Izbornik Niko Kovač uoči svog već trećega ''finala'' SP-a iz ormara je izvukao sretno sivo odijelo.
– Protiv Brazila bilo je tamnoplavo, protiv Kameruna sivo. Košulja ostaje bijela, prevruće je za tamne nijanse – govori sjajno raspoloženi izbornik.
Olić u ulozi Balea
Tri dana u potpunoj tišini, tajnosti i izolaciji pripremao je zamku za Miguela Herreru. Skauti Mario Cvitanović i Andrej Panadić do najsitnijeg detalja proučili su Meksikance i pripremili izborniku teren, a Niko je igračima nacrtao – božićno drvce. Formaciju 4-3-2-1 koja je Ancelottiju u Realu donijela europski naslov. S Vrsaljkom u zadnjoj liniji, Pranjićem u vezi, a Olićem i Perišićem u ulogama Balea i Ronalda. U špici naš Benzema, svemogući Mandžo. Dobitna formula, ne želimo ni pomisliti da bi moglo biti drukčije...
Meksikanci su Nikini stari dužnici. Svoju prvu utakmicu na SP-u odigrao je baš protiv Meksika 2002. i proveo se neslavno. Skrili su nam bili loptu u Niigati. I Niki, i bratu Robertu također. Ružna uspomena?
– Bilo je vrlo vruće, igrali su isti sustav kao što će igrati i sada, 3-5-2, u obrani 5-3-2. U Japanu smo imali velikih problema, nismo mogli odgovoriti na taj sustav igre, nikako se nismo mogli snaći. Bio je i jedanaesterac, i crveni... – prisjeća se Niko.
Priznaje kako se u pripremi utakmice karijere vodio i tim porazom.
– Imao sam kao igrač nekoliko takvih utakmica sa suparnikom u formaciji 3-5-2. Mislim da smo našli dobro rješenje. Dečki su dobro shvatili što tražimo, kompaktan blok, da nas ne razvuku jer će tada biti vrlo teško. Posjed moramo ograničiti, moramo kompaktnošću to spriječiti.
I najvažnija poruka:
– Imamo svoj san i pokušat ćemo ga ostvariti. Optimisti smo, vruća srca i hladne glave.
Koja vas je poruka iz Hrvatske najviše dirnula?
– Ispričavam se što nikome nisam odgovorio. Puno je poruka bilo, sve su lijepe, sve su napisane s toliko ljubavi. I svi ostali dobili su milijun poruka. Na sve ćemo odgovoriti kad se vratimo.
Odavno reprezentacija nije igrala tako važnu utakmicu.
– Svaka je utakmica za reprezentaciju bitna, ali SP i EP imaju posebno značenje. Naravno da bi za nas bila velika stvar proći skupinu. I ne pričam prazne priče, sve ćemo dati od sebe, ali ako ne uspijemo, život ide dalje. Treba malo sreće, ali sreća hrabre prati. Nijemci to kažu malo drukčije, sreću ima samo onaj tko je marljivo radio. A mi smo marljivo radili. I sreća će nas poljubiti – ističe Niko.
Na Ćirinom tragu
– Ako smo bili tako marljivi, onda sigurno prolazimo? – provociramo izbornika.
– Pa i Meksikanci su marljivo radili, ha, ha...
Rafa Marquez je gotovo vaše godište, a još igra?
– Rafa je igrao još 2002. Odličan je i dan danas. Ali znam i ja, kad si stariji, sve je teže. Imamo mi Mandžu, Olu, Perišića... koji mogu svima, a ne samo njemu, napraviti mnogo poteškoća – dodaje šef.
Na prethodna dva SP-a nismo uspjeli u trećoj, odlučujućoj utakmici.
– Imam svoju teoriju o tome, ali ne bih sada komentirao. Poštujem tadašnji stožer i igrače, to je moja ideja koja će ostati u meni. Želim sve dobro što sam tada vidio ponijeti sa sobom, ali neke stvari koje kad danas gledam nisu bile tako dobre, to želim promijeniti – zaključio je Niko.
Iako nije idealan trenutak, podsjetit ćemo i na ovo: Hrvatska je nakon posljednje utakmice u skupini na posljednja dva SP-a (Ekvador, Australija) bila ostala bez izbornika. Jozić je otišao sam, Kranjčar je bio smijenjen. Niko, naravno, može biti miran kako god ispalo u Recifeu. On je svoj prijamni odavno položio. I sada maršira Ćirinim tragom...
>> Niko Kovač: Meksiko je jak, ali i mi smo! Ima kod nas još potencijala
Bravo Niko! Samo ti spuštaj loptu. Nogomet se igra na travnjaku, a ne na presskonferenciji. SRETNO DEČKI! Uhhh, već sad se tresem...