Gricko, dečko koji je na fotografiji u prvom planu, svjetski je prvak. Zagorci imaju čovjeka na tronu svijeta. Borca, boksača, savate-boksača. Majstora vještine čija se pravila nisu mijenjala stotinu godina. A naslov je, baš lani u ovo doba, osvojio u borbi protiv Japanca Keisukea Takahashija. Tu u Stubici. Donjoj.
– Nisam taj meč mogao izgubiti, pa s prozora gledam na dvoranu u kojoj sam se borio za naslov prvaka svijeta... – priča Luka Lešković (26), majstor francuskog boksa, džentlmenskog sporta, u kojem se uz ručne tehnike radi i – nogama.
– Znaš što mi je najljepše kao svjetskom prvaku? Što su moji mečevi sada postali glavne borbe večeri. Kako sam u lakoj kategoriji, uvijek sam bio među prvima koji bi izlazili u ring. Gdje god bih se pojavio, drugi su imali tu čast, bili su na plakatima, zbog njih su gledatelji dolazili. A sad, sad su moji mečevi poslastica – govori dečko iz Stubice.
Lice poput Kleopatre
Sjedimo u svlačionici, pripremaju se za meč koji će u petak Gricko predvoditi protiv Rusije. Hrvati i Rusi. Naši i njihovi. Najbolji protiv najboljih u tom sportu. Reprezentacija na reprezentaciju.
>> Pogledajte Thompsonov nastup na Hrgovićevom meču
– Velika je Rusija, no zapamtit će dobro gdje je na karti Donja Stubica. Zapamtit će da su bili u Zagorju – kaže netko u svlačionici.
Cijela je savate-reprezentacija ovdje, no Luka priča dalje svoju priču.
– Čuj, ja sam već u prvom meču u životu postao prvak Hrvatske! Imao sam tada deset godina, borio sam se u kategoriji do 35 kilograma, i odmah pobijedio i osvojio naslov. Danas je iza mene više od dvije stotine mečeva, brojni naslovi prvaka, no i dalje imam tremu. Iskusan sam, znam što me čeka, ali i dalje je tako.
Dečki su, dakako, amateri. Ne žive od sporta. Već od...
– Radim u tiskari. U Radničkoj u Zagrebu, zove se Želva, poput morske kornjače. Život savate-boksača počinje u 4.25 ujutro, kad budilica zazvoni. Treba do šest sati doći na posao.
Što se tiska u tiskari? Novine?
– Kuverte, omotnice, i to svih formata, C5, B5, C4, B4... Tjedan prije meča trebao sam raditi u popodnevnoj smjeni, no dečki su mi uskočili, Pišo i Anđelko me mijenjaju. Na poslu nemam problema, šefica Zrinka, kad god je pitam, pusti me na meč, svaki put sa smiješkom veli “može”. Često putujem u London, gdje boksam u kultnom York Hallu, mjestu na kojem su boksala sva slavna imena boksačkog sporta. I oni koje danas gledamo u najvećim svjetskim mečevima, ali i oni koji su danas u boksačkoj Kući slavnih. Od Lennoxa Lewisa, Anthonyja Joshue, Tysona Furyja... Kad na poslu pitam mogu li dobiti slobodan dan jer imam boksački meč, samo kimnu glavom – kaže i nastavlja:
– Već mi je neugodno stalno tražiti da me puste s posla, neki put je to jednom mjesečno, a ponekad bome i tri puta. Eto, posljednji sam put imao meč u subotu prije tri tjedna. Ali, svaki put kimnu glavom.
Trening u Mazar-e-Sharifu
A u ponedjeljak društvo iz tiskare doznaje rezultat.
– Ne moraju me ništa pitati. Sve se vidi na mojem licu. Jesam li slavio ili nisam. Jednom sam došao s takvim modricama ispod oba oka da su me prozvali Kleopatra. Izgledao sam kao da sam našminkan – priča Gricko.
U petak navečer u ring mu ulazi europski doprvak Narek Babadzanian.
– Tu kod kuće sam, kad meč počne, a moji Zagorci stanu navijati u našoj novoj dvorani, ništa ne može krenuti krivim putem. Tu u Stubici je svaki meč - meč života. Iako su sve to veliki borci, i mi i Rusi, koji su među četiri-pet najboljih na svijetu. Francuzi su, dakako, klasa za sebe, uostalom oni su profesionalci, a mi, eto, šljakamo...
U svlačionici je i Zdenko Mirt, pripadnik specijalne vojne policije. U Afganistanu je triput bio u misijama, prvi put 2008. godine. I prekaljeni je savate-boksač. Nastupa i on, priprema se za meč.
