Ne znam je li vic ili istina, ali glasi otprilike ovako: Ulazi Robert Prosinečki u svlačionicu na austrijskim pripremama u poluvremenu jedne utakmice i tamo zatekne kapetana Crvene zvezde Milana Vilotića kako crta na ploči. Žuti tako stoji, pričeka da Vilotić završi, te kaže:
– Kapetane, jesi li završio svoje izlaganje?
– Jesam – uzvrati Vilotić.
– Pa tko je ovdje trener? – upita ironično Prosinečki.
– Pa, ne znam, a gdje ti je licencija? – uzvrati Vilotić.
Robert Prosinečki brže će negoli je itko mislio, 2. kolovoza 2011. godine, dobiti Pro licenciju Uefine akademije i ta će se saga definitivno završiti. No, puno je bitnije za Prosinečkog ono što se sada događa. Naime, nakon tog događaja u Austriji, šef stručnog stožera beogradskog kluba vidno je uzrujan izjavio:
– Milan Vilotić više neće igrati za prvu momčad Crvene zvezde dok sam ja trener! To je moja konačna odluka!
Vilotić operirao tumor
Prosinečki je prokuhao, bio je teško ranjen, kao nekad od svih Ćirinih i Zajecovih gelera s kojima su ga ta dva dinamovca gađala od 1987. pa sve do 2000. godine. Naime, Veliki Žuti na početku je svojih drugih priprema s crveno-bijelima odlučio kapetansku vrpcu dati Milanu Vilotiću, koji je prije nešto više od godinu dana operirao tumor koji mu je zahvatio lopaticu. Zbog Dejana Stankovića, nekadašnjeg nogometaša Zvezde, a kasnije jedne od zvijezda Intera, taj se mladi nogometaš izvukao, a potom i vrlo uspješno vratio na travnjak. Prosinečki je tu pokazao senzibilitet, mislio je da je ta bolest produhovila mladog stopera. No, upravo suprotno, to ga je sve malo ponijelo. I opilo. A zapravo je Vilotić bacio kamen na osobu koja mu je “podarila kruh”.
Jedan od najboljih hrvatskih nogometaša ikada, kojem je Andres Iniesta, zasigurno najbolji svjetski nogometaš u 2010. godini iako je zlato pripalo Messiju, rekao da je “Robi igrao božanstveno”, sjeo je na klupu kluba s Marakane u siječnju ove godine. Pri dolasku na potpisivanje ugovora beogradski je komentator Milojko Pantić rekao:
– Robi, čuvaj se, Zvezdu vode ljudi koji tebi nisu dorasli, koji će iskoristiti tvoje ime da bi sakrili svoju nesposobnost.
Prosinečki se s tom spoznajom suočio vrlo brzo. Naime, Zvezda, koja je nekad bila najmoćniji klub s prostora bivše države, dopustila je Partizanu da kontrolira kvalitetu, suce i cijelu nogometnu organizaciju. Nakon toga, spoznao je da je klub u financijskim dubiozama, da mu je teško nabaviti kvalitetu koju želi, ali ono što je najporaznije i za Prosinečkog zasad nerješiv problem je – disciplina nogometaša, preciznije njihov karakter i navike.
Trojica neposlušnih
Dosad je Robi u kratkih sedam mjeseci imao tri ozbiljna slučaja: Lee Addey, ganski stoper, kasni nakon svakog odlaska iz Beograda, trenira kada želi. Bivši vratar Stamenković, kada nije bio u kadru, vodio je navijanje s Delijama, a najnoviji slučaj je Vilotić. I sva tri puta Robert Prosinečki posegnuo je za istom metodom: želio ih je otpisati, prekrižiti neposlušne, čuvajući vlastiti autoritet.
Pogledao sam gotovo sve njegove utakmice dok je bio igrač i sada kada je trener, vidio dobar dio njegovih treninga i uopće nemam dvojbu: Prosinečki je najtalentiraniji trener kojeg sam vidio. Talentiraniji od svih njegovih učitelja: Ćire, Šekularca, Stankovića, Petrovića, Antića, Beenhakkera, Cruijffa, Barića, Kranjčara, Vlaka, Jozića... No, trenerski posao nije samo 4-3-3, ovdje je riječ o iznimno složenom poslu, riječ je o zanatu. Iako je autoritet znanja najveći adut, Robi mora biti čvrsta ruka, mora imati bič kada zatreba. Bez obzira na sve, da bi napravio karijeru kakvu bi po talentu mogao, ne smije biti sklon kompromisima. I u ovom je trenutku nedvojbeno prvo Zvezdino ime, glavni adut u sezoni u kojoj se očekuje da osvoji naslov i pokuša ući u Europsku ligu. No, u tom trenutku na scenu stupaju ljudi koji vode klub.
Shrvani svim financijskim poteškoćama, s tankim kadrom nogometaša, odmah počinju spašavanja minera dobre i zdrave atmosfere. No, nakon dugih razgovora na svim razinama Prosinečki će još jednom morati skrušeno sjesti na klupu. Zbog toga što je Vilotić ostao jedan jedini ozbiljan stoper te mora biti u kadru već za utakmicu s Ventspilsom u četvrtak. Znam da nekoliko noći nije spavao, da je vagao što učiniti. Dignuti sidro ili ipak slušati gazdu, stavljati autoritet na kocku vođen idejom da ipak pokaže što zna. Odlučio je ostati te na taj način dopustio da već sada postane talac klupske politike.
A prije početka priprema “hrvatski nogometni bog Mars” Zdravko Mamić sreo je Žutog te rekao: “Robi, kada poželiš, možeš biti izbornik kockastih!”
a šta se moglo očekivati od trenera diletanta. Igrati nogomet je jedno a biti trener je nešto sasvim drugo. Dobro da mu nisu dali da upravlja nuklearnom podmornicom samo zato šta zna plivat.