Dobre igre Hrvatske na EP-u Nikša Prkačin prati iz navijačkih redova, a gledat će i sutrašnji četvrtfinale s Ukrajinom. Dugogodišnji kapetan reprezentacije, čovjek koji iza sebe ima rekordnih sedam nastupa na EP-u, sretan je što se nešto lijepo događa i košarkaškoj reprezentaciji.
Treba učiti iz pogrešaka
– Ovo smo čekali godinama, a Slovenija nam je došla kao melem na ranu. Zemlja domaćin nam je prvi susjed, a zbog dobrih igara Hrvatske ljudi su počeli dolaziti u sve većem broju. Dakako, i dalje ostaje pitanje koliko bi navijača pratilo reprezentaciju da se prvenstvo održava u Litvi - kaže Prkačin, koji priznaje da nikad neće prežaliti što nije osvojio medalju u tih sedam pokušaja.
– To je moja frustracija, izgubio sam četiri četvrtfinala, bili smo svjetski prvaci u pehovima. Najviše žalim za EP-om 2005. godine. Da se prvenstvo do kraja održavalo u Podgorici ne bismo bili zaustavljeni u četvrtfinalu.
Sve to što je ispričao Prkačin frustracije su brojnih hrvatskih košarkaša, pa tako i Vladimira Krstića, koji također dolazi u Ljubljanu navijati za kockaste.
– Poraz u četvrtfinalu od Turaka 2001., nakon 19 koševa prednosti u 27. minuti, bilo je jako teško podnijeti. Nadam se da se takvo što ovim dečkima neće dogoditi u utakmici s Ukrajinom.
Krstić je imao Repešu za pomoćnog trenera.
– Na Univerzijadi u Buffalu, Jasko je bio pomoćnik Jusupu i već tada se vidjelo da će biti veliki trener. Sviđa mi se što u momčadi nitko ne siluje, igramo s glavom. Ako pak u napadu ne pogađamo, nervozu potiskujemo dobrom obranom, što je Repešina zasluga.
Izbornikom je jako zadovoljan i predsjednik Cedevite Mladen Veber. Sretan je što će Repeša nakon EP-a voditi prvu momčad njegova kluba. Je li mu sada žao što se to i ranije nije dogodilo?
– Treba učiti iz pogrešaka. Zadovoljni smo što smo angažirali Repešu jer to kako vodi reprezentaciju daje mi vjeru da ćemo i u klupskoj košarci napraviti pomak. Posebice u radu s mladima.
Najvažnija je borba
Tome se raduje i glavni sponzor Cedevite Emil Tedeschi. Utakmica s Grčkom bila je prva koju je došao gledati uživo, a kazao nam je da se pokušava kloniti euforije:
– Mi smo kao narod specijalisti da kažemo nakon jednog poraza da izbornik i igrači ne valjaju ništa, a da potom nakon nekoliko pobjeda sve dižemo u nebesa. Među poprilično izjednačenim momčadima dogurali smo daleko i nemamo se čega sramiti, ali nemamo ni razloga za euforiju. Bude li reprezentacija na kraju šesta, čime bi izborila SP, puno će biti onih koji će sve to pokopati.
Među strastvenim navijačima reprezentacije je i bivši Cedevitin trener Dražen Anzulović:
– Ponekad je bitnije boriti se do krajnjih granica nego kakve igrače imate na papiru. Ovih sedam pobjeda u nizu su sinergija svega onoga kroz što smo prošli u skupini, rastuće potpore navijača i patriotizma bez kojih nema dobrih igara za reprezentaciju.
Veliki patriot je i šibenski biznismen Josip Stojanović Jolly, koji je dolazio navijati na svih osam utakmica, zajedno sa sinom Domagojem.
– Najviše mi se sviđa što reprezentacija nema zvijezda, već su svi prava klapa. Košarku obožavam pa i danas žalim što je nisam imao prilike trenirati u mladosti.
Tedeschi i Stojanović jedini su značajni privatni ulagači u hrvatsku košarku i obojica se nadaju da će ih nakon ovoga EP-a biti više. Baš kao i više klinaca s košarkaškom loptom u ruci.
