Ruski "imperator" Vladimir Putin iznenađen je oštrinom sportskih sankcija nametnutih njegovoj zemlji, a svakom apsolutističkom režimu sport kao oblik međunarodne promidžbe jako je važan. Mislio je "pomahnitali Vladimir", kako ga zovu zapadni mediji, da će mu njegovi ugledni "prijatelji" iz svijeta sporta - predsjednik MOO-a Thomas Bach i šef Fife Gianni Infantino – opet progledati kroz prste.
Kao što su to činili, prvenstveno MOO, kad je riječ o blažem kažnjavanju za državni doping i prikrivanju pozitivnih dopingaških nalaza. A tada su ruski sportaši, doduše bez prava na svoju himnu i zastavu, nesmetano osvajali medalje na zimskim i ljetnim olimpijskim igrama. No ubijanje nedužnih ljudi u susjednoj državi daleko je veći civilizacijski grijeh. Za njega moraju čuti i građani Rusije koji, dobrim dijelom, žive u medijskoj blokadi.
No, kada vide da su im iz međunarodnih natjecanja izbačene sve reprezentacije, ali i pojedinci, onda će možda ipak početi vjerovati da nešto ipak nije u redu s njihovim velikim vođom.
Kao što je teško predvidjeti koliko će ruska agresija na Ukrajinu trajati, tako je i teško reći kada će Rusija biti vraćena u međunarodnu sportsku zajednicu. No kada to i bude moguće, ruskim bi sportašima povratak na scenu mogao biti vrlo neugodan, s obzirom na puno antiruskih sentimenata, odnosno transparenata, pokliča, zvižduka, pa čak i bojkota... gdje god u svijetu nastupali.
Takvi ljudi nemaju prijatelje. Za prijateljstvo je potrebna empatija, a ne interes. ...na svim slikama koje je objavljivao je sam. Sam jaše gol do pasa.. sam "grli" medvjeda... sam pliva u ledenoj vodi.... Sam čovjek ima društvo samo u svojojj glavi. Službena slikanja s nekim nisu prijateljstvo.