– Vodič sam psa koji otkriva eksploziv. Kako je u Afganistanu? Posve drukčije, sve je različito. No, zgodno je da sam ondje u kampu Marmal u blizini grada Mazar-e-Sharifa, za vojnike organizirao školu savatea. Vojnici sa svih strana, od Amerikanaca, Nijemaca, Litavaaca, Nizozemaca, Belgijaca... Mnogima sam pokazivao tajne te vještine. Najdulje misije trajale su sedam mjeseci, pa se onda vratimo kući – priča Mirt, koji također ima više od 150 borbi u savate-boksu.
– A kako se zove pas, neka i on bude u novinama! – dovikne netko od boksača, a Mirt odgovori:
– Tim. Belgijski je ovčar.
Silvije Kebet (27) borit će se protiv prvaka Rusije Adamjana Hajka. I njega čeka opasan suparnik. No, i on je prošao mnoge dvorane, zaslužio brojne medalje.
– Živio sam neko vrijeme u Irskoj. I ondje trenirao i radio neko vrijeme u skladištu, kao zaštitar, a sad sam ovdje našao posao, crtam u AutoCadu, arhitektura mi je struka. Nego, u Irskoj sam boks trenirao kod prvog trenera UFC-ove zvijezde Connora McGregora. Crumlin Boxing Club slavan je boksački gym, a trener, naš zajednički, zove se Phil Sutcliffe – priča Kebet.
Božićne dane dečki će provesti u – dvorani.
– Trening je na Badnjak. U 18 sati – veli im Srećko Znika (54), trener Savate-kluba Stubica, nekadašnji hrvatski izbornik, i dodaje:
– Na Božić bit ćete slobodni, iako bismo možda mogli odraditi trening na vrećama – kaže im u šali.
– Nadamo se da će savate-boks napokon 2024. godine postati olimpijski sport. Održat će se OI u Parizu, a zgodno je da je savate bio demonstracijski sport na Igrama 1924. godine, dakle bit će to stotinu godina kasnije. Nacionalni je sport Francuza, Igre se kod njih održavaju, vidjet ćemo...
Vraćamo se pričom u Donju Stubicu. Znika kaže:
– Prije mečeva reprezentacija Hrvatske i Rusije, bit će derbi Zagorja i Zaboka. U borbama koje će prethoditi, vidjet će gledatelji mečeve između naša dva zagorska savate-kluba, Stubice i Đidare, koji su postali rivali poput Dinama i Hajduka.
Mislili su da se ‘touče’...
Znika je sve te mladiće vodio do svjetskih i europskih naslova. Kad je počeo nabrajati koliko je medalja osvojio, svjetskih zlata, europskih bronca, srebra i zlata, i on se zbunio.
– Tko će ga znati. Eto, samo trojica mojih boksača osvojila su 16 medalja na europskim i svjetskim smotrama. Mnogo je ljudi prošlo kroz dvoranu, odnosno moju “štalu”, kako zovemo improviziranu malu dvoranu u dvorištu moje kuće. Pravi gym nemamo. Eto, samo danas, na jednom treningu, bilo je 30 ljudi, a poslije još 30. U klubu imamo liječnicu iz Zaboka, koja radi kao odgojiteljica u vrtiću, učiteljicu iz Stubice... Nisu samo dečki savate-boksači. I moja supruga Zvjezdana je u klubu, ona je i sutkinja. I ona vodi rekreativne treninge.
Tko bira glazbu na koju boksači izlaze?
– Ja, trener sam. AC/DC, Credence, Guns’n’Roses, The Cult... Boksače ne učim samo boksu, pokušavam ih i odgajati, i kultura, pop, rock, sport... U povijesti Stubice nikad dosad nismo imali sportaša prve kategorije Hrvatskog olimpijskog odbora, a sad imamo dvojicu, Marka Gospočića i Darija Borošu. Nekad je u našem kraju sinonim za sport bio Nenad Šipek, leteći Zagorec, a danas su to dečki iz našega kluba.
A što Zagorci kažu na savate?
– Nisu baš puno znali o tome – kaže društvo u kafiću “Tin” pokraj dvorane.
– Mislili su da se ‘touče’ rukama i nogama. Ali, kad se naš Gricko lani borio za svjetski naslov, na tribinama bilo je više od 2000 ljudi, gorjelo je...
Uz njih smo, dečki ujutro “švasaju” u Metalisu, a navečer idu na meč. S veseljem čekamo petak...
Valjda su prijatelji iz Bosne i kamenjara bolji???