Sandru je vaterpolo u krvi još od malih nogu jer je gledao kako njegov otac Goran osvaja mnoge medalje kao igrač Juga i reprezentacije bivše države.
- Bio sam malen kad je tata igrao tako da se ne sjećam previše utakmica. Gledao sam ovih 4-5 koje se mogu naći na televizijskim snimkama, ostalo i nisam previše. Mnogi misle da smo Ivan (Sandrov brat koji također igra u prvom sastavu Juga, op. a.) i ja imali pogodnosti zbog tate, ali je to bilo potpuno drukčije jer je bio veći pritisak - rekao nam je Sandro. Njegov otac Goran objašnjava kako su se njegovi sinovi odlučili za vaterpolo:
- Meni je bilo važno samo da se bave nekim sportom, nisam inzistirao da to bude vaterpolo. U početku su kombinirali s nogometom, pogotovo Ivan, ali kasnije su se odlučili samo na vaterpolo - kaže Goran koji je trenutačno dopredsjednik HVS-a i sportski direktor Juga CO.
Bi li Goran mogao igrati sada, a Sandro prije 20 godina? Mišljenja su podijeljena.
- Vaterpolo se tada potpuno drukčije igrao. Druga su bila pravila, manje isključenja, manje se treniralo na snazi. Zbog svega toga pitanje je bi li se tata s tadašnjom igrom mogao uklopiti - kaže Sandro, dok je Goran kratko rekao da je talent uvijek talent pa smatra da bi Sandro i prije 20 godina bio vrhunski igrač.
- Mi smo tada također trenirali jako, možda i više nego oni sada. Počelo se tada već raditi i na snazi, ne samo na tehnici, više se plivalo i sigurno nije velika razlika kao što je razlika u pristupu Ratka Rudića koji je trenirao i mene, a trenira i Sandra. Ratko je postao liberalniji, u moje vrijeme je bilo dosta teže, a nametnuo je bio željeznu disciplinu. Sada se ipak malo prilagodio - kaže Goran, koji ne propušta istaknuti tko je najvažnija osoba u njihovoj obitelji.
- Supruga Marija se stvarno jako trudi oko nas. Nije jednostavno kad sva trojica odemo na neko gostovanje - zaključuje Goran.
