U večernjim satima u utorak poslao je pismo čelnicima kluba, u kojem napominje kako je strašna priča za njega u Čileu sretno završila, mi ga objavljujemo u potpunosti.
'Pozdrav svima.
Prije svega želio bih vam reći da sam dobro, stigao sam u Čile u ranu zoru nakon zaista dugog putovanja. Prvo sam iz Njemačke stigao u Brazil gdje sam čekao dugi niz sati da bi se ukrcao na avion za Buenos Aires gdje sam proveo noć. Na aerodromu u Buenos Airesu sam uspio dobiti kartu za let u Čile, no avion je na koncu otkazan. Zbog toga sam se uputio u čileansku ambasadu po pomoć.
Oni su me uspjeli ubaciti na let za Mendozu (op.a. grad u Argentini) gdje sam potom čekao autobus za Čile. Sve to tek nakon što sam razgovarao sa gomilom ljudi tražeći pomoć da dođem do Čilea. U pet ujutro stupio sam nogom na čileansko tlo, u Santiago. Ondje stanje i nije tako loše, ali ljudi se ponašaju na način koji nitko ne može razumijeti. Provaljuju u dućane tražeći hranu i ostale potrepštine, nema benzina, prekinute su telefonske linije...
Ali puno veći problemi su u Concepcionu, mom rodnom gradu gdje se nalazi većina moje obitelji. Moji roditelji i braća su dobro, naša kuća nije jako oštećena, no danas se nalaze u situaciji bez hrane, vode i struje, pokušavajući obraniti svoj dom od provalnika koji traže hranu ili stvari koje mogu lagano prodati.
Sa ženinom obitelji nismo mogli stupiti u kontakt par dana, no napokon smo uspjeli saznati da su dobro, hvala Bogu, ali nažalost u istoj situaciji kao i svi ostali, bez hrane, struje, bez ičega. Za vrijeme potresa moja se supruga nalazila u Santiagu, na desetom katu zgrade skupa sa prijateljicom i njenom bebom. Hvala Bogu, nije im se ništa dogodilo.
Sada se zbraja materijalna šteta, koja je ogromna. Mi čekamo da malo popusti ova kaotična situacija kako bi otputovali u Concepcion i odnijeli mojoj obitelji i sugrađanima hranu i vodu. Ali to je vrlo teško provesti, jer na cestama i autocestama provaljuju u automobile i kradu sve ono što ljudi nose kao pomoć.
Također, pomoć stiže veoma sporo, neka područja su potpuno uništena, vrlo mi je bolno gledati zemlju u ovakom stanju... Ali imamo vjere da će sve proći.
Moja supruga i ja zahvaljujemo mom klubu što mi je dopustio da otputujem. Imati obitelj tako daleko u ovakvoj situaciji je uistinu grozan osjećaj. Imamo let za Hrvatsku u četvrtak, 4. ožujka, ali vjerojatno će se svi letovi odgoditi jer je aerodrom uništen. Ali dajem svoju riječ da ću učiniti sve što mogu da dođem na vrijeme, samo vas sve molim za razumijevanje jer je situacija uistinu teška i duboko smo potreseni.
Preostaje nam jedino vjerovati da će nam Bog pomoći. Imamo vjere i nadamo se da će uskoro proći ova katastrofa. Ponovno vam svima zahvaljujem na silnoj potpori koju ste mi pružili i molim vas da me i dalje podupirete u ovim teškim trenucima kroz koje prolazim.
Svima puno pozdrava, Pedro'
