i plakati da su nam klubovi, čak i da imaju novca za strance, izgubili dušu, da nema pravih domaćih dečki koje bi išli gledati.
U ovom trenutku u Dinamu nema niti jednog igrača koji bi po nekadašnjem zakonu mogao u inozemstvo (Ante Rukavina ima 27, ali on više nije u prvoj momčadi). Preko granice od 28 godina su samo Josip Šimunić i Jerko Leko. Cijeli plavi kadar ima prosjek od 24,1 godinu, a uz spomenutu dvojicu stariji je još Cleyton (31).
Bit će samo još gore
Hajdukov je kadar još puno mlađi, prosjek im je 22 godine i niti jedan domaći igrač nije ni blizu granici od 28 godina (Vršajević ima 28, ali on je igrač BiH). Najstariji domaći dečki su im Goran Milović i Mislav Anđelković s 25, te Mario Maloča s 24 godine. A znamo da je Maloča odavno u izlogu Hajduka koji pokušava prodati svog kapetana da bi namirio dio plaća koje kasne igračima, a još više klupskim zaposlenicima.
Nažalost, situacija neće biti nimalo bolja, veliki derbi hrvatskog nogometa bit će sve siromašniji kvalitetom nogometaša i morali bismo u ovom trenutku biti sretni s onim što ćemo gledati u ovom derbiju, kao što smo bili zadovoljni s dosadašnjih pet utakmica ovih dvaju klubova u ovoj sezoni.
>> Tudor: Priče o Mamićevu odlasku neće utjecati na Dinamo
>> Mamić: Obitelj Mamić nije toliko bogata da bi privatizirala Dinamo
Bravo gospodine Junaci ovaj tekst pogađa u srž problema. Mogu ljudi govoriti što hoće ali Hrvatska je i kroz sportove država samo na papiru. Nema ovo veze s jugonostalgijom već je dovoljno pogledati sastave eurokupova. Dok se eurokupovi duboko ne promijene, poduplaju ili prošire, nogomet će u nekim državama biti i ostati rekreacija za pašnjake. Ili neka se udruže klubovi istoka Europe i osnuju vlastitu ligu prvaka, jer ova sadašnja ionako ih se ne dotiče nažalost, ne zbog kvalitete ili manjka kvalitete već zbog kvota i koeficijenata. Stvoren je sustav koji ne da pogoduje bogatijima nego ovi ostali klubovi i igrači mogu mirno promatrati sa strane ili preko TV-a desecima godina čekajući tek poneko svjetsko ili europsko prvenstvo da pokažu da su još uvijek i nikad prestali biti ravnopravni u sportu